putovi isti nam nisu suđeni,
molim te dostojno oprosti se,
ne kaljaj i to malo ponosa svog,
što ti na dlanu ostadoše…
svaka tvoja riječ u srce me bode,
i tužna misao navire,
ali s ponosom glavu dižem,
jer ja sam ta koja iskreno voljela je…
više nema smisla tražiti krivca,
živi život ne kaljajući se,
riječi su izrečene, a dijela učinjena,
prošlost se mijenjat ne može…
moje duša se pokajati neće,
jer ona zaslužuje više,
odlazim gdje me istina okružuje,
ali u tvoj zagrljaj nikad više…
Post je objavljen 14.11.2008. u 21:23 sati.