Nova Politika
28.06.2011., utorak
Mitovi i legende o ulasku u EU – mit 10, mit 12 i mit 13
 piše Semper contra Nedavno sam na drugom programu HRT slučajno naletio na dokumentarni film pod naslovom 'Brazde za sjećanje'. Nažalost vidio sam tek završni dio filma u kojem su prikazani običaji koji u selu Vrbanja na krajnjem istoku naše zemlje vladaju od pamtivijeka. Uz izradu rukotvorina, vezova, odjeće i obuće prikazani su autentični snimci svinjokolje i pečenja rakije. Kroz cijeli film provlačilo se svjedočenje seljaka Ivice Čosića, 'kulturtregera' u selu koji je do te godine napisao više od deset knjiga o običajima i aktivnostima svojih suseljana. Film je snimljen 2004. godine. Ako se sjećate, to je bilo tri godine prije nego što je Hrvatska trebala 2007. godine svečano ući u EU-raj. O tome se govorilo i u filmu. U to vrijeme još nije bio u opticaju pamflet o 'mitovima i legendama o ulasku u EU', no komentari seljaka bili su više nego indikativni. Komentarom na mit '10' (tada su to bile glasine) akteri su racionalno zaključili kako će se teško moći spriječiti običaj svinjokolje, a kako će on i onako i sam nestati jer 'mladi ni ne znaju što je svinja a kamo li što je prava svinjokolja'. A na mit (12) samo su odmahnuli rukom: i prije su nam branili, pa dok je jedan čuvao stražu drugi su pekli rakiju. Pa evo što 'mudroslove' naše vlasti glede a u svezi tih pitanja. Europska unija zabranit će običaj kolinja (10) Propisi EU-a ne zabranjuju običaj kolinja jer se tako dobiveno meso obično upotrebljava za osobne potrebe i ne dolazi na tržište. Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, i dalje će se moći prakticirati običaj kolinja i proizvoditi sve što iz njega proizlazi (domaće kobasice, kulena, šunka, špek, pršut, čvarci). Međutim, meso namijenjeno tržištu (tržnicama, mesnicama, prodavaonicama) morat će dolaziti iz klaonica i objekata za preradu mesa koji će raditi u skladu s važećim propisima EU-a u pogledu higijene i dobrobiti životinja. Propisi EU-a koji se tiču klanja životinja vrlo su precizni i ne dopuštaju nepotrebno mučenje životinja. Životinje se moraju poštediti svakog nepotrebnog mučenja i mora ih se obvezno omamiti prijek klanja. Zaključak: EU ne zabranjuje kolinje ako su proizvodi dobiveni kolinjem namijenjeni za osobnu uporabu. Propisi Republike Hrvatske također traže da se sve životinje čije je meso namijenjeno prehrani, moraju testirati na zarazne bolesti (trihinelozu), te se moraju poštovati propisi o zabrani nepotrebnog mučenja životinja. Nećemo više moći peći domaću rakiju (12) Običaj pečenja domaće rakije za osobnu potrebu neće biti zabranjen ulaskom u EU, međutim prodaja alkoholnih proizvoda, prema propisima RH kao i EU-a, podrazumijeva poštivanje kakvoće i deklaraciju. Tim propisima će se morati prilagoditi mnogobrojni neregistrirani prodavači rakije na tržnicama i uz hrvatske prometnice. Propisi doneseni na razini Unije odnose se prvenstveno na potrošače, odnosno sprečavaju mogućnost da proizvođači u druge države članice plasiraju proizvode koji su niže kvalitete od onih koje proizvode za domaće tržište, te na taj način Unija potrošačima omogućuje jednaku zaštitu. U Europskoj uniji nećemo moći jesti domaći sir i vrhnje (13) Nema mjesta strahovanju da će doći kraj proizvodnji autentičnih hrvatskih domaćih proizvoda kao što su sir i vrhnje. Kada govorimo o proizvodnji sira i vrhnja, ona neće prestati, ali provodit će se testiranja životinja na zarazne bolesti. a sami proizvođači morat ce poštivati minimalne higijenske uvjete proizvodnje. lako su postojeći uvjeti zadovoljavajući u većini objekata u kojima se hrana proizvodi i prodaje, morat će se nastaviti ulaganja u opremu i prostorije koji će omogućiti sigurno čuvanje tih osjetljivih i lako kvarljivih namirnica, sukladno Zakonu o hrani i Pravilniku o higijeni hrane. Međutim, ako je riječ o proizvodnji za osobne potrebe, nikakva ograničenja nisu predviđena. * * * Koliko je meni poznato ta tri mita je svojevremeno najavila sama vlast, da bi je onda protivnici (posebno desne političke opcije) ulaska u EU prihvatili kao glavni argument zbog čega ne trebamo ući u Uniju. I sad se ta ista vlada obara na svoje vlastite 'mitove'. Samo da bi zamazala oči narodu skrivajući daleko važnije stvari koje nisu mitovi. Jer isticanje ovih 'mitova' kao nešto što je od bitne važnosti za Hrvatsku, njene stanovnike i njeno gospodarstvo je samo po sebi mit. Količina rakije koja se ispeče, mesa koje se dobije svinjokoljom te vrhnja i sira koje se dobiva na tradicionalan način je zanemariva i sigurno neće na europsko tržište. A pogotovo neće ugroziti 'velike igrače' na tom tržištu što je uostalom i najvažniji cilj svih tih i sličnih ograničenja. A sad o pojedinačnim mitovima iako su oni u stvari u suštini svi jednaki. mit 10 Naravno kao i u ostalim 'mitovima' i u ovom 'mitu' se naglašava kako za sve to postoje hrvatski propisi. Posljedično propisi koje uvjetuju EU birokrati nije ništa novo. Izgleda da mi u EU ulazimo ISKLJUČIVO zato da bi nas netko DRUGI natjerao da se držimo propisa koji smo SAMI donijeli. mit 12 Autori pamfleta pišu: 'međutim prodaja alkoholnih proizvoda, prema propisima RH kao i EU-a, podrazumijeva poštivanje kakvoće i deklaraciju'. Ako je prema hrvatskim propisima tako kako tu piše postavlja se pitanje a zašto moramo u EU? Zar nam za provedbu zakona i propisa koji smo SAMI donijeli treba članstvo u EU? U drugom odjeljku pak je pravi 'biser'. Naime '(propisi) sprečavaju mogućnost da proizvođači u druge države članice plasiraju proizvode koji su niže kvalitete od onih koje proizvode za domaće tržište'! Izgleda da bi to trebalo vrijediti samo za rakiju koju ispeku naši seljaci. Naime notorna je činjenica da veliki europski proizvođači pod istim nazivom plasiraju artikle različite kakvoće ovisno o tome kojoj se zemlji isporučuju. I sad mi moramo u EU-raj kako bi rakija koju ispeku i piju naši seljaci bila jednake kvalitete kao ona koju će isporučiti u druge države Europe. Kaj god! mit 13 Nije mi jasno kako uopće još ima Hrvata? Obzirom na EU propise koje kao nismo imali i zbog toga moramo u EU, mi smo već odavno svi trebali poumirati od razno raznih bolesti koje se dobivaju od bilja i životinja. Na primjer od kravljeg ludila, ptičje i svinjske gripe, e-koli. Pardon pa to nije počelo u Hrvatsko! Poseban problem je kod nas pitanje higijene. Tu smo potpuno zakazali i krajnje je vrijeme da nas europski birokrati poduče o tome. Čudi me samo kako se dr Andrija Štampar (1927. osnovao ŠNZ u Zagrebu, 1946. je član odbora osnivača Svjetske zdravstvene organizacije, a 1948. postaje prvim predsjednikom te organizacije) sjetio educirati Hrvate prije više od pola stoljeća o potrebi primjene higijene kad EU još nije bilo ni u primisli. I sad mi moramo ući u EU-raj da bi nas EU birokrati natjerali poštivati ono što je Andrija Štampar propisao još 1927. E moji Hrvati! Posljednja rečenica gdje se govori o 'proizvodnji za osobne potrebe' u sebi sadrži vrlo opasnu konsekvencu. Jer proizvesti nešto za osobnu potrebu znači proizvesti je u količini dovoljnoj za jednu osobu (ne kaže se obiteljske i rodbinske potrebe) a to znači, na pr. ako zakoljem svinju od cca 150 kg da ću sve meso smjeti pojesti samo ja osobno i nitko više. Ili ću pak klati samo odojke. Smjeti ću proizvesti samo jedan sir, litru mlijeka, tri jaja, dva decilitara vrhnja jer više dnevno ne mogu pojesti. Ispeći najviše 40 litara rakije za dnevno konzumiranje jednog decilitra jer ako ispečem više postat ću pijanica. Itd, itd. I sad recite sami: je su li ovo 'mitovi' ili mitovi? To je, po mom, prodavanje - magle! |
koji nastoje biti 
, 