prolaznost

ponedjeljak, 28.11.2016.

Koliko nam je bitna prolaznost dana i vremena?
Nitko vise nema strpljenja, zelje ni volje cekati da se desi nesto, da odbolimo, da nam bude dano,
Svi sve zele sad i odmah, instant ljubav, posao, novac, brak, muza, zenu..
a tek djecu...
Pa ljudi dragi, nije zivot kava da ga utopimo u zlici vode pa da idemo dalje.
Sve je to tako relativno, tako prolazno, al tako je već stoljećima..iako nam se čini da je trenutno baš kod nas zivot jakooooo ubrzan.
Kad stanemo na loptu i osluhnemo, cut cemo ono unutra, onaj glas koji kaze, polako, bit ce.

Festina lente pa kud dosli i kud nas odvelo.

bit ce, kad tad jer vjerujemo

A

ispraznost razgovora

četvrtak, 24.11.2016.

Ispraznost nikada nije bila jača nego sada u doba
Interneta i virtualnom.
Popularni chat, tipkanje po viberu, whtsupu, instagramu... Faceu...
Ljudi su ludi za tim, poludenje na kvadrat.
Onaj tko nije u tome, vidi samo teško gubljenje vremena.
Ma ok, bolje gubit vrijeme s nekim, nego na igrice ili je to isto, ne znam, meni je draže s nekim!!!
U biti sve je to stvar ukusa, ali nemojte mi rec da nikada u životu niste bili na nekom virtualnom siteu i pričali s Vladom, kikijem, damirom, kresom, masom, Karlom...i da dalje ne nabrajam
Sve su to raznorazni akteri koji u našoj masti postaju super bića, naš oslonac, naši junaci jer imaju nešto zajedničko s nama i našim životom.
sve te iluzije nastaju na temelju slike kojom se osoba predstavlja pa makar slika bila i lažna, našoj želji za dopisivanjem nema kraja.
Puno toga osim ispraznosti ispada i glupo, poput pitanja, čime se baviš?!
Moj najdraži, danas izmišljeni odgovor glasi :
Dilam drogu
Pušim lulu
Sviram gitaru

Hahah

Koji je vaš odgovor na isprazno čime se baviš, kao da je to uopće i bitno nekome koga ne poznaješ.
Možeš rec i plesanjem u tvome krilu

A

Nakon svega..samoća

ponedjeljak, 21.11.2016.

Nakon svega ostaje ipak samo samoća.
Svašta se događa, svašta se kombiniralo, al kako goda da je bilo,
Taj osjecaj je ipak samo praznina i samoća.
Znak da me takve stvari i takvi ulozi ipak ne ispunjavaju, da mi je potrebno
Puno puno više. Mislim da je oduvijek i bilo tako.
Hoću li uspjet, ikad stić na taj nivo koji bi me ispunio ili je to samo zelja
I motiv za boljim sutra.
Ne znam, odgovor ne poznajem..nisam površna pa se pitam…
Mozda je to zbog onog osjećaja da nas tjeraju na objasnjenje svojih postupaka od koljevke pa do groba..
Mozda jest, mozda nije..
Tko to zna..
Ja sigurno ne.

Zivi bili pa vidjeli.

A

hotel 'Dunav '

subota, 19.11.2016.

Ove pretanke ruke dobila sam od njega
Volim se ponekad i dobro napiti
Kao prava kćer šefa hotelske sale
Lakrdijašica mala, gledala sam ga na djelu
Skrivena iza poker aparata, dobro podmićena
Čokoladom iz duty free shopa koja je u Vukovar
Stigla prekasno
Kao i međunarodni crveni križ
Kao i ljudskost
Kao, uostalom, i sve dobro što beskrajno kasni
U ovaj dio svijeta
Ove pretanke ruke dobila sam od njega
Nije mi krivo zbog mene
Nego, kako se njima mogao braniti kad su ga tukli.

Ivana Simić Bodrožić, „Hotel Dunav”
Iz zbirke pjesama „Prvi korak u tami”



Eto morala sam,
Hvala ti Ivana što znaš i umijes sve to pretočit u tekst

A

VUKOVAR

petak, 18.11.2016.

da se NIKADA NE ZABORAVI...

HEROJI NE PLAČU

I KAD GUBE

POBJEĐUJU

HEROJI NE MOLE,

STISNU ZUBE I

PREBOLE

RIP

A

tuga

četvrtak, 17.11.2016.

masu puta se covjek sam dovede u stanje tuge, svojim postupcima i svojim ocekivanjima.
Ja sam opet upala u taj zacarani krug, od euforije pa do tuge, duboke i neizmjerne.
Ako je rano za tugu, a za sreću je kasno, gdje je onda kvaka (osim u vratima, haha).
Nije mi to jasno, ne vidim se u tom stihu u takvoj destruktivnoj rečenici.
Trazim li previse, jesam li napravila preveliki iskorak za mjere u kojima sam ja odredena bit?!
Ne znam, pitam se, pitam vas, pitam Njega.
Obrat u mojoj glavi rezultira tugom, a to ipak nije ono što želim ili to pak moram proći da bi još naučili, shvatili, progresirali.
Uf, lakse mi je, cim sam ovo ispisala. Podijelila sa sobom, sa svijetom.
Hvala ti svijete što me slusas, haha
Ostajte mi dobro.

A

grijeh

srijeda, 16.11.2016.

kako li je lijepo biti svet, hahaha, al je jos ljepse biti gresan, haha, zar ne?!
Doslo neko novo vrijeme, neke nove stvari, neki novi klinci..
Ma brus, stvari su iste kao prije xy godina, samo su javne, bez zakulisnih igara, bez
Saputanja, bez sramote.
Dobro, ovo (bez sramote je uvjetno receno) ipak u mnogim glavama vrijedi jos uvijek
E moje glavice, kad cete shvatiti da je sramota samo osobna, personalna ili kako vam drago.
Kaj vas briga za druge, ne ticu vas se tudi postupci, tude greske, tude blamaze i ostale gaze.
Vas se ticu samo vasa vrata i onih par metara oko njih, a drugo…
Ma prepustite se Nekom drugom i necem drugom.
Znam, nije lako, ma da, tesko vam je to priznat, prihvatit…tesko vam je priznat da ste sami slabici i gresnici, al je lakse prokazat i prikazat drugog, nego sebi usta zacepit.
Odlicno, nema veze, tak je najbolje. Uzivajte u vlastitom gustu i budite takvi, jadni i mali.
Svatko nek si nade svoju kutiju i tam nek ostane do kraja zivota, a ja idem dalje osvajat svoj svijet takva kakva jesam.
Bludna i gresna po svim tockama optuznice.

Carpe diem

A

Sve je rečeno tisinom

utorak, 15.11.2016.

Vec je sutnja medju nama
podigla nevidljiv zid
gorcina je na usnama
nije cudo sto sam siv

Ja se time ne ponosim
u moju se kozu stavi
i sve teze znaj podnosim
tu ljubav bez ljubavi

Ref.
Sve je receno tisinom
i dok dises pored mene
mutim pogled sto suzom, sto vinom
mi smo duse rastavljene

Srce bolje tugu vidi
laži sve i nevolje
al' ipak se priznat stidi
kad ne ide najbolje

Kad si s nekim iz obzira
u moju se kozu stavi
tesko osmijeh bol sakriva
i ljubav bez ljubavi
Miroslav Skoro


Eh da, kad bi samo znali koliko boli baš ta tišina.
A tek ljubav bez ljubavi...

A

.....da je bilo sve po zakonu...

četvrtak, 10.11.2016.

Verujem, cenjeni sude
da dobro poznajes ljude
vi barem imate posla
jer cud je cud, a sud je sud

Verujem, cenjena glavo
da si i ucio pravo
da svakom sudis posteno
jer cast je cast, a vlast je vlast

I sve po zakonu
za to sam prvi
ne bi bilo ove krvi
da je bilo sve po zakonu

Vlast je vlast, i ja to postujem
tu su paragrafi pa zagrabi
nek isto je i djavolu i djakonu
pa nek se zna

Nek su mi gazili njivom
mojom se sladili sljivom
uvek je lopova bilo
jer cuk je cuk, i vuk je vuk

Nikada zlotvora dosta
susa mi unisti bostan
i led se prospe pred zetvu
al' led je led, a red je red

I prekardasilo
im'o sam bagremovu sumu
tamo dole prema drumu
pa sam cekao

Red je red, polako komsije
ne moze samo da se udje
da se rusi tudje
lepo sam im rekao

Ne lomite mi bagrenje
bez njih ce me vetrovi oduvati
pustite ih, moraju mi cuvati
jednu tajnu zlatnu kao dukati

Ne lomite mi bagrenje
pod njima sam je ljubio
bosonogu i odbeglu od sna

Ljudi smo, cenjeni sude
pa neka bude sta bude
zao mi marama crnih
al' plac je plac, a mac je mac

Ne pitaj sta bi sad bilo
kad bi se ponovo zbilo
ne pitaj da li se kajem
jer jed je jed, a red je red

I sve po zakonu
tu su paragrafi
pa zagrabi posteno
i za veru i za neveru

Red je red
sve ja to postujem
jer vise bilo bi ubica
nego ptica koje odlecu
ka severu

Ne lomite mi bagrenje
bez njih ce me vetrovi oduvati
pustite ih, moraju mi cuvati
jednu tajnu zlatnu kao dukati

Ne lomite mi bagrenje
pod njima sam je ljubio

O, zar moram da vam ponovim
okanite se njih jer sve cu
da vas polomim

Đole

Eh da, jedna pred spavanje
Jednostavno za dušu
Laku noć

A

Pripreme za Grad mladih

ponedjeljak, 07.11.2016.

znali smo cca 2 mjeseca prije da se ide u Grad mladih.
Dosao je taj trenutak, djeca odrastaju, postali su predskolci.
Vau.
I onda, puf, ide se za par dana.
Krenule su poruke u grupu, muke po mami tek su pocele, a u biti nema tu muke, to je nesto lijepo i slatko, ali..neke uvijek nesto zakompliciraju pa pitaju krivo jer nisu dobro cule, mozda su krivo cule pa pitaju.
Okej, svi znamo biti takvi, al pokvareni telefon je najgora stvar koja se moze desit, grrrrrrrrr.
Na kraju sam shvatila da se treba drzat svog plana, popisa i nikoga nis ne pitat.
Tak je ispalo najbolje za sve. Sacuvali smo energiju, imali vremena i mjesta za sve i otisli smo sretni, vedri i veseli.
Nista mi ne ce ovi dan pokvarit.

A

zg cener

nedjelja, 06.11.2016.

Neprocjenjivo
Trčat u svom gradu Po takvoj kiši
S tako dobrom publikom i tako dobrim
Rezultatom.
Osjećaj je neopisiv.
Hvala svima za sve.
Još je ljepše kad znaš da si ipak pinkicu bolja od njega.
Ale ale

A

zašto ljudi nisu sretni

subota, 05.11.2016.

ovo nije tekst nekog istraživačkog centra niti autora samopomoci, ovo je tekst običnog malog smrtnika koji se pita što je to kod čovjeka da nije sretan i kad ima sve što je poželio ikada.
Zašto ljudsko srce nikad zadovoljno nije?!
Jer to možda zato da teži savrsenstvu i stalno traga za novom srećom?!
Jel možda zbog Adama i Eve, priče koja kaže da od tada ide ljudsko prokletstvo?!
Ili je to ipak samo stvar osobne percepcije i ne shvaćanja biti života?!
Bit života je u biti jednostavna, život je jedan, neponovljiv i kratak, čemu komplicirat stvari, odnose i cjelokupnu ponudu koju nam daju.
Al ne, ljudi to moraju, tako im je lakše,
Zašto bi bilo jednostavno Kad može bit slozeno, kad nismo iskreni prema sebi, ne možemo biti iskreni niti prema drugima.
A u krajnjoj liniji pa tko sam ja da uopće pitam zašto nismo sretni i tko sam ja da sudim što je to život.

Only God can judge me.

A

jednom

petak, 04.11.2016.

Jednom kad nebo ne bude vise plavo,
Kad sunce ne bude sjalo,
Kad livada bude pusta i
Tratina bude gusta,
Tek tada tvoje ime ne ce na moja usta.

Moja je ljubav Bogom dana,
Ne samo za dva jarana,
Ona je samo tebi znana,
Al na kraju bude drugom darovana.

A

.....

četvrtak, 03.11.2016.

Zbog tebe mi srce stane
I još boli boli jako

Zbog tebe nikom ne dam da me voli,
A duša boli, a duša boli

To kaj pričam nije ludo, to se zove ljubav
Dušo, ljubav moja prema tebi

Rekla sam ti davno,
Zavrti i mora se nešto promijenit
I promijenilo se..

JA
(volim te još više)

A

Dušni dan

srijeda, 02.11.2016.

Draga moja Tajana,
cijeli dan mislim na tebe, mislim vec godinama,
al danas mi ne ides iz glave od jutra.
jos uvijek vidim nas zadnji pozdrav, nase intenzivno druzenje
tik prije tvog odlaska. evo, najezim se kad se sjetim kako je bilo.
nije bilo tako davno, a opet, cini se kao citava vjecnost.
kao nesto sto nikad nije ni postojalo.
tvojim tragicnim odlaskom, otisao je i dio nas svih, koji smo s tobom
dijelili i dobro i zlo i veselje, radost zivota, tugu, cemer i jad.
bila si prekrasna, puna zivota i cura za pamcenje.
lutko s plavim pogledom, ostaj nam dobro i budi nas Andeo cuvar.
pocivala u miru i zauvijek imala spokojan san.

Jos i danas zamirise tresnja...al tebe vise nema.

A

Svi sveti

utorak, 01.11.2016.



Bol će minut,
sve će minut,
moja draga.
Smrt će naše
breme skinut.
Kuda će se
duša vinut,
tko će znati?
Zemlja će smirenje dati:
mora biti vaga.
Bol će minut,
sve će minut,
moja draga.

Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Naša mladost,
naša snaga,
sve se topi.
Sunce popi
žrtvu svoju.
Tišino na Mirogoju,
sjeto vječnog praga.
Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
(autor: IS)

Tvoj glas mislima mojim plovi,
Tvoja duša u mojoj duši sniva,
A moja ljubav kroz patnju sama kroci


A


Pocivajte u miru duše nebeske

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se