Nakon svega ostaje ipak samo samoća.
Svašta se događa, svašta se kombiniralo, al kako goda da je bilo,
Taj osjecaj je ipak samo praznina i samoća.
Znak da me takve stvari i takvi ulozi ipak ne ispunjavaju, da mi je potrebno
Puno puno više. Mislim da je oduvijek i bilo tako.
Hoću li uspjet, ikad stić na taj nivo koji bi me ispunio ili je to samo zelja
I motiv za boljim sutra.
Ne znam, odgovor ne poznajem..nisam površna pa se pitam…
Mozda je to zbog onog osjećaja da nas tjeraju na objasnjenje svojih postupaka od koljevke pa do groba..
Mozda jest, mozda nije..
Tko to zna..
Ja sigurno ne.
Zivi bili pa vidjeli.
A
Post je objavljen 21.11.2016. u 15:42 sati.