i mjesec i sunce

31.01.2016., nedjelja

Već!

Imbolc (fire in the belly)
(I tako su kršćani popalili i prisvojili još jedan blagdan...........
keep calm and govern on, hell yeah! )

Jučer smo bile na Jabukovcu, to je nama jedan od dražih parkova....
Panorama slikana mobitelom:





.................



Prošli tjedan surađivali smo s jednom austrijankom.
Došlo je do nekog malog verbalnog konflikta između jedne gospođe i nje,
ali bilo je to čudan konflikt.
Dvije žene su se porječkale oko načina rada
ali nije se osjetila energetska borba za moć.
Nije bilo svađe.
Bila je to mirno razilaženje, mimo ega.
Jedna je htjela 'vako, a druga 'nako.
Onda je austrijanka rekla
da radi tako kako smatra da ima smisla,
ne onako kako smo možda naviknuti
nego kako vidi da situacija iziskuje,
te da ako to nema smisla za nas
neka slobodno kažemo ravnatelju
da nismo njome zadovoljni
pa neka je ne zove idući put.
Ali, nije tu bilo ljutnje, nije bilo inata.
Par puta je rekla
'radite što ima smisla za vas......ono što ima smisla'
Tako mi se je to priljepilo.
nemojte raditi ono što bi vam donjelo korist,
uklapanje u uobičajeno ili prihvaćanje drugih,
učinite ono i onako kako ima smisla za vas.
Bez ego -kalkulacije.



.......................


be goood.....tra la la la la
baš lijepo


.......................
VEČERNJI EDIT





















28.01.2016., četvrtak

šafrani


prvi ovogodišnji par u našem parku











27.01.2016., srijeda

"A Garden of Eden in Hell"




Prije nekog kratkog vremena, možda dva-tri tjedna,
na televiziji je prikazan dokumentarni film o Alice Herz Sommer,
imenom 'Gospođa iz stana br.6'.
Na moju žalost, nisam ga uspjela vidjeti,
ali je You tube pun kratkih dokumentarnih isječaka
o toj osobitoj, prekrasnoj, inspirativnoj gospođi....
Tko želi kupiti,rentati,gledati film , može to učiniti ovdje.








Eto ga, ako netko želi nešto da se prevede, nemojte oklijevati pitati!
Ako pronađem film sa prijevodom, koji je prikazan na HRTu, stavit ću ga.

:)














26.01.2016., utorak

Prvi post sa mobitela,

pokušaj drugi.
Jučer navačer bio je prvi ,razočaravajući.
Jedna slika neljudski velika,čak i za moj ukus,druga se sama od sebe pokazala naopako....
Morala sam sve pobrisati na koncu.

Idemo opet probati




Da....čudno,okrene sliku.hm.


24.01.2016., nedjelja

četri jučerašnje, dvije današnje















.........................


Vino Porto ima 19% alkohola, za razliku od onih bezveznih Plavaca koji imaju oko 12%.


..........................


Plavi Radion pere bjelje!

.........................

Danas mi tata ima 76 godina, idem ispeći pitu!
Sjećam se kad je imao pedeset......
a sjećam se i kad sam bila u nižima osnovne
i za jedan rođendan mu nabrala cvijeća na putu
od škole do kuće
i sjećam se kako se do suza ganuo tim buketićem....
eh.

:)










23.01.2016., subota

Vikend (akcija) !

Zanemariti ćemo umor i hodat ćemo.
Zanemariti ćemo osjećaj neznanja i djelovat ćemo (dobro) unatoč!
Zanemariti ćemo (realne) brige i voljet ćemo žestoko :)))

E, ubi me ovaj tjedan.
Pisat ću poslije, da se očistim,
sada stignem samo ovo:



Edit večernji:

Ovaj tjedan resio je svekoliki pomor električnih uređaja u kući.
E pa iskreno, ne znam odakle bih počela.
Što je krepalo prvo?

Sanjala sam prije desetak dana ,možda, kako prolazim silne blatnjave staze,
prvo bi se staza strmo spuštala dolje, skoro pod pravim kutom,
onda isto tako ludo strmo pela gore, nebu pod oblake.
Blatna do sklizanja. Kao Čokolino.
A ja sve tako ,kako staza zadaje, prvo spust,
napol sjedeći sklizanje dolje,
onda skoro četveronoški jedva penjanje gore.
Pa još jedna staza, dolje, gore......
Pa staza nikud ne vodi. Rezignirano 'ah,moram znači natrag!'.
Spuštanje ,penjanje, onuda kuda sam se maločas mučila....
Baš me izvozalo.

To je valjda bio naputak kako sa minimum psihofizičkih oštećenja proći kroz što.
Primjetiti da ima prepreka, i onda ih kako dolaze prelaziti kako znaš ali ih ne uzimati k srcu.

Crkla je skroznaskroz veš mašina.
Nakon što smo joj platili razne popravke u stvarno nedavno zadnje vrijeme,
nezahvalnica je neki dan ipak sasvim odustala od života.
Sad imam novu,vrti upravo svoj prvi krug.
Draga moja nova prijateljica :))

Krepao je i jedan radijator, otišao neki ventil.
Čačkanje po njemu (ventilu) je trajalo 15 sekundi i iznosilo sitnih 150 kuna.
Kaže čovjek , napisat ćemo 'odzračivanje', jer bi 'popravak ventila'
(na žalost nema opcija 'petnaestsekundno čačkanje')
bila puuuno skuplja.
Dobro, piši 150, samo da nemam ledenu špilju umjesto tople sobe.

Frižider od ponoći do zore živi aktivni život,
uz zvukove koji navode na pomisao
da je kuhinja u stvari garaža u kojoj stoji upaljeni traktor.
Meni je traktor sinonim za sve bučno i teško,
a možda činim traktoru nepravdu...
Pribojavamo se da će nas i on uskoro napustiti
(frižider) :(

Ipak ,glavna zvijezda sveukupne muke bio je novi mobitel.
Dobila sam novi mobitel,
kako zašto i koji nije važno za ovu priču.
Prvi puta u životu (bez podsmjeha) mogu na internet izvan kuće
(ne računam onaj izluđujući tablet za putovanja)
na pauzi posla mogu na blog. O,sreće! :))
I tako, imam ja taj mobitel nekih dva dana,
i tridesetog prošlog mjeseca, ničim izazvan,
on samo tiho ugasne.
Kao svijeća na vjetruno
31. 12. damo ga Vipu.
Oni ga daju servisu, servis ga proglasi živim i zdravim, nije u kvaru.
Deset dana ga čekamo
(od toga, kasnije doznajmo, 7 dana on stoji u Ups-u)
Kada smo već izgubili svaku nadu, on stiže i.....pogađate?.....
krepa iduće jutro.
Tiho se ugasi kao svijeća na vjetru.no
Sada, poučeni, nosimo u servis.
Tamo se vodi debilni razgovor......majstor ga gleda ugašenog i beživotnog.
priključi ga na punjenje i on se upali.
Komentar :eto, radi!
Nakon objašnjavanja kako čovjek nema uzase u gradu utičnicu struje,
da nije prihvatljivo da se sam od sebe gasi i više ne da upaliti,
što bi valjda ipak tebao biti indikator nečega lošeg,
majstor ga pristaje uzeti na popravak.
Da skratim, mob je proglašen pokvarenim, 'dobit ćete novi, i to sutra'.
Od tada do danas, kada smo konačno doznali gdje je
-jer u Vipu to jednostavno nisu znali, a ni u servisu,
u Vipu su tvrdili da servis mora znati, servis je tvrdio da Vip mora znati
-
(a bio je u skladištu Ups-a)
i otišli sami po njega,
prošlo je osam dana.
Tako da je saga 'novi mobitel' ,
u trajanju od 31.12.15. do 23.1.16.
iznjedrila doradu popularne poslovice:

Sačuvaj me Bože talijanskog doručka,dječje nezahvalnosti i Vipove usluge.
Možete slobodno staviti i Ups-ove.


I sad, osjećam li se ja bolje nakon svega ovoga?
U stvari - ne.
Muka mi je ,pomalo, popuno.


Ajde sada, bok, budite dobri, idem gledati u novu mašinu!
:))



















21.01.2016., četvrtak

Iz moga vrta...

...zahvaljujući suncu koje je sjalo.








Zavezani, pripitomljeni leteći odred
spas je u hvatanju za zraku svjetla



Sjeme, poskrivečki život



Cincilincincin ili božićna dekoracija



Potopljene katedrale



Živa voda



Na rubu napuštenog svijeta



Spava pod ledenim pokrivačem












20.01.2016., srijeda

Staro ali srcu drago

gledati u mračnoj sobi
sa uključenim zvukom

(jedva čekam da prođe ovo opsadno stanje
clicky kaže preko 800
dugačka ekspozicija bezveze
i da zasja sunce kak treba
ili nek padne snijeg
imam jednu rukavicu u dubokom smrzavanju,
da mi se dobro primaju pahulje za fotkanje
ako će opet snijeg pasti
jer mi se je na šalu sobne temperature
prošli put snijeg topio!)












19.01.2016., utorak














.............

POPODNEVNI EDIT:

Oho, nisam znala da će se razviti igra asocijacija........
više je ovo trebao biti predah od misli, razmišljanja i ičeg zadanog
slobodno popodne
i malo kađenja za pročišćenje zraka.
Ali zašto ne,
možda se netko i napuši od udisanja :)) na koncu konca :))



..........



Dobro, nisam stigla prije pa ću sada.
O ovome želim pisati prosječno svaki dan, sedam dana u tjednu.
Sada ću iskoristiti medijsku pažnju za buđenje svijesti.
Upravo sam došla iz grada,
vožnja djeteta lijevo- desno,
pa sam nanovo inspirirana - to je očito vječni problem.

Ovo je apel za javnost koja pješači gradom.
I sama sam pola vozač-pola pješak, svakoga dana, u svako doba,
imam dobar uvid.
Molim pješake da ne skaču kao suicidalni zečevi
(ne znam za ono drugo :D) na zebru pred aute!!!!
Molim vas!!!
Apsolutno ste u pravu , imate prednost na zebri!
I trebate imati, slabiji ste od auta,
slabiji mora biti zbrinut s pažnjom u bilo kojoj varijanti slabosti.
Morate znati, većina vozača jesu normalni ljudi koji vas žele pustiti,
čak i kada prelazite gdje zebre nema.
Ali, prednost ništa ne znači, osim nevolje,
ako vas vozač ne opazi, ne vidi, ne uoči.
Ako stojite iza nekog auta, između stabala uz cestu, u grmlju uz rub.....
Stvar postaje gora ako to izvodite (suicidalno skakanje pred auto)
kako dan primiče svome kraju i mjenja se osvjetljenje u gradu
i miješa sa svim mogućim svjetlima,
(mislite da ste vidljivi i viđeni, a niste!!),
u mračnim i mračnijim ulicama kakvim obiluje svaki kvart,
gdje su žarulje pregorjele ili ih nikada niti nije bilo....
Još je gora ako je kiša, brisači su stari,
ogroman postotak voznog parka Hrvatske su auti 10+ starosti,
stakla su zamuljana, gume ćelave,
grijanje ne radi i šoferšajba je zamagljena....
A kad snijeg padne :-S ,
savjetujem ne prelaziti cestu... :)))
Auti uglavnom ne mogu stati onoliko brzo kako nadobudni vozači misle da mogu,
auti se mogu odsklizati u bilo kojem smjeru , neočekivano,
čak i lijevo ili desno
ne stojte uz sam rub ceste pobogu,
Možete se i vi , sa hrpe snijega, odsklizati pod nečije kotače.....
Što vam vrijedi prednost, ako budete zgaženi
i čovjek završi zbog vas u zatvoru?
ne dao Bože!!!



Učim svoje dijete, a koliko uspješno nisam sigurna, pa strahujem,
da pređe cestu samo i samo ako je vidjela da ju je vozač vidio,
u smislu pogledao je u oči,
ako su uspostavili kontakt pogledom.
Ako je dolazeći auto srednje brz, polubrz, nedefinirljivo dalek,
pada kiša ,prše snijeg, blješti sunce,
bole noge, odvezuju se žniranci, ne znam što,
cesta se ne prelazi.



..........















































18.01.2016., ponedjeljak

iznenađenje

O, pa baš me je iznenadilo, blog 'Na križanju' - pa blog tjedna.....
Hmmm...začudilo me je
Na križanju, ono gdje se zle i nezle coprnjice skupljaju u ponoć,
pa se mažu smrdljivim mastima i puše smrdljivo bilje
i onda lete u nebo (i drugdje)? Ovo križanje?
:)))



................


Prije Božića pralo nas je neko jako malodušje.
Gospodin muž kojem je bilo dosta svega , pa posljedično
i meni bivalo dosta svega -
bili smo pravi par.
Moraš na sav posao otići,
moraš sve kolače popeči
(pri čemu dobivaš komentare da je njemu svejedno,
jer on kolače ne smije)
pa dijete koje je ludo od veselja,
tulumi, pijača,
pokloni, sve je bilo kao da sam u plug upregnuta.
Shvatila sam dubinu savjeta 'držite se'.
Kada dobiješ dijagnozu,
stalno čuješ savjet 'držite se',
ali, niti onaj koji ga kaže zna u stvari što govori,
(ako nije sam prošao)
niti ti ne znaš što bi s tim savjetom trebalo početi.....
Dok te ne opali.

Pretpostavka da će biti gusto,
i da će biti neizdrživo, i da ćeš to - izdržati.
E ,pa tako, kako mi nije bilo ni do čega neko vrijeme,
tako mi je sada do svega . :)
Zašto je , u stvari, sada toliko lakše,
ne mogu dokučiti, jer - situacija je
više manje slična.


..............



Vrt;
Već je odlučeno, u meni, da će lopoč dobiti još dva lopoča u škaf.
primjetila sam da jedna biljka može davati samo jedan po jedan cvijet,
a ja želim punu teglu cvjetova.....dakle tri po tri :D će biti kompromis :))

Nadalje,
pokušati ću uzgojiti rižu , u zdjeli.
To bih mogla već uskoro učiniti,
jer ,pročitala sam, riža ne može istrpiti mraz,
pa ili moram čekati polovicu proljeća da ju posijem vani,
ili mogu u kući držati zdjelu sa zemljom i vodom i posijati ju čak i sad.

Paradajza će biti minimalno,
željela bih ove godine da je vrt u cvatu , a ne u divljem grmlju.

Trebalo bi ga , za početak ,počistiti i skratiti onu džunglu malina i
sveg onog pikavog bobičastog.

A o kuruzi drugi put :D
Svi savjeti o uzgoju su dobrodošli!!







Za informaciju:
UNITED COLORS OF CORN
























16.01.2016., subota

kuruza, post br.2 danas

Već prije nekog vremena naišla sam na ovu vrstu kukuruza,
zove se 'Glass Gem(stone) corn'
zar nije prekrasan?






Jučer sam ,pak, naišla i na ovo:

'Oaxacan green dent corn', neki meksički kukuruz

Od njega se rade zelene tortilje cerek


I ovaj, 'Aztec black corn' ,


Mislim, tko to ne voli ???? cerekcerek

Ovo imam doma;
to bih mogla isprobati ove godine, ne znam nazive :







Ovaj bijeli kukuruzić je dugačak kao prosječni muški palac,
a ovaj smeđi kukuruzić je kao pikava loptica.....
Slatki mališani.....





Prvi subotnji post

Bowiea glede;
moj suprug je negdje čuo da je Bowie umro od raka jetre,
pjesma Lazarus ga strašno straši, i imenom i sadržajem,
razumljivo je to.
Mislim da mu je sad muka i kad čuje njegov glas kako pjeva bilo koju pjesmu.........
zabranila sam mu da razmišlja više o Bowievoj smrti i liku uopće,
da se ne ufurava jer niti je potrebno niti pomaže.
O blagi Bože.........


.....

Jučer sam ušla u zajedničku radnu prostoriju.
jedna mlađa kolegica se je smjesta ustala i rekla
'izvolite sjesti'.
To je ,naravno izazvalo ,primarno, moj smijeh,
i istovremeno nevjericu 'kome ti to govoriš, meni!?'
ogledala sam se oko sebe da vidim ima li
netko star(iji) kome je to u stvari rekla,
znam,bila je cura ljubazna i uviđavna,
ali me je iznenadila.
Izgledam li kao da moram neodložno sjesti?
Tko to zna?
Tko zna kako tko koga vidi, a kako se tko subjektivno doživljava.....................
'Sjedi samo, reći ću ti kad neću moći'
.....
Osim toga, uhvatila sam samu sebe kako činim
upravo ono što nikad nisam voljela kod drugih -
automatski sam joj se obratila sa 'ti'.
Uvijek sam svima govorila 'vi' ,
u radnom okruženju i inače,
čak i mlađima od sebe, ukoliko se nismo upoznali ,
i prešli na 'ti' ,
jedino kolegama koje znam iz škole, faksa ne bih govorila 'vi'.
Tako da sam se iznenadila neugodno,
čuvši što mi iz usta izlazi,
jer nije to samo jedno zastranilo 'vi' ,
osjetila sam da mi više nije stalo.
Zar je to ta neka staračka svejednost, ravnodušnost?
Svugdje si bio, sve si vidio, i više ti do ničega jednostavno nije stalo?
Kažeš što samo želi biti rečeno, bez cenzure?
Valjda je to to.
Ispada da je s pravom ustala.
O,Bože. :-O




..................



Vani je i dalje mliječno, mliječno...........lijepo je to.
Ispred prozora samo je mliječnost, u raznim stupnjevima mliječnosti.
Vrlo je tiho, kao da nema svijeta vani.


..................


Sad je sunčano mliječno, svijetli ludo :)))))

Još nešto za danas.....
Osjećam zov vrta....jučer sam naletjela na neke fotke kukuruza i paradajza,
ajme, koje uzbuđenje.....čak i meni smiješno zvuči, ali kad je :)))
jel prerano za sijati? vjerojatno je.
Mislila sam, kako sam jesenas zapostavila vrt,
ili me nije bilo, ili je bilo prehladno da radim vani,
da možda ove godine ne 'radim' ništa 'vrtnoga'.
da u proljeće očistim škafove i ne radim NIŠTA.
Ljeto bez paradajza, bez bosiljka, ljeto bez vrta?
Ali, jao, bojim se da neće biti tako.
Zov je zov je zov je zov...........

:)))





15.01.2016., petak

kroz prozor se vidi mliječna bjelina


















( D.J. : "Iskušat ću tvoj racionalni um kao i u slučaju anorganskih bića.
Usput budi rečeno, što o njima sad misliš?"
C.C.: )
"Odrekao sam se svih svojih mišljenja", odgovorio sam.
"Ne mogu si priuštiti da razmišljam ni na koji način."
























13.01.2016., srijeda

i zvijezde


































































































jedna za danas






































12.01.2016., utorak

a thousand beautiful things

Slušam ja tako novi Coldplayev album, kojeg mi je neki dan kupio suprug.
Sluša ga i on usput ,ovlaš.
U jednom času, sućutno kaže 'mogu ti ja to ići odmah zamijeniti za Boney M, ako hoćeš'.
Kud baš Boney M, pa nije toliko loše :D




............


Zanimljivo je, i na granici Zone Sumraka , koliko se čovjek može natezati sa doktorima ( i osobljem bolnice, raznim ljudima na raznim šalterima, prijemnim prozorčićima, u raznim uredima raznih tajnica), vrhunskim specijalistima koji sebe štuju kao božanstva i inzistiraju da ih se oslovljava sa 'profesore' -iako nisu profesori niti svojim pacijentima, niti članovima njihovih obitelji- (sad mi pade na um da i ja od njega tražim isto, imam i ja profesorsku titulu, kad je debilno, nek je do kraja) i koliko isti mogu imati debelu kožu i odbijati naučiti kroz dvadeset i više godina, pa i do penzije ako može, što mora pisati na povijesti bolesti i kakvu uputnicu je potrebno dati, i tko ju izdaje i gdje i zašto, da bi im njihov pacijent (za kojeg im, dajem ruku u vatru, puca k.) mogao dobiti termin za pojedinu pretragu.....
svaki pojedinačno od svih navedenih živi svoj život u svojem univerzumu za sebe, ne želeći priznati debilnost struktura kojima su podanici, niti nemoguću neljudsku poziciju u koju stavljaju one zbog kojih su primarno tamo - svoje pacijente, koji onda moraju moliti, doslovno moliti da se nešto napiše, pa onda objašnjavati gdje i što valja napisati, što s kojeg prijemnog šaltera žele da bude napisano, pa se onda oni koji bi to morali znati (jer nismo mi prvi pacijenti na planeti koji idu na taj pregled) beskrajno čude, odugovlače, odbijaju priznati da su propustili napisati, izvrdavaju iz potpuno neobjašnjivih razloga (ko da u mesnici kupuješ buket cvijeća, recimo, pa ih dovodiš u nedoumicu i čuđenje) ukratko odbijaju pomoći osobi zbog koje njihov posao ima svrhu postojanja.



............

Uh ovo me je tak nasekiralo da ću dalje moći tek kad me pusti.

Dakle, predragi, objasnite mi u čem je trik?
Svi se žale, a ništa se ne mijenja... sveukupno je loše, ali ne dovoljno loše da se nešto promijeni.
Tek dovoljno loše da nas satre.
Valjda je to naš domet.
Očito ne može koza biti ptica i obrnuto.






11.01.2016., ponedjeljak

Ground Control to Major Tom......

Your circuit's dead,
there's something wrong
Can you hear me, Major Tom?
Can you hear.........
































09.01.2016., subota


























08.01.2016., petak

još slika...





























07.01.2016., četvrtak

slike br.9211, 9135 i 9190













































sunce na prozorčiću












naknadno,
ova također pripada ovdje:











06.01.2016., srijeda

shvatimo ovo vrlo ozbiljno , molim :D

































































05.01.2016., utorak

Mallinovac?

jutarnji edit2






.....ovo je panorama , nedovršena jer sam lijena razmišljati kako da je dovršim,
spojena od šest fotki (ili tako nešto) ...ovo je naš park i izvor naših inspiracija....
i naše sanjkalište.
Nikad ga još nisam uspjela uhvatiti onako kako bi trebalo.....












Osim toga, dosta je tog terora idejom da fotka mora biti kockasta,
što joj fali ovakvoj ......razvedenoj
ili kako bi se to zvalo?



Mali slatki EDIT (jutarnji edit1);
da bi se dobila prava perspektiva, koliko je što,
pogledajte niz klupa na sredini fotke, kako se zavijaju nalijevo u blagom luku.
Između 4e i 5e je nešto , neka crtica , iznad četvrte klupe.
To moje dijete (10 godina, ide prema mojoj visini) leži u snijegu.
:))




















04.01.2016., ponedjeljak

Gospođa zima



























...
Osjećam padanje pahulja. Tiho.
To ura usnule prirode kuca.
I uzalud čekam. Ne dolazi nitko,
donijeti toplinu odbjeglog sunca.
...

Saša Užarević,
'Gospođa zima'

























S/nježne




under pressure


kupe,samo koliko njih?


mačji brci




bonus fotka;
ono što se samo pomisli, ili prošapće sasvim nečujno










































03.01.2016., nedjelja

ne znam naslov

Prekjučer, dok sam kuhala,
došlo mi je
pa sam ovo diktirala djetetu da zapisuje:
(suprug je ušao, pogledao,osluhnuo i rekao
'stvarno čudno'.... :-O )

'Problem čovjeka je taj što je rođen kao životinja kojoj je potreban čopor da opstane.
Od tuda potreba da slušamo vanjske glasove kao potvrdu za vlastito postojanje,
vlastitu vrijednost i potvrdu da je u redu činiti to što činimo (što god to bilo).
S druge strane, životinjsko tijelo
(da, nismo bolji niti bitniji od psa ili krtice,ili one ribe koja se napuhne od straha)
oživljuje,nastanjuje i resi visoko individualizirana duša
koja posjeduje vlastitu vezu sa Stvoriteljicom/Stvoriteljem

(ma ne samo da posjeduje vezu, ona je veza,
i ona je Stvoriteljica/Stvoritelj, sve je....no dobro)
te cjelovito znanje o tome tko je, što je i što joj je za činiti.
Svakog trena, u svakoj situaciji, ona uvijek govori
osjećajem,neimenovljivom senzacijom unutar nas.
Zato je čovjek u stalnoj rastrganosti između slušanja vanjskih glasova
(kao atavizma koji mu je u jednom trenu bio potreban za preživljavanje,
ali ga je prerasao, evoluirao)
i unutarnjeg glasa (kojem bi se trebao prepustiti, iako -možda,još - ne zna kako
i iako je unutarnji glas prilično često u potpunoj suprotnosti sa svime što su ga učili,
svime što se smatra u redu, pošteno, dobro, korisno i tako dalje).'

Jednom je @Deeksha rekla da je najvažniji taj trenutak odluke,
trenutak prešaltavanja na potpuno povjerenje unutarnjem glasu
i složit ću se s njom :D


A sada, idem fotkati pahuljice, kad su već tu.
:))





01.01.2016., petak

Sretna vam Nova godina!

Neka je božji blagoslov na svima vama,
karta (ne ulaznica) vam je u džepu,
malo prostudirajte ponekad.
Puno sreće!! :)))



Naš prozor :)












<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se