ali upravo me to najviše muči...to s tim glasom unutarnjim, jel znaš da on zna, ali nekad se raziđete.....ja najviše jer sam pakšu !...bolno mi je malo od kad sam to tak nekak shvatio, ovo kaj si ti sad napisala
03.01.2016. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zack ; da, ako do njega dođemo....i ako mu se uvijek vratimo u slučaju pokleknuća.
Belatore; naravno da te muči :D....mene ždere potiho, kaj misliš zašto mi ta tematika neprestance hopše po glavi? i svako malo izlazi nešto na tu temu? Svako je pakšu, ne brigaj sine, nisi ti ekskluzivno, časna riječ!!!!!!! ne znam što bi točno tebe mučilo, zato je jedino što mogu reći da valja nastaviti dalje boljim načinom, jednom kad vidiš da si fulao. Uvijek iznova krenuti, to je naš jedini spas, čak i kad se samo kretanje iznova čini sasvim beznadežnim ili neučinkovitim. Naprijed i dalje, dalje.
Neki post na tu temu se i dalje kuha, na temu veza, odnosa, obaveza, ali nikako da se zgotovi da ga isporučim. Vidjet ćemo.
03.01.2016. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znaš ono kad ti se čini da si uvijek prije bio bolji, da ti je bilo bolje....recimo, ono kad sam otvorio blog, tada sam mislio da mi je to jedno najgore razdoblje u životu, valjda sam zato i posrnuo za tim... ali sad kad gledam, kao da mi je bilo super u odnosu na sad, i tako u krug....neki strah, nemir, a u biti znaš da je sve u tebi i na tebi, ali opet....kao da ne funkcioniram u ovom vremenu i prostoru,kao da sam tu ,a nisam...opterećuje me posao, ne nalazim i ne snalazim se, ali dovoljno sam star da zaključujem da je u meni problem...kao mlađi napuštao sam sredine jer su me gušile, misleći da je kriva sredina,a sad krivim sebe, jer kad podvučeš crtu, u čemu je zbilja problem? u meni , mislim....i sad, da li zapravo bježim od sebe cijelo vrijeme i lažem si, ili sad kad shvaćam zbediran sam što to znam....da li moje promišljanje o napuštanju zemlje i odlasku je zapravo bijeg od samog sebe ili je to slušanje onog nečega, što ti govori iznutra....e to ne znam? znam da ne funkcioniram i da to traje i traje....
05.01.2016. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa; kada bi ovo bila država u kojoj se može od normalnog rada normalno živjeti, znači da sebe i familiju možeš pokriti financijski svojim radom, tada se ne bi osjećao tako kao govno (s oproštenjem).
U našem društvu je ,između ostalog, i neko prešutno pravilo da je muškarac taj koji bi trebao više financijski biti odgovoran, iako se i od žene očekuje da radi.Tako da je i taj mač nad tobom, iako nepravedan i seksistički, dakle-fuj.
Ljudi ne vole kada loše govorim o državi, ali smatram da je ovdje sve loše organizirano, a mi smo , svi Hrvati, kolikogod nas ima tu na hrpi, ipak loši u organizaciji sebe i života oko sebe (koliko god to ne volimo čuti) Mi smo narod u razvoju. Radimo greške. Uzori su nam tamo neke razvijene države, ali, željeli bismo odmah da nam je tako kao njima (bilo kojima, možeš odabrati....) bez da sami izgradimo sebe i oko sebe.
I onda, pojedinac bačen u ovo vrijeme nema ništa drugo nego grcati iz dana u dan i činiti te mikro koračiće koji će ga jedva održati na površini, skupa sa ženom i nejačadi, i čekati da ili bude bolje (nekim vanjskim uplivima) ili da umre. Što će prije, to će Bog znati i dati.
Eto ti ljepote življenja! Nisi ti loš, nema u tebi problema, ne nalazim ti mane, marljiv si, brižan i radiš, za svoje postupke snosiš odgovornost. Što bi još trebao (padaju mi sad samo prostačenja na um)?
A odlazak van? da, da i sto puta da, naročito ako imaš gdje i nemaš ovdje što izgubiti. Ja želim da moja kćer ode van studirati i raditi, i vodim je u tom smjeru. Uvijek se može vratiti ovdje i strepiti nad režijama i računima, to mjesto nam je svima zagarantirano.
05.01.2016. (16:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fala ti puno na riječima, znače mi....svako ima mane...meni je problem što moram radit ono što me odbija, što ne volim, tako mi grah pada.takav je put bio....nisam se nikad vidio u tome, a oko tebe su ljudi koji se vide...s vremenom ispadaš crna ovca ili roba s greškom....puno toga trpi onda.....i da, imaš pravo, bilo bi to sve malo lakše da nema dugova, da naš standard prati cijene i da nisam u dugovim i pred ovrhama...gubim samopouzdanje, zatvaram se, vjera mi slabi, a taj glas i dalje nešto želi od mene, šapuće, ali načinom života sve je tiši...i onda se pitam što je ispravno. počinjem sumnjati......hvala i poz :)))
06.01.2016. (14:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa; žao mi je. Žao mi je da ti/vam je teško. Puno puta smo totalno dekintirani, dok neka lova ne stigne.Imam predodžbu kako je to........ i ne znam lijeka, no riječi podrške.
Imam i dojam da te druge stvari muče, htjela sam naknadno to dodati ,ali nisam bila sigurna da ćeš pročitati . (Ne znam koje, ali nešto različito od novaca i preživljavanja) Ima stvari koje ne mogu po blogu pisati; čudan je život, ima razdoblja u kojima smo sigurni u sebe,zadovoljni, a ima i onih kada jednostavno trebamo sve i svašta što nemamo, trebamo više od onog što je oko nas.......pa se pitamo je li greška u nama, kako dobiti što nam treba, kako se prilagoditi ako to ne dobijemo, jesmo li , na koncu, željni kruha uz pogaču....ne znam.... drži se, Belatore, ne posustaj, ali BAŠ NIKAD!
Djeca su, tko ih nema ne može to osjetiti i iskustveno znati, zaista veliki pomagač u svakoj nevolji, velika snaga za naprijed i velika snaga za ispravno življenje.
06.01.2016. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zack
Naravno da je baš taj trenutak najvažniji. Baš je taj trenutak onaj koji mijenja sve. :)
03.01.2016. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
ali upravo me to najviše muči...to s tim glasom unutarnjim, jel znaš da on zna, ali nekad se raziđete.....ja najviše jer sam pakšu !...bolno mi je malo od kad sam to tak nekak shvatio, ovo kaj si ti sad napisala
03.01.2016. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Zack ;
da, ako do njega dođemo....i ako mu se uvijek vratimo u slučaju pokleknuća.
Belatore;
naravno da te muči :D....mene ždere potiho, kaj misliš zašto mi ta tematika neprestance hopše po glavi? i svako malo izlazi nešto na tu temu?
Svako je pakšu, ne brigaj sine, nisi ti ekskluzivno, časna riječ!!!!!!!
ne znam što bi točno tebe mučilo, zato je jedino što mogu reći da valja nastaviti dalje boljim načinom, jednom kad vidiš da si fulao. Uvijek iznova krenuti, to je naš jedini spas, čak i kad se samo kretanje iznova čini sasvim beznadežnim ili neučinkovitim. Naprijed i dalje, dalje.
Neki post na tu temu se i dalje kuha, na temu veza, odnosa, obaveza, ali nikako da se zgotovi da ga isporučim.
Vidjet ćemo.
03.01.2016. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Problem je velik i u zaglušujućoj buci izvan (oko) nas zbog koje sve teže čujemo taj svoj unutarnji glas...
03.01.2016. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
dnevnikjednerazvedenice;
jamačno misliš na buku neprestanih zahtjevanja, podrazumijevanja, očekivanja.............
03.01.2016. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
znaš ono kad ti se čini da si uvijek prije bio bolji, da ti je bilo bolje....recimo, ono kad sam otvorio blog, tada sam mislio da mi je to jedno najgore razdoblje u životu, valjda sam zato i posrnuo za tim... ali sad kad gledam, kao da mi je bilo super u odnosu na sad, i tako u krug....neki strah, nemir, a u biti znaš da je sve u tebi i na tebi, ali opet....kao da ne funkcioniram u ovom vremenu i prostoru,kao da sam tu ,a nisam...opterećuje me posao, ne nalazim i ne snalazim se, ali dovoljno sam star da zaključujem da je u meni problem...kao mlađi napuštao sam sredine jer su me gušile, misleći da je kriva sredina,a sad krivim sebe, jer kad podvučeš crtu, u čemu je zbilja problem? u meni , mislim....i sad, da li zapravo bježim od sebe cijelo vrijeme i lažem si, ili sad kad shvaćam zbediran sam što to znam....da li moje promišljanje o napuštanju zemlje i odlasku je zapravo bijeg od samog sebe ili je to slušanje onog nečega, što ti govori iznutra....e to ne znam? znam da ne funkcioniram i da to traje i traje....
05.01.2016. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
20 do asa;
kada bi ovo bila država u kojoj se može od normalnog rada normalno živjeti, znači da sebe i familiju možeš pokriti financijski svojim radom, tada se ne bi osjećao tako kao govno (s oproštenjem).
U našem društvu je ,između ostalog, i neko prešutno pravilo da je muškarac taj koji bi trebao više financijski biti odgovoran, iako se i od žene očekuje da radi.Tako da je i taj mač nad tobom, iako nepravedan i seksistički, dakle-fuj.
Ljudi ne vole kada loše govorim o državi, ali smatram da je ovdje sve loše organizirano, a mi smo , svi Hrvati, kolikogod nas ima tu na hrpi, ipak loši u organizaciji sebe i života oko sebe (koliko god to ne volimo čuti)
Mi smo narod u razvoju. Radimo greške. Uzori su nam tamo neke razvijene države, ali, željeli bismo odmah da nam je tako kao njima (bilo kojima, možeš odabrati....) bez da sami izgradimo sebe i oko sebe.
I onda, pojedinac bačen u ovo vrijeme nema ništa drugo nego grcati iz dana u dan i činiti te mikro koračiće koji će ga jedva održati na površini, skupa sa ženom i nejačadi, i čekati da ili bude bolje (nekim vanjskim uplivima) ili da umre. Što će prije, to će Bog znati i dati.
Eto ti ljepote življenja!
Nisi ti loš, nema u tebi problema, ne nalazim ti mane, marljiv si, brižan i radiš, za svoje postupke snosiš odgovornost. Što bi još trebao (padaju mi sad samo prostačenja na um)?
A odlazak van? da, da i sto puta da, naročito ako imaš gdje i nemaš ovdje što izgubiti.
Ja želim da moja kćer ode van studirati i raditi, i vodim je u tom smjeru.
Uvijek se može vratiti ovdje i strepiti nad režijama i računima, to mjesto nam je svima zagarantirano.
05.01.2016. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
fala ti puno na riječima, znače mi....svako ima mane...meni je problem što moram radit ono što me odbija, što ne volim, tako mi grah pada.takav je put bio....nisam se nikad vidio u tome, a oko tebe su ljudi koji se vide...s vremenom ispadaš crna ovca ili roba s greškom....puno toga trpi onda.....i da, imaš pravo, bilo bi to sve malo lakše da nema dugova, da naš standard prati cijene i da nisam u dugovim i pred ovrhama...gubim samopouzdanje, zatvaram se, vjera mi slabi, a taj glas i dalje nešto želi od mene, šapuće, ali načinom života sve je tiši...i onda se pitam što je ispravno. počinjem sumnjati......hvala i poz :)))
06.01.2016. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
20 do asa;
žao mi je.
Žao mi je da ti/vam je teško.
Puno puta smo totalno dekintirani, dok neka lova ne stigne.Imam predodžbu kako je to........ i ne znam lijeka, no riječi podrške.
Imam i dojam da te druge stvari muče, htjela sam naknadno to dodati ,ali nisam bila sigurna da ćeš pročitati . (Ne znam koje, ali nešto različito od novaca i preživljavanja)
Ima stvari koje ne mogu po blogu pisati; čudan je život, ima razdoblja u kojima smo sigurni u sebe,zadovoljni, a ima i onih kada jednostavno trebamo sve i svašta što nemamo, trebamo više od onog što je oko nas.......pa se pitamo je li greška u nama, kako dobiti što nam treba, kako se prilagoditi ako to ne dobijemo, jesmo li , na koncu, željni kruha uz pogaču....ne znam....
drži se, Belatore, ne posustaj, ali BAŠ NIKAD!
Djeca su, tko ih nema ne može to osjetiti i iskustveno znati, zaista veliki pomagač u svakoj nevolji, velika snaga za naprijed i velika snaga za ispravno življenje.
06.01.2016. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...