Prekjučer, dok sam kuhala,
došlo mi je
pa sam ovo diktirala djetetu da zapisuje:
(suprug je ušao, pogledao,osluhnuo i rekao
'stvarno čudno'.... :-O )
'Problem čovjeka je taj što je rođen kao životinja kojoj je potreban čopor da opstane.
Od tuda potreba da slušamo vanjske glasove kao potvrdu za vlastito postojanje,
vlastitu vrijednost i potvrdu da je u redu činiti to što činimo (što god to bilo).
S druge strane, životinjsko tijelo
(da, nismo bolji niti bitniji od psa ili krtice,ili one ribe koja se napuhne od straha)
oživljuje,nastanjuje i resi visoko individualizirana duša
koja posjeduje vlastitu vezu sa Stvoriteljicom/Stvoriteljem
(ma ne samo da posjeduje vezu, ona je veza,
i ona je Stvoriteljica/Stvoritelj, sve je....no dobro)
te cjelovito znanje o tome tko je, što je i što joj je za činiti.
Svakog trena, u svakoj situaciji, ona uvijek govori
osjećajem,neimenovljivom senzacijom unutar nas.
Zato je čovjek u stalnoj rastrganosti između slušanja vanjskih glasova
(kao atavizma koji mu je u jednom trenu bio potreban za preživljavanje,
ali ga je prerasao, evoluirao)
i unutarnjeg glasa (kojem bi se trebao prepustiti, iako -možda,još - ne zna kako
i iako je unutarnji glas prilično često u potpunoj suprotnosti sa svime što su ga učili,
svime što se smatra u redu, pošteno, dobro, korisno i tako dalje).'
Jednom je @Deeksha rekla da je najvažniji taj trenutak odluke,
trenutak prešaltavanja na potpuno povjerenje unutarnjem glasu
i složit ću se s njom :D
A sada, idem fotkati pahuljice, kad su već tu.
:))
Post je objavljen 03.01.2016. u 13:10 sati.