Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,30.03.2009.

Ptice u očima




Ako
pustiš ptice
koje voliš

iz kaveza svojih u

nebo

(kaveze svoje ima
i ta nesaglediva
nebeska pučina)

a ti ih

sačuvaj u mislima
i prati u letu
svojim pogledima

(u očnim dupljama
savijena su gnijezda)

sloboda se ne mjeri širinom

neba
kad ploviš očima dragim
(sjajnijim od samih zvijezda)
ne žmuri

u nestajanju
jer budim te rukama
što izrastaju
iz vreline grudi

ne zaboravi
(ovaj svemir samo jedne
žene suza slomiti može)
a ti si se kao ptica

odavno ugnijezdio tu
u njenim očima

ne žmuri
(čuješ li, pogledaj me)


stihovi i grafika Dahlia - Miris dunje






subota,28.03.2009.

Jezik ljubavi





Hoće li biti dovoljno
ako ti kažem
odrekla sam se
sebe zbog tebe

u oči ti gledala
ona vrelina u grudima
ponijela me

bosim nogama
oslikavala sam u pijesku
akvarel tvoga pogleda
(kad počne kiša

odraz neba u lokvama
isprat će sljepilo)
ostat će nam samo
tišina dana i reći ćeš mi

rubovi jezika imaju
sječiva mača
iskovanog na
nakovnju srca

(ne razumjevajući
kako sam njime
jedino krčila do tebe put
i gledala u sunce)




stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje








četvrtak,26.03.2009.

Povoji ljubavi




pričat ću ti djelima
jer riječi odlaze u vjetar
imat ćemo svoje
riječi - poljupce
rečenice - dodire
i cijela poglavlja
moćnih uzdisaja
i pitat ćeš me
je li to novi život
u obećanom svijetu
u kojem ti postaješ zdanje
a ja bršljan koji ga obavija

* * *

dodirnuli smo se
slučajno mislima
u danu što se porađao
razbarušene snove
trebalo je dovesti u red
onda smo naizmjenično
istiskivali monologe
umotali ih pažljivo u nadu
i kao blizance
smjestili jedno uz drugo.
prvi podoj im je bio isti
pa ako ih i zamijenimo
sve ostaje u krugu bliskosti




stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje







utorak,24.03.2009.

Pjevanje se bijesom ne može ugušiti





Za bolju predstavu
trebalo bi detaljno
opisati trenutak
u kojem se jedna
proširena rečenica
stisla naprosto
u prostu
u dubini
grudnog koša
opisati osjećaj
nečijeg bolnog krika
i još bolnijeg odjeka
u preslikanoj duši
kad je istinski vapaj
postao
molitva za trajanje
tražiti krivca u
u prostoru
besmislenih radnji
u čijem se rasponu
od sumnje do bijesa
cijeli život vrti
u istom kadru
osuditi istinu
jer zaboga
mi smo pričali i
pjevali i
radovali se i
pjevali i
sanjali i
pjevali i
ja sam
oplođena tvojim riječima
porađala pjesmu
razumjevanjem ispjevanu
znate
uvažena gospodo
nije se sinoć
pjesma o nama
napisala
ona se naprosto
umjesto zraka
disala.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje







ponedjeljak,16.03.2009.

Mudrost je znati kada stati i ne nestati







Noć je plakala mojim suzama
dok sam klizila niz prozore tvoje duše
slijevajući se u lokve bezbrojnih pitanja
puna tugom potpomognutih zaplitanja

* * *

kroz razdjevičenu dušu
jurnuo si svojim sumnjama
pitajući se koliko, a ne kako
i zašto, a ne objašnjavajući
zbog čega nisi dovoljno dobar
za moja buduća rascvjetavanja

nemoj se, molim te, brinuti
osjetiš li nekad kako gubim korak
kako posustaje snaga volje
to se prezbrajam isčekujući bolje
Kad osjetim da ću uvenuti
na dvanaestoj postaji
glupih razmimoilaženja

bit će to zato što misliš
da nisam trebala
(a ja sam samo silno željela)
da izbrušene oblutke
zajedničkih snova osjetim
pod svojim prstima
da se uvjerim kako nisu pijesak
rasipanja i nestajanja


ako smo oboje leđima
podupirali Svemir
ne izmiči se onda nikada
jer ću u protivnom pasti na koljena
a ne umijem da iskažem
sva sudbini postojeća moljenja
ne davi se u svojoj navodnoj istrošenosti
jer ću se utopiti u oceanu razočaranja
(nema simbolike u zaprašenim očima
ne javljaju se suze zbog toga u noćima)

ako ne dozvoliš da prozračim
zamračeni dio tebe, da
dozidam oronulost godina
i zamirišem u dolasku
novim mirisom južnih vjetrova
ako ne pristaneš da te prihvatim
takvog kakav zapravo i jesi
makar mi obećaj da se nećemo predavati
da smo zajedno, bez obzira gdje si
jer ću ti priznati čega se jedino bojim:

kad netko na početku
nagovijesti kraj
kad spreman za let
ne raširi makar i jedno krilo



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje








subota,14.03.2009.

Kad smo postali vjerovanje, po prvi put




sumnja je
rožnata izraslina straha
savijena prema naprijed
kandža nesigurnosti
prvog doskoka
strah od letenja
željenih misli i
amputirana nada
razumjevanju
u kombinaciji
s ljubomorom
pejorativ je
u životarenju
neprilagođenih


* * *

i pričam ti priču
dok pjevaš mi pjesmu
isti naglasak imamo
u idiličnoj zvučnosti
stilskog sklada
sumnje nas zaobilaze
dok glavu nježno
naslanjam na tvoje grudi
naše nježne godine
izranjaju iz naprslina
vremenskih otrježnjenja
taktilno komuniciramo
i među nama nema
izvlačenja pogrešnog korijena
iz podastrtih i rješenih problema
svedenih na sve poznate
naša su tijela
namagnetizirani polovi
i utrobe su nam
nulta paralela
koju krstimo
prelijevajući se
jedno u drugo
i ishodište smo svih
vriskova ekstaze i
eksplozija strasti
u čudesnoj višekratnosti

dajemo li se godinama
one nas podupiru
voljenja su ista sa
sijedima u kosi
isti su nam putokazi
i ista životna rijeka nas nosi

po drugi put smo
porodili
sebe u sebi
zaplakali
djetinjstvom
bez pupčane vrpce
oko vrata
predali se
nanizanim godinama

bez porođajnih muka
iskonskom svetošću
darovali se vremenu
što konačno radi za nas


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje







srijeda,11.03.2009.

Neka nam je razumjevanje na pomoći





između mene i tebe
potekla je priča
tisućljećem
odnjegovana
zažuborile misli
što se tijelima
u plimnom nadiranju
propinju
i razlijevaju po
aluvijalnim ravnima
drhtavih uzdisaja


naši oročeni
trenuci trajanja
stalno se uvećavaju
jer ne pristajemo
na obročne isplate
zajedništva
na mrvice sreće
što već iz
samog zametka
postaju
nedonoščad ljubavi

zapisi na stoljetnim
listovima agava
nadživjet će nas
u slavu upornosti
u zagrljaju pjesme
na obalama željom
obraslim treptajima

venama iz krvotoka
napravljeni
vijenci slave
ukrašavat će glave
nijemim Karijatidama
dok budu držale
arhitrav nebesa

jer smo se provukli
ispod kazaljki vremena
mi ćemo vedriti i oblačiti
otkucavajući dane i noći
(neka nam je razumjevanje
na pomoći)

tražeći od Hestije da
nam iz srca udahne
žar ognjišta
da rasplamsamo
vatre dvojnosti
ulovljenog trajanja

zajedno

spoznat ćemo
kako su nam i
naklonjene

zvijezde

postelju života
ukrasile
da svijetlimo

zauvijek

u ime sklada
svih
budućih
svanuća



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje





nedjelja,08.03.2009.

Stanovat ću kod tebe, na poste restante






odavno ti ništa
nisam napisala

razvodim se
sa prošlošću
i samo se
sa punim
koferom sebe
selim na tvoju
navodnu adresu

poste restante

stižem ti umjesto pisma
u poštanskom vagonu
drugog razreda
u naboranoj i ispucaloj
roza kožnoj futroli
u kojoj se uglavnom kriju
obećavajuća jutra
izbljedjela kosa na mjesečini
u isčekivanju poziva
razum konzerviran
na vrhuncu kreativnosti
i jedno malo srce
ovlaš privezano
uz ključić, za sreću

odavno ti nisam pisala

stižem ti sporovozno
u koferu samoće
presovana između
jučer i sutra
van svih poznatih
konfekcijskih brojeva
data samo tebi
na širenje i sužavanje
u radu na vrhunskoj
kreaciji života

dajem ti se, zauvijek

na nepoznatoj adresi
na koju sam tek dahom
ponekad kao pelud sa ruža
vjerujući srce samo da pjevam
već davno tebi ga poslala

kad me preuzmeš

udomi me
u dubini zjenica
poljubi samnom
sva četiri svoja zida
prije nego me okačiš
iznad prozora sadašnjosti
u sva tvoja htijenja uramljenu

(od sada do vječnosti)


stihovi igrafika by Dahlia - Miris dunje







petak,06.03.2009.

Anđeli ne plaču kad ih se pozove na odgovornost




U smrtnom hropcu
Sumnja je ispustila
Očajnički krik
Pozvala u pomoć
Povrijeđenu sujetu
I ostala bez odgovora.

Ti si krpao nebo
Zbog sinočnjeg raspuknuća

Nakon proloma suza

Nabujale su ponornice
A ja sam izvirala
Iz pupka Svemira
Prelijevajući se u
Duginim bojama.
Oblikovao si me u luk
I napeo za samo
Svoja odstrjeljenja

Moja je Ahilova peta
Preselila u epicentar
Solarnog pleksusa,
Nakon trinaestog dana
Obilaska bojnog polja.
Sad u njoj borave leptiri
Bez prava na preobražaj.
Samokaznila sam se
Treperenjem pod kožom.

Kažem ti, naučila sam
Hodati paperjastim oblacima,
Povrijediti me može
Samo peta strana svijeta,
Ako se pozove na
Neke više ciljeve.
Kažeš mi kako je
Ugriz riječima otrovniji
Od ugriza zmije,
Kad zasikće od straha.

Podastrijet ću ti milijun
Dokaza o tome

Riječima

A ti nemoj pomisliti
Nipošto
Kako ti vraćam
Istom mjerom.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje






četvrtak,05.03.2009.

Uz glazbu blizine






daljine su kao
istrošen trenutak
gipkosti
samljeven
zubima straha
i prijete zaboravom

ali

ja sam ti blizu

ubirem prozračne
maslačkove krune
nedirnutih polja
nebeskih
plesom oblaka
razuzdanih

neugasli krater
najavljuje erupciju
nas u nama

nastanit ćemo se
u božanskim sumracima
tijelima paleći
fenjere zvijezda

pjevat ću o tebi
višeglasno
napetom kožom
i damarima
dok budeš
solirao u meni
dionicu

raspamećenosti
mi za dvoje
dvoje za nas

i stih
(za)uvijek istih

što dijele sudbinu
pripitomljenog Svemira
ravnotežu

dajući mu



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje








utorak,03.03.2009.

Premosnica uzburkanih treperenja





poslao je poruku
(golubovi slijeću
na moj prozor
dva puta dnevno)

čekat će me

na Vilsonovom

ima jedna
obilježena klupa
(odavno smo
ugravirani na njoj)

čekat će me
toliko dugo

da razvučem
mijeh na harmonici
raspoloženja i
dva puta okrenem
pješćani sat
zarotiram se
u ritmu plesačice
iz muzičke kutije
i poravnam sve
dugove iz prošlosti

čekat će me

slušajući
ples šećerne vile
pod kišobranom
snoviđenja

sakriven u zamišljene
nabore moje kože

od mamurne slutnje

da ga ne prepoznaju
trijezna jutra

kad budem dolazila
(pjevušeći
onu našu pjesmu)


neka ponesem
Istok na usnama

(ako se sjetim,
i lepezu drhtaja)


on me čeka
na Vilsonovom
na zapadnoj strani

Sa štafelajem

da mi na napetoj koži
slika plavo - smeđa
treperenja žudnje

(da ga nagradim
za čekanje)



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje







ponedjeljak,02.03.2009.

Dok me ljubiš





(dok pratim te još samo
treperenjem pod kožom)
krik

sumnje

jesi li čuo
dok si krpao nebo
i raspuknuće
(iz dubine mene i svemira)
ponornice nabujale

jesi li vidio
da su moje ruke

od čega si

(kao dugu načinio luk

za tvoja odstreljenja)
gdje je moja peta meni

rasutoj

(opet u predaji, srcem)
u toj strasti

s tobom
u svemiru Ahile
izgubljena
(u meni dok borave od svjetla

leptiri)


stihovi i grafika by Dahlia - miris dunje






nedjelja,01.03.2009.

Zemlja je međunožje Svemira




Vjerujem ti,
Ne moraš misli
Uvijek cenzurirati.
Ako i vrisnem
Iz petnih žila,
Od tjemena
Na dolje
Ću se ohladiti.
Apsolutna nula,
Sa izbaždarenom
Plus, minus
Tolerancijom,
Je zakon po
Kojem funkcioniram.
Znaš kako uvijek,
Savršeno nesavršena,
Potpuno
Predvidljivo
Reagiram.

* * *

Ne moraš se opravdavati,
Odabrala sam te grješnog
Samoj sebi na sliku i priliku.

I sad oboje grješni griješimo
I ispravno se ispravljamo

Istinskom Iskrenošću
Steriliziramo.

Grješne misli,
Bludna predvečerja,

Jutarnja otrježnjenja
Na čelo previjamo.

U bolničkim hodnicima
Nude ozdravljenje
Na pomoćnim krevetima,
Ako nas i budu htjeli zadržali
Zbog akutne upale grješnosti
To se kod kuće uspješno liječi.

U prolazu, ako se
O tebe očešem,
Nosit ćeš na duši
Jedini poročni
Dio mene

Istočni grijeh
Moj usud žene.



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje












Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se