Za bolju predstavu
trebalo bi detaljno
opisati trenutak
u kojem se jedna
proširena rečenica
stisla naprosto
u prostu
u dubini
grudnog koša
opisati osjećaj
nečijeg bolnog krika
i još bolnijeg odjeka
u preslikanoj duši
kad je istinski vapaj
postao
molitva za trajanje
tražiti krivca u
u prostoru
besmislenih radnji
u čijem se rasponu
od sumnje do bijesa
cijeli život vrti
u istom kadru
osuditi istinu
jer zaboga
mi smo pričali i
pjevali i
radovali se i
pjevali i
sanjali i
pjevali i
ja sam
oplođena tvojim riječima
porađala pjesmu
razumjevanjem ispjevanu
znate
uvažena gospodo
nije se sinoć
pjesma o nama
napisala
ona se naprosto
umjesto zraka
disala.