poslao je poruku
(golubovi slijeću
na moj prozor
dva puta dnevno)
čekat će me
na Vilsonovom
ima jedna
obilježena klupa
(odavno smo
ugravirani na njoj)
čekat će me
toliko dugo
da razvučem
mijeh na harmonici
raspoloženja i
dva puta okrenem
pješćani sat
zarotiram se
u ritmu plesačice
iz muzičke kutije
i poravnam sve
dugove iz prošlosti
čekat će me
slušajući
ples šećerne vile
pod kišobranom
snoviđenja
sakriven u zamišljene
nabore moje kože
od mamurne slutnje
da ga ne prepoznaju
trijezna jutra
kad budem dolazila
(pjevušeći
onu našu pjesmu)
neka ponesem
Istok na usnama
(ako se sjetim,
i lepezu drhtaja)
on me čeka
na Vilsonovom
na zapadnoj strani
Sa štafelajem
da mi na napetoj koži
slika plavo - smeđa
treperenja žudnje