dosada ili do sada
Onog puta kad se netko našalio da je Franjo, da me je napokon pronašao i da ide čitati od početka, srce mi je stalo, pa naglo zabubnjalo. Bila sam učas na početku i na kraju svijeta, zakoračila čak van našeg planeta.
A onda je stiglo razočaranje, i suze. Nisam zamjerila neznancu, ali zamjeram Franji.
100% sam uvjerena da sam jasno i glasno dala na znanje Franji i njegovim pajdašima da pišem blog. Očito Franjo nije vrijedan i nije karakter da kaže: „Sorry Mela, I am mrs Lucija!“ ( koja voli tipkati dok štrika).
Vjerojatnost da se sve što mi je servirano uistinu izdogađalo i da smo se baš svaki puta mimoilazili, vrlo je mala. Nisam nesretnica.
Ako netko misli da se sada nešto jadam i očajavam i samoubijam, smrtno se vara.
Danas je kulminacija moje dosade, tj. danas mogu sa sigurnošću reći da mi je moj Najdosadniji dan. Proslavljam ga s ovim postom iz čiste smrtnodosade, da barem ovih zadnji 45 min od dana mogu reći da se nešto zbilo.
I naravno za kraj moram ovako izdosadirana i ljuta bacit koju kletvu.
Rekla bih ja njemu svašta nešto, al mislim da je dovoljno da mu kažem: „Dabogda ti tuke na rikverc u kuću ulazile!“ (što god to značilo, ja umrem od smijeha kad se sjetim te kletve).
xxx
dosadno je
čekati te u javi
u snu
i virtuali
dozlogrdilo mi
pjevat ti pjesme
rekla bih rado ti ono
što se ne smije
i smijala se kradom
dok čitaš
te jetke retke
dojadila mi dosada ova
i poruke tebi bez broja
pa ti pišem oproštajno pismo
da zajedno više nismo
kakve su to spletke
pobrkale ove retke
koliko poruka bez cilja
koliko dana bez mira
