Nije dovoljno, ali je neophodno misliti pozitivno. Oni koji tako aktiviraju svoju podsvijest, duže traju. A strah? Pokaži mi nekog tko se ne boji. Ne vjerujem da takvih ima.
19.10.2016. (10:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strah, kao i bol je znak da nešto nije dobro. Neverovatno, ali borba čak kad je izvesnost lošeg, skoro neminovna, donosi pozitivne rezultate. Pišem iz svog iskustva... Vera i sigurnost da će borba biti dobra, često više koristi od sažaljivih, lažnih, beskorisnih, pogleda. Neki put čak i gruba reč bolesniku može biti pokretač ka pozitivnom. Znači, dobro mi je, ponašaju se prema meni kao i prije.
19.10.2016. (10:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srica je presudna...recepta nema. hocemo li pronaci najucinkovitiji put, ne ovisi o nama...utjesno nije, ali tocno je, donekle, ne skroz.
faze ce se smjenjivati...neprimjetno. od saznanja, s cim ili s kim, smo usli u ring, nespremni skroz... sok i nevjerica! strah jaci od svemira! do glavne faze...izvuci zivu glavu (svoju il neciju, jos drazu nam) moramo...a kako?
ne gubiti ni dana, ne cekajuci da se samo, po sebi, rijesi, to vidim, kao jedini pravi put... (mada, u konacnci, bude, kako bude ili kako je moralo biti, nebitan je izraz...)
bar znamo da smo dali sve od sebe...to "sve" je jedino, sta smo mogli. straha vise nema... potrosila se, usput, zivotna doza straha...odrasli smo.
19.10.2016. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osjećanje osjećaja straha je branioc života, ako ne pređe u fobiju... a opasnost od gubljenja osjećaja straha može biti poguban za život... bademova jezgra u mozgu je regulator tog osjećaja, kada dođe do njenog oboljenja, gubimo osjećaj straha... a tvoja pjesma jzrcali sliku koju pamtim iz vremena strahovanja... da, borba nemani i nadanja... odličan post i fotografija... :)
19.10.2016. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve sam više uvjerena da nije problem strah (izoliran, povezan s nekim događajem) nego život u strahu. Ali to ima svoje ime: anksioznost/tjeskoba. :) I to postaje životni stil. A tada su i mjere drugačije... i sporije. :)
19.10.2016. (11:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da i kod straha, kao i svih bremenitih osjećanja, lako/lakše pametujemo kada nismo u koži / dok nam život ne zatrese tlo pod nogama... držim se borcem, ne tražim i ne želim sažaljevanje, ali je i srića presudna (slažem se potpuno s @kaparoculicom :)... ima i ona Mešina... nisam ja birao prigode, nisu ni one mene, susreli smo se poput ptice i oluje... naravno, isključuijem iz toga fobiju (vječni strah) o čemu govore @Dinaja i @D.S.O. :)
19.10.2016. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoje razni strahovi ali najveći je kad je nečiji život u pitanju..Doživjela sam to iščekivanje,tu patnju,bol i strah odjednom i izdržala sam nekako ali zato sad na najmanji problem panika me počne gušiti i taj se strah pretvori u čudovište što me hoće požderat...Nekad me strah prijeći cestu jer me pere neka nervoza...Zbog jednog lošeg iskustva strah ostaje u kostima i ne vrijedi ni pokušavati ga izbjeći...on je tu...
19.10.2016. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uza sve dužno poštovanje, oni koji se protiv straha bore pozitivnim razmišljanjem, nemaju pojma što je strah, strah o kojem ti pišeš ne da se otjerat ničim pogotovo ne mumbo jumbo pizdarijama, ne znam nemam recepta, jednom mi je netko rekao da ga treba prigrlit, reći mu dođi ne možeš mi ništa, u svakom slučaju ne bi poželio nikome da se s tako nečim suočava
19.10.2016. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao djete sa svojih nekih 7 god čula sam definiciju straha koju dan danas pamtim...bila neke emisija , tema strah, --tamo rekoše da je STRAH IZNUTRA ŠUPLJE A OKOLO NIŠTA, što god to trebalo značiti....
19.10.2016. (17:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D. S. O. i FreshCaYg su u pravu...! Da, treba pozitivno misliti, ali to se može samo ako imaš nekog uz sebe, nekog tko i ne mora do kraja razumijeti, nekog tko nastoji, tko te voli, netko kome je stalo... Nažalost u današnjem svijetu malo je takvih...zaboravljeni smo od ljudi, prijatelja, baš kad nam je to najpotrebnije...
20.10.2016. (21:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Nije dovoljno, ali je neophodno misliti pozitivno. Oni koji
tako aktiviraju svoju podsvijest, duže traju. A strah?
Pokaži mi nekog tko se ne boji. Ne vjerujem da takvih ima.
19.10.2016. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Strah, kao i bol je znak da nešto nije dobro.
Neverovatno, ali borba čak kad je izvesnost lošeg, skoro neminovna, donosi pozitivne rezultate.
Pišem iz svog iskustva...
Vera i sigurnost da će borba biti dobra, često više koristi od sažaljivih, lažnih, beskorisnih, pogleda.
Neki put čak i gruba reč bolesniku može biti pokretač ka pozitivnom. Znači, dobro mi je, ponašaju se prema meni kao i prije.
19.10.2016. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kaparoculica
srica je presudna...recepta nema.
hocemo li pronaci najucinkovitiji put, ne ovisi o nama...utjesno nije, ali tocno je, donekle, ne skroz.
faze ce se smjenjivati...neprimjetno.
od saznanja, s cim ili s kim, smo usli u ring, nespremni skroz...
sok i nevjerica!
strah jaci od svemira!
do glavne faze...izvuci zivu glavu (svoju il neciju, jos drazu nam) moramo...a kako?
ne gubiti ni dana, ne cekajuci da se samo, po sebi, rijesi, to vidim, kao jedini pravi put...
(mada, u konacnci, bude, kako bude ili kako je moralo biti, nebitan je izraz...)
bar znamo da smo dali sve od sebe...to "sve" je jedino, sta smo mogli.
straha vise nema...
potrosila se, usput, zivotna doza straha...odrasli smo.
19.10.2016. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
osjećanje osjećaja straha je branioc života, ako ne pređe u fobiju... a opasnost od gubljenja osjećaja straha može biti poguban za život... bademova jezgra u mozgu je regulator tog osjećaja, kada dođe do njenog oboljenja, gubimo osjećaj straha...
a tvoja pjesma jzrcali sliku koju pamtim iz vremena strahovanja... da, borba nemani i nadanja... odličan post i fotografija... :)
19.10.2016. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.S.O.
Sve sam više uvjerena da nije problem strah (izoliran, povezan s nekim događajem) nego život u strahu. Ali to ima svoje ime: anksioznost/tjeskoba. :) I to postaje životni stil. A tada su i mjere drugačije... i sporije. :)
19.10.2016. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Ne.......ja se svojih strahova ni s kakvim metodama koje eto poznam ne mogu riješiti......
19.10.2016. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
mislim da i kod straha, kao i svih bremenitih osjećanja, lako/lakše pametujemo kada nismo u koži / dok nam život ne zatrese tlo pod nogama... držim se borcem, ne tražim i ne želim sažaljevanje, ali je i srića presudna (slažem se potpuno s @kaparoculicom :)... ima i ona Mešina... nisam ja birao prigode, nisu ni one mene, susreli smo se poput ptice i oluje... naravno, isključuijem iz toga fobiju (vječni strah) o čemu govore @Dinaja i @D.S.O. :)
19.10.2016. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prozor u svijet
Postoje razni strahovi ali najveći je kad je nečiji život u pitanju..Doživjela sam to iščekivanje,tu patnju,bol i strah odjednom i izdržala sam nekako ali zato sad na najmanji problem panika me počne gušiti i taj se strah pretvori u čudovište što me hoće požderat...Nekad me strah prijeći cestu jer me pere neka nervoza...Zbog jednog lošeg iskustva strah ostaje u kostima i ne vrijedi ni pokušavati ga izbjeći...on je tu...
19.10.2016. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
uza sve dužno poštovanje, oni koji se protiv straha bore pozitivnim razmišljanjem, nemaju pojma što je strah, strah o kojem ti pišeš ne da se otjerat ničim pogotovo ne mumbo jumbo pizdarijama, ne znam nemam recepta, jednom mi je netko rekao da ga treba prigrlit, reći mu dođi ne možeš mi ništa, u svakom slučaju ne bi poželio nikome da se s tako nečim suočava
19.10.2016. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
50 nijansi plave
Kao djete sa svojih nekih 7 god čula sam definiciju straha koju dan danas pamtim...bila neke emisija , tema strah, --tamo rekoše da je STRAH IZNUTRA ŠUPLJE A OKOLO NIŠTA, što god to trebalo značiti....
19.10.2016. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Bog je jači od svakog straha. Imati povjerenja u Boga uvijek je bilo rješenje vjernicima. Isus se nije bojao smrti jer je vjerovao Ocu.
19.10.2016. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Najgori su strahovi od nepoznatog, pogotovo kad se iščekuju bitke s nemani, kao što si rekla. Možemo se samo nadati.
20.10.2016. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Takva
D. S. O. i FreshCaYg su u pravu...!
Da, treba pozitivno misliti, ali to se može samo ako imaš nekog uz sebe, nekog tko i ne mora do kraja razumijeti, nekog tko nastoji, tko te voli, netko kome je stalo...
Nažalost u današnjem svijetu malo je takvih...zaboravljeni smo od ljudi, prijatelja, baš kad nam je to najpotrebnije...
20.10.2016. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...