Jagodarije http://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

nedjelja, 29.09.2013.

Bedžom protiv kriminala

Piše Jagoda Radojčić



Svakom hrvatskom građaninu iole upućenom u pitanja kriminala je jasno kako je ova neugodna društvena pojava u konstantnom porastu. Iz dana u dan sve se više prekomjerno krade, otima, ubija, siluje, pljačka, premlaćuje. O tome svjedoče ne samo „crne kronike“, studije, vijesti i različiti mediji nego i brojne TV-serije, stripovi, romani, parlamentarne rasprave i filmovi. Sama po sebi ova pojava nije osobito društveno zabrinjavajuća budući da su rijetko kad ugroženi državni organi, visoke vjerske institucije i najbogatiji slojevi stanovništva, ali u uvjetima masovnih komunikacija, vijest o kriminalnim dogodovštinama najčešće završi u medijima pa o svemu na koncu sazna i šira javnost. Zbog toga stanovnik posljednje zabiti u državi ima priliku saznati pojedinosti o kriminalu u gradovima, ljudi iz Međimurja, recimo, doznaju za pljačke u Dalmaciji koje ih se uopće ne tiču pa se stječe dojam kako su svi ugroženi različitim kriminalnim aktivnostima. U takvoj situaciji policija se često zna naći u nezavidnoj situaciji: kriminalno djelo se dogodi, ne možeš baš svaki put medije proglašavat lažljivim govnima, svi se pitaju tko je počinitelj, novinari objavljuju raznorazne nevjerojatne spekulacije, a policija konkretnog odgovora nema jer počinitelji robuju jednoj vrlo neugodnoj navici – skrivaju se. Zbog toga je počinitelje, ako ih neka nadzorna kamera nije snimila, a nitko u međuvremenu nije drukao, prilično komplicirano pronaći. Na taj se način postepeno širi nepovjerenje u našu policiju, a preko toga i u našu vlast u cjelini.

Razmišljajući o tome kako pomoći našoj policiji, što je sveta dužnost i obaveza svakog poštenog građanina Hrvatske te pri tome umjereno zaraditi, nadošla mi je poslovna ideja genijalna u svojoj jednostavnosti – obaveza nošenje bedževa. Sabor već godinama donosi upravo nevjerojatne zakone i druge budi-bog-s-nama propise pa bi mogao donijeti i zakon koji obvezuje sve počinitelje kaznenih djela kao i one koji se spremaju neodgovorno upustiti u neku kriminalnu aktivnost javno nositi bedževa na kojima bi precizno pisala vrsta kaznenog djela koje su počinili, primjerice, „počinio sam krvni delikt“, ili ga tek smišljaju - „pripremam se na izvršenje krivičnog djela iz čl. 203. HKZ“, „ozbiljno razmišljam o silovanju“, „snujem provalu“ i sl.

Budući da bi kriminalci nakon donošenja zakona morali nosili javno istaknute bedževe, naša bi ih policija provođenjem kompleksnih kriminalističkih aktivnosti mogla uspješno otkrivati i privoditi pravdi. Ovisno o potrebama, pojedine skupine nositelja bedževa bi policajci odjeveni u crne odore, s „fantomkama“ na glavi, u kožnim rukavicama i prigodno isukanim dugim cijevima, mogli paradno privoditi u profesionalno režiranim akcijama lišavanja slobode, pred TV-kamerama nacionalnih TV-kuća, odašiljući domaćoj i svjetskoj javnosti poruke o uspješnosti i vrhunskoj spremnosti domaće policije te o sigurnosti života u Hrvatskoj.

Dakako, dio kriminalnih djelatnika bi se, sasvim očekivano, vjerojatno oglušio na odredbe zakona o obveznom nošenju bedževa, pogrešno vjerujući da ih bez javnog nošenja bedževa policija ni u bunilu neće otkriti. Međutim, svakom počinitelju kaznenog djela, ukoliko ga policija kojim slučajem otkrije i liše slobode bez bedža, a krivica mu se dokaže pravomoćnom presudom, što se, ruku na srce, ponekad ipak događa, policija bi po izricanju pravomoćne presude oduzimala cjelokupnu privatnu imovinu, a u slučajevima težih krivičnog djela, imovina bi se oduzimala užoj, odnosno široj obitelji, zato jer nisu svog kriminalnog rođaka drukali dok su za to još imali priliku. Tako bi se svim kriminalnim djelatnicima odaslala jasna poruka da se protupravno hodanje okolo bez bedža ne isplati, prikupila bi se znatna dodatna financijska sredstva za državni budžet, a mogli bi se prigodno nagrađivati istaknuti policijski i politički dužnosnici, stranački čelnici i sl.

Na kraju ono najvažnije: proizvodnja bedževa s dodatnom vrijednošću bi se mogla po modelu javno-privatnog partnerstva povjeriti nekoj privatnoj tvrtki istaknutog člana Stranke koji je izvisio u postizbornoj podjeli funkcija, čime bi se u značajnoj mjeri amortizirali frakcijski sukobi na radost i zadovoljstvo naroda i države.

29.09.2013. u 19:12 • 5 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se