Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

nedjelja, 10.04.2011.

Ja, Ličanka



Otkad su se početkom 19. stoljeća moji preci naselili u Zagrebu, glasali su na raznoraznim izborima za najrazličitije skupštine, a da se pri tome nisu makli s mjesta: za austrijski parlament, za mađarsku konstituantu, za beogradsku skupštinu, za hrvatski sabor. Mijenjale su se pri tom svako malo ne samo granice država nego i granice Zagreba. Jednom su nas, ima tome 150 godina, spojili s Kaptolom (kaj nam je to trebalo?), pa su u Zagreb inkorporirana naselja iza kolodvora sve tamo do Trnja, Medvešćaka i Črnomerca. Potom su izgradili cijeli jedna grad preko Save i to pripojili Metropoli, pa su onda glavnom gradu dodali Dubravu, a kad su Zagrebu pridodali još i Veliku Goricu, Sesvete, Dugo Selo, Zaprešić i Samobor, u svakom domoljubnom Purgeru su se probudile imperijalne ambicije. Okupljeni oko obiteljskih ognjišta snatrili smo o trenutku kad ćemo jednog lijepog dana Metropoli priključiti Sisak, Zagorje i Karlovac.

No, kako to obično biva: čovjek snuje, a Bog odlučuje. Predsjednik Tuđman nije tolerirao nikakva supremacije jednih Hrvata nad drugima pa je s nekoliko odlučnih poteza razbio u paramparčad purgerske imperijalne snove. Umjesto povećanja Zagreba on je krenuo u potpuno obrnutom smjeru, povećavajući cijelu Hrvatsku. Država koja je iz komunističkog mraka izašla sa 113 općina, 12 zajednica općina i 56 gradova, pod njegovim vodstvom je narasla 3 do 4 puta - na 430 općina, 126 gradova i 21 županije. Danas imamo više općina od 100-milijunske Njemačke, više županija od Rusije, a broj gradova je 2,5 puta veći. S jezom u srcu gledali smo s brda Grič kako nam se pred našim očima topi tisućljetni san da svi kajkavci žive u jednom gradu - u Zagrebu. Samobor je postao poseban grad. I Velika Gorica. I Sesvete. Čak se i Zaprešić izdvojio i krenuo izdajničkim putem secesionizma. Bilo je pitanje vremena kad će se odcijepiti Dubrava, Novi Zagreb, Pešćenica, Črnomerec pa će se nekadašnja Metropola svih Hrvata ponovno smanjiti do dimenzija malog provincijskog gradića na rubu Carstva. Cirka 50, 60 tisuća.

I kad smo već pomislili da gore ne može, sustigla nas je vijest da su Zagreb za naredne izbore pripojili Lici. Da ne bi slučajno ispalo kako imam nešto protiv Ličana. Dapače. Sve upućuje na to da je riječ o regiji koja rađa spretne genijalce: Nikola Tesla, Mile Budak, Jovanka Broz, Slavko Štimac, Darko Milinović, Damir Karakaš. U uvjeravanja vlasti kako je pripajanje Zagreba Lici 2011. privremeno rješenje („samo da smuljamo ove izbore pa ćemo vas otkačit“) Purgeri nisu povjerovali. Zbog povijesnog iskustva. Nama su od još Bele IV pa sve do danas stalno nešto obećavali: da će nas primiti u Mađare, pa u Austrijance, pa u Srbe, pa u Europljane. I gdje smo sada? Tko se danas toga još sjeća? „Evo samo da vas malo opljačkamo pa idemo dalje“, i onda se napiju i razvaljuju nas slijedećih 100 godina. Kakva je to uopće veselica, ako je njima na kraju uvijek dobro, a nama uvijek loše? A opet, nada umire posljednja. Možda nas ovaj put ipak prime u Ličane za stalno, na neodređeno vrijeme? Možda je to – to?

Razmišljajući o prilagođavanju novim okolnostima (kako je rekao najpametniji živi Hrvat: Zagrepčani su svakoj vlasti rekli odlučno „Da“), palo mi je na pamet spasonosno rješenje - predati se lijepo Ličanima, naučit lički jezik i običaje, ponuditi im se za zagrebačkog kvislinga i pomoći im da zagospodare gradom te pri tom, dakako, dobro zaraditi. Treba požuriti pa to izvesti među prvima. Za mjesec, dva, svi će Purgeri pohrlit u Ličane, al' više neće biti mjesta. Povijest nas uči da u najrazličitijim prevratima najbolje prolaze oni čije stranačke knjižice imaju mali broj. Kaj buš loše živel? Sad čekam popisivača da me dođe popisat i da me pita nacionalnost. Ponosno ću mu sasut u lice: Ličanka! Primijetila sam i neke zanimljive promjene na sebi: sve češće mi se u torbici s notebookom spontano nađe mala sjekirica, postala sam nekako oštrija (djelatnike pljujem, gađam klamericama), a i počela sam bogme i dlakavit ko jeti. Čuvajte se Purgeri! Ako će vam itko doći glave onda smo to mi, Ličani.

10.04.2011. u 16:15 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.