Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

subota, 26.09.2009.

Kriminalci su budale

Image Hosted by ImageShack.us


Prije par dana dopala mi je u ruke svježa statistika kriminaliteta u Hrvatskoj gdje su precizno pobrojena raznorazna kaznena djela protiv imovine, protiv ćudoređa, života i tijela… Dakako da su me kao osobu koja nastoji opstati na hrvatskom tržištu, najviše zainteresirali imovinski delikti. Pod utjecajem crnih kronika, mislila kako je riječ o nečem društveno opasnom, opakom. No onda se ta moja predrasuda sudarila s realnim brojkama: prosječan pljačkaš banke u Hrvata uprihodi 45 do 50 tisuća kuna po pljački, pljačkanje kladionica u pravilu donese oko 32 tisuće kuna profita, mjenjačnica oko 12 tisuća, dok najniža, kokošarska razina, koja uključuje razne dućane, frizeraje, igraonice i slična neatraktivna mjesta donese oko 1800 kuna. Kad se u jednadžbu uz minoran profit naših kriminalnih djelatnika unese i relativno visoki koeficijent rizika (napaljeni mediji, masovni progon, upotreba oružja, policijsko-pravosudne mjere) te relativno dugotrajan i skup postupak kaznenog progona, ispada da se ovom aktivnošću bave isključivo budale i luzeri.

Kada sam prije par godina kao apsolventica s nekoliko kolega napravila orijentacijsko pilot istraživanje o članstvu Hrvatskog autokluba na uzorku od 816 članova s 58 pitanja koja su obuhvatila cijelu lepezu odgovora od starosti voznog parka u Hrvatskoj do kupovnih navika članova HAK-a, njihovih očekivanja od organizacije i sl. doživjela sam to kao mogućnost iskoraka na ''ozbiljno'' tržište: obavimo posao koji nas zanima (istraživanje) i još nas za to netko plati. Radili smo žestokim ritmom jedno mjesec dana, zaštitili istraživanje u Autorskoj agenciji da nas ne nategnu za novce i predali posao na vrijeme, doslovce u fotofinišu, 3 minute prije roka. Sjećam se da smo s isplaćenim honorarom od 27,5 tisuća kuna bili najbolje plaćeni apsolventi u Zagrebu. Ali kad sam nakon izvjesnog vremena čula da je taj isti posao što ga je po partijskoj liniji dogovorio Darko Jurišić naplaćen oko 130 tisuća kuna, osjetila sam se totalno popišano. Dakle, čovjek je doslovce preuzeo naš gotovi materijal u 13,57 sati i odnio ga u središnjicu HAK-a te ga isporučio u 14,25 sati pa je za 28 minuta nošenja 2 fascikla po 150 stranica i 2 DVD-a s prezentiranim rezultatima, cca. 3 kg. težine, zaradio 100 tisuća kuna. Izračunala sam precizno: 3571,42 kune po minuti. Pitala sam se zašto bi itko normalan plaćao posredniku Darku Jurišiću istraživanje 100 tisuća kuna skuplje od onog koliko stvarno vrijedi, da li je lovu uzeo samo Jurišić ili ju je podijelio s insiderima, čijim je novcem to plaćeno (pretpostavljam novcem članova HAK-a, iz njihove članarine), da li je bilo kakvog policijskog progona (ne, dapače, čovjek figurira kao spretan biznismen i istaknuti član Stranke) te na kraju krajeva zaključila kako je bez ikakvog rizika Darko Jurišić za nepunih pola sata uprihodio svotu do koje bi inače mogao doći s 2 rizične pljačke banke, 1 pljačkom mjenjačnice i 3 dućana. Da li je, godinu, dvije nakon toga, Jurišić nategnuo Hrvatske vode i Svjetsku banku da mu plaćaju honorare za nepostojeće djelatnike i za izmišljene poslove – jeste. Riječ je opet o stotinama tisuća kuna, tj. o svoti proporcionalnoj 4 pljačke banke, jedne mjenjačnice, i 10-ak dućana. Da li su Hrvatske vode s time upoznate? Jesu. Da li je Svjetska banka s time upoznata? Jeste. Jesam li osobno Svjetskoj banci poslala originalnu dokumentaciju? Jesam. Što su poduzeli? Ništa. Kad me je taj isti Darko Jurišić prevario za 32.264,37 kuna bez PDV-a (otprilike, 1 pljačka kladionice + jedan dućan) pa mi onda svečano saopćio kako novca nema i da je njemu zbog toga jako neugodno, jesam li ga tužila Fini, Trgovačkom sudu, Hrvatskoj gospodarskoj komori, Poreznoj upravi…? Jesam. Što mu se dogodilo? Ništa. Što mi onda na kraju preostaje? Beskonačni sudski postupak koji će me, kaže mi dobrohotno odvjetnik, na kraju koštati više od samog duga. Ali ću bar imati skupo zadovoljstvo da po sudovima od nemila do nedraga povlačim njegove partijsko-poslovne pajdaše.

'‘Teško mi je i sramim se, ali vašeg novca nema. Potrošeno je na poslovanje i nismo mogli zatvoriti financijsku konstrukciju za maturalac u Tunisu'', pošteno je i otvoreno priopćio Zdravko Šojat, istaknuti hrvatski biznismen i vlasnik agencije Viza tours roditeljima maturanata MIOC-a nakon što je njih 165 uplatilo oko 700 tisuća kuna na račun turističke agencije. Dakle, na prvi pogled, riječ je o relativno ozbiljnoj svoti u protuvrijednosti 13 pljački banaka, 1 kladionice, 2 mjenjačnice i nekoliko dućana, dostatnoj da pokrene policijsko-pravosudni sustav. I doista, ubrzo smo se imali prilike osvjedočiti kako se sustav pokrenuo, ali u obrani Šojata i Viza toursa. Naime, kako je renomirani turistički djelatnik ostao dužan mnogima, pa je tako i tvrtki Hertz tours navodno dugovao 95 tisuća kuna, lišen je slobode djelatnik te tvrtke koji je nespretno pokušao naplatiti Hertzova potraživanje. Mogao ga je, recimo, utjerati sudskim putom, po cijeni od cca. 40-ak tisuća kuna godišnje (tužba – 500 do 1000 kuna, odvjetnikov izlazak na raspravu 2 – 4 tisuće kuna, podnesci, 700 – 800 kuna itd.) u postupku koji bi trajao nekoliko godina. Na jedan iznimno sofisticiran, suptilan način, sustav je zapravo poručio onima 165 roditelja-jadnika koji su platili 700 tisuća kuna biznismenu i dužnosniku Šojatu: Frigajte se, budale!

Ne ulazeći u pravni meritum stvari - stranačku pripadnost dužnika, poznanstva s istaknutim policijskim i političkim dužnosnicima, ne ulazeći ni u visinu odvjetničkih tarifa, ni u količine pokradenog novca, čovjek se nakon svega ovoga nehotice upita: zašto se, za Boga miloga, itko normalan u ovoj zemlji uopće bavi kriminalom?

26.09.2009. u 16:04 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.