Indijanka vegetarijanka

28.02.2011., ponedjeljak

Plastični otpad iz mora završava i u ljudskom želucu

Mnogi ekološki aktivisti tvrde da je Jadransko more po količini krupnog otpada jedno od najugroženijih mora na svijetu. Iako naši vrijedni ronioci već generacijama iz luka i lučica redovito s dna mora izvlače automobilske gume, stolove, stolice, akumulatore, bicikle i razne druge predmete koje su nesavjesni pojedinci tamo bacili, pa svaki put kad se odveze na tone takvog krupnog 'morskog' smeća, čini se da je more tada čisto. Ali postoji i mikrootpad, koji je nevidljiv, a ima pogubne kumulativne posljedice. Prema prvom istraživanju koje su proveli stručnjaci Ifremera i Sveučilišta u Liegeu u Belgiji, moguće je da 250 milijardi plastičnih mikrofragmenata onečišćuje Sredozemlje, što je, istaknuo je voditelj ekspedicije Bruno Dumontet, zastrašujuće. Tim se sićušnim otpadom hrane planktoni, njima pak ribe, a ribama ljudi. Iako su članovi projekta 'Mediteran u opasnosti' uzorke mora za to istraživanje prikupili prošloga ljeta na francuskim, talijanskim i španjolskim obalama, za pretpostaviti je da bi nalazi uzoraka Jadranskog morali bili isti.

Zastrašujući je i podatak Mediteranskog akcijskog plana da na sat bacamo oko 400 tona smeća, od čega 80 posto dolazi s kopna. Preko 50 posto tog smeća je plastičnog porijekla, od kojeg pak godišnje umre oko milijun riba, sisavaca, ptica i gmazova.

O prelovu ribe Vjeran Pišić iz Udruge Eko Kvarner kaže da je to direktna posljedica najkatastrofalnije politike Europske unije, zbog čega je Grendland istupio iz EU, Norveška nikad nije ni ušla, a Jadranu zbog toga prijeti velika opasnost, jer će djelovati na mnoga staništa i prehrambene lance. Tvrdi da se radi o besmislenoj politici koja počiva na truloj birokraciji, u kojoj jedan Luxembourg, koji uopće nema mora, odlučuje o ribarstvu. 'Mi se možemo samo moliti da EU prekine samoubilačku politiku prema ribljem fondu', kaže te ističe da bi Hrvatska konačno trebala proglasiti isključivi gospodarski pojas na Jadranu.

Izvor: tportal.hr

25.02.2011., petak

Moj mali zimski vrt

Obožavam sijati sjemenke u staklenku i kada prokliju dodavati ih jelima ili jesti prijesne. Uzgoj je vrlo lagan – potrebna je samo staklenka, voda, eventualno malo vate i, naravno – željene sjemenke. Nikako ne koristiti ove koje se prodaju po trgovinama, za sijanje u vrtu jer su, nažalost, tretirane raznim kemikalijama. U Zagrebu u Kaliji ima popriličan izbor organskog sjemenja za klijanje i to slovenskog proizvođača pa kada odem onamo opskrbim se. Nisam nigdje našla sjemenke brokule i luka, a to mi je poslala pen - prijateljica iz Britanije. U DM-u se može naći pšenica i slično, ali u velikim pakiranjima.

Dakle, veće sjemenke (npr. pšenica) se namoče preko noći, onda se voda ocijedi i sjemenke se dva – tri puta dnevno ispiru. Sitnije sjemenke nije potrebno namakati niti ispirati jer ako se ispiru poput sjemenki pšenice neće proklijati (probala!). Stoga ih je najbolje pripremiti tako što se u staklenku na dno stavi vata, a na vatu sjemenke koje se par puta dnevno pošpricaju vodom. Na vrh staklenke staviti komadić gaze ili papirnatog ručnika koji se učvrsti lastikom. I to je to! Kada proklijaju i narastu centimetar – dva – tri, odrežu se i jedu.

Također, prije konzumacije potrebno je klice dobro isprati pod hladnom vodom (ovo nikako zaboraviti).

Najčešće ugajam klice pšenice, gorušice, mungo graha (ima jako velike i izdašne klice), graška...

Vidjela sam posebne 'uređaje' za klijanje, ali su jako skupi (oko 400 – 500 kn).

Najvišu nutritivnu vrijednost sjemenke imaju 70-ak sati po početku klijanja, nakon kojih se ta vrijednost snižava.


Pšenica:

Image and video hosting by TinyPic

Brokula:

Image and video hosting by TinyPic

24.02.2011., četvrtak

Medo zbunjen zbog klimatskih promjena

Medo iz Wisconsina, zbunjen naglim dizanjem pa spuštanjem temperatura zbog klimatskih promjena, probudio se pa opet zaspao i to u dvorištu jedne obitelji. Smatra se da su dvodnevne iznimno visoke temperature za veljaču probudile medvjeda, a onda, kada su se opet spustile, natjerale ga da zaspi ondje gdje se našao.

Inače, medvjedi se u ovom području bude iz sna kada je temperatura iznad 10'C i kada se snijeg brzo topi. Obično se bude u kasnom ožujku ili početkom travnja.



23.02.2011., srijeda

Meso zabranjeno na britanskom stadionu

Dale Vince je britanski biznismen koji između ostalog ima i nogometni klub Forest Green Rovers. Dale je predani vegan i bori se za zaštitu okoliša pa tako ulaže u električne automobile i slično. Igrači njegovog kluba za vrijeme treninga ne jedu meso već neko vrijeme, a najnovije je i da navijačima koji dođu gledati utakmice na ovaj stadion neće biti pripremani nikakvi mesni meniji. Umjesto mesnih hamburgera pripremat će se i prodavati oni vegetarijanski.

22.02.2011., utorak

Žitaricama do dugovječnosti i zdravog života

Želite dugo živjeti i uživati u dobrom zdravlju? Unesite u prehranu namirnice bogate vlaknima i doživjet ćete duboku starost, pokazuje najnovije istraživanje.

Tajna dugovječnosti još uvijek nije otkrivena, ali malo po malo otkrivaju se djelići mozaika koji bi vam u konačnici mogli osigurati dulji život. Jedan od njih je i hrana, točnije namirnice bogate vlaknima. Naime, najnovije istraživanje pokazuje da prehrana bogata vlaknima, posebno cjelovite žitarice, pridonosi duljem životnom vijeku.

Već je otprije poznato da hrana bogata vlaknima donosi mnogobrojne zdravstvene koristi poput zaštite od dijabetesa, srčanih bolesti i karcinoma. Sada je dokazano i da konzumiranje hrane bogate vlaknima produljuje život i to tako što namirnice s puno vlakana smanjuju rizik od srčanog udara, infekcije i bolesti dišnih sustava.

'Prijašnja su istraživanja pokazala poveznicu između uzimanja vlakana i kardiovaskularnih bolesti, ali tek sada smo uspjeli pokazati da postoji direktna povezanost između prehrane bogate vlaknima i smrtnosti', istaknuo je autor istraživanja Yikyung Park s američkog nacionalnog instituta za karcinome.

Ovo istraživanje još jednom potvrđuje da je prehrana važan element dugovječnosti, a prednost daje hrani bogatoj vlaknima koja, kako je već više puta dokazano, uistinu pridonosi boljem zdravstvenom stanju stoga brojni stručnjaci preporučuju da se upravo takve namirnice uvedu u svakodnevnu prehranu.

Izvor: tportal.hr

U prvom redu sistematike i podjele žitarica to su: pšenica, raž, ječam, riža, zob i kukuruz. Pored navedenih žitarica, u njih se ubrajaju i proso, sirak te heljda.

21.02.2011., ponedjeljak

Prilog u 'Hrvatskoj uživo' o nasilju nad životinjama

Nakon priloga u 'Dnevniku' o nasilju nad životinjama o kojem sam pisala neki dan, evo i novog priloga u kojem ima dijelova iz onog prijašnjeg, ali i novih.

Smatram da je dobro da se uopće počelo pričati o ovom velikom i strašnom problemu, a nadam se da će i druge TV postaje nešto progovoriti o tome. (prvi put mi nije žao što plaćam tv pretplatu).

Ravnateljica Uprave za veterinarstvo slaže se sa tvrdnjom kako se životinje muče na svakom mjestu u svakom trenutku.

U Hrvatskoj postoje institucionizirana zlostavljanja životinja - sve one životinje koje stradavaju na farmama, iza zidova laboratorija. One nevidljive životinje o kojima nitko ne želi niti znati kako im je i kako završavaju.



18.02.2011., petak

Izlet s planinarskim društvom

U prošlu nedjelju, 13. veljače išla sam na izlet s lokalnim planinarskim društvom. Bili smo na Medvednici, penjali se stazom Hunjka, uspon je trajao oko 3,5 h, a potom smo išli u Donju Stubicu na prikaz Seljačke bune pa stali u Mariji Bistrici. Od svega mi se, naravno, najviše svidjela Medvednica, priroda, hodanje...

p.s. Gogoo, sjetila sam se tebe i tvojih lijepih fotografija s planinarskih izleta :-)

S Medvednice:















Iz Donje Stubice (bilo je previše oderanih životinja!):











Iz Marije Bsitrice - prvi put sam bila ovdje, iznenadila me visoka uređenost oko crkvenog kompleksa i izaziti vjerski turizam (pod ovim ne mislim ništa loše):















17.02.2011., četvrtak

Prilog u Dnevniku o nasilju nad životinjama

U industrijskom uzgoju, ali i kod kuće životinje maltretiramo izgladnjujemo i svakodnevno im nanosimo bol. Šokira činjenica da u RH imamo samo jednog višeg veterinarskog inspektora.

Boris Blažinić jasno zaključuje: 'Radi se o svjesti društva da je bilo koji oblik nasilja apsolutno neprihvatljiv'.

Novinarka iz priloga također jasno zaključuje: 'To što smo inteligentniji ne znači da su ostala bića manje vrijedna. U stajalištu i postupanju sa životinjama malo što ima veze s inteligencijom.'

Slika govori više od tisuću riječi, stoga evo priloga iz Dnevnika:



16.02.2011., srijeda

E, da mi je vjerna prijateljica poput guske

Evo, baš mi se lijepo poklopilo ono što je jučer Vajrapani pisao o svojoj guski i ovo o čemu ću danas pisati. Ovo je još jedan dokaz koliko su životinje pametne i kako duboke osjećaje imaju. Dakle, radi se o guski po imenu Maria iz parka Echo u Los Angelesu. Ondje svako jutro dolazi Dominic i ide u šetnje uz jezero, a u stopu ga prati njegova najbolja prijateljica Maria. Kada odlazi doma na svom skuteru, leti za njim. Prijatelji su već devet mjeseci, a Dominic o Mariji kaže: 'Ona je prijateljica koju nikada ne bih želio izgubiti! Nikada nisam mislio da ću se sa 65 godina zaljubiti u gusku.'

Nažalost, jezero u Echo parku u kojem živi Mariji uskoro se treba isušiti, a planovi su da se sve ptice pokupe i odvezu na drugo jezero. Dominic kaže da će onda ići tamo i družiti se s Marijom.

Bend OK GO snimao je u tom parku video i Maria je također postala dio spota.

Ovdje je priča o Mariji, a onda i spomenuti video:








15.02.2011., utorak

Okrutna istina o foie gras

Po nazivu bi se možda dalo zaključiti da se radi o nekoj poslasitici za bogate ili nešto slično. Nažalost, radi se o izrazito krvavoj poslastici koja se najviše proizvodi u Francuskoj.

Posebnom cijevi koja se gura do želuca gusaka i pataka one se šopaju iz dana u dan, a samo u jednom danu ugura im se i do 3,5 kilograma kukuruza. Zbog ovoga im jetra naglo raste i liči na dinju. Nakon četiri tjedan torture, ubijaju životinje, a od jetre prave paštettu – foie gras.

Mnoge patke i guske ne izdrže jednomjesečnu torturu jer im se želudav rasprsne od prenatrpanosti hranom. Također, za ovo mučenje biraju se muške životinje jer se smatra da će preživjeti torturu. Ženske životinje završe u smeću – doslovno. Naime, ženskim pačićima pune se najlonske vreće te ih zatim vežu i bacaju u kante za smeće pune kipuće vode. Preživjele se ubiju razbijajući im glave o kantu za smeće.


Brojni veterinari New Yorka potpisali su izjavu da bi trebalo zabraniti proizvodnju guščje i pačje jetre, budući da ona nije ništa drugo do ozbiljna jetrena bolest, naime hepatitička lipidoza: 'Životinje se u tim uvjetima osjećaju krajnje bolesno.'

Nobelovac i stručnjak za guske Konrad Lorenz zamoljen je da pročita u Europskom parlamentu izvješće kojim se promiče proizvodnja guščje jetre. Lorenz je odbio, izjavivši da se 'zajapurio od bijesa' dok je čitao izvješće. 'Moj stav prema 'mišljenju stručnjaka' koje dopušta daljnje nasilno debljanje gusaka može se izraziti u nekoliko riječi: to 'mišljenju stručnjaka' je sramota za cijelu Europu'.

Image and video hosting by TinyPic







14.02.2011., ponedjeljak

Vedrana Rudan o Valentinovu

To je samo jedna u nizu situacija u kojima su žene predmet. Ropkinje i glupače koje će biti razočarane ako njezin heroj ne donese cvijet ili srce ili neku drugu bedastoću. Pritom sve žene ovog svijeta znaju da heroja nema, prinčeva nema, ima samo konjusina, kljusadi i srca od plastike.

Sad bismo se svi u ponedjeljak trebali tucati, lizati, grebati, ne znam. Mislim da živimo i u krivoj zemlji kad je to u pitanju. Previše je kod nas zla, lopovluka i mržnje i mislim da rijetko tko u ovoj zemlji ima vremena za pravu ljubav. Jedno drugoga želimo umlatiti da bismo uzeli iz tuđeg džepa i platili običnu vodu, a ne onu s okusom breskve.

Valentinovo je još jedan u nizu praznika trgovaca, kao što su to Božić ili Nova godina. Oni koji se vole, vole se i u ožujku, a oni koji se ne vole, mrze se i u veljači.

Izvor: Index.hr

11.02.2011., petak

Rolice od tikvica

Tikvice
Svježi sir
Sezam
Lan
Kiseli krastavci
Maslinovo ulje

Tikvice izrezati po dužini, premazati maslinovim uljem i staviti u pećnicu da se ispeku (ili ispržiti na tavi). Komade prerezati po pola i na svaku polovicu staviti nadjev (žličicu) te zarolati. Za nadjev izmiješati sir i sjemenke. Na kraju izrezati kisele krastavce na tanke štapiće i time ukrasiti svaku rolicu. Mislim da bi i štapići od mrkvice isto bili fini i definitivno još dekorativniji. Ili možda i masline...

Image and video hosting by TinyPic

10.02.2011., četvrtak

Ponovno o plastičnim vrećicama

Zaista, ali zaista je pretjerano! Kamo god kreneš, što god kupiš, stalno nude plastične vrećice. I kad kažeš da ne želiš ili će ti uputiti pogled : 'Jesi ti s Marsa?!' ili će ti reći: 'Ma dajte, pa ima vrećica!' Zbilja za pop.....!

Italija je od 1. siječnja zabranila plastične vrećice. Nije prva. Već su zabranjene u Kini, Tajvanu, Južnoj Africi itd. I kod nas se pojavila incijativa da ih se zabrani. Ali u isto vrijeme i ona inicijativa koja želi dokazati kako plastične vrećice nisu problem već ljudi koji ih koriste i slične nebuloze. Koliko puta ih nisam htjela koristiti, ali sam je opet dobila!! Također, neke države, poput Irske nisu zabranile vrećice već su na njih udarile veliki porez zbog kojeg se upotreba smanjila za čak preko 90 posto.

Nema točnih podataka o upotrebi plastičnih vrećica u Hrvatskoj, ali postoje neki podaci za Zagreb. U Zagrebu ih se u godinu dana potroši oko 59 milijuna. U trgovačkim centrima podijeli se oko 250.000 vrećica i to samo u jednom danu! A u prosjeku jedna se vrećica nosi samo – PETNAEST MINUTA!

Nije li to sve apsurd? I kakve šanse moja platnena vrećica i ja u svemu tome imamo? Gotovo pa nikakve! Mi smo samo kap u moru plastičnih vrećica i polako se davimo, davimo, davimo....

09.02.2011., srijeda

LINN ULLMANN: Prije nego utoneš u san

Roman prvijenac norveške spisateljice koji je kod kritike nazvan pravim remek djelom. To je priča o obitelji, seksualnosti, usamljenosti. Mnogi ovaj roman nazivaju i poviješću usamljenosti.

Vrlo neobična, ali opet topla obiteljska priča o tome kako vidimo jedni druge i sami sebe.

08.02.2011., utorak

J. S. Foer – zašto bi ljudi pod hitno trebali prestati jesti meso?

U publicističkom djelu 'Eating Animals' iz 2009, u slobodnom prijevodu 'Jesti životinje', Jonathan Safran Foer objašnjava zašto bi ljudi pod hitno trebali postati vegetarijanci.

Jeste li znali da se na farmama pilića u nesretne ptice ubrizgavaju slane otopine, kako bi meso koje se onda prodaje u supermaketu izgledalo obimnije i bilo ukusnije? Znate li da su tune na rubu nestanka zbog izlova te da se pri lovu na tune usput uhvati i 145 drugih životinjskih vrsta - od riba preko ptica pa do sisavaca - koje umru u mrežama, a onda ih se baci natrag u ocean? A znate li da se na farmama svinja praščićima redovito čupaju zubi, da bi ih se lakše hranilo, te da ih se kastrira, oboje bez ikakve anestezije? I naposljetku, znate li da su neke industrijske farme toliko velike da dnevno proizvedu više izmeta nego veliki gradovi?

Ukratko, 50 milijardi životinja, koliko se trenutno uzgaja u svijetu za ljudsku prehranu, ne može na dobar način nahraniti šest milijardi ljudi, a sve zajedno će nas meso odvesti u ekološku apokalipsu. Ako prestanete jesti meso, omogućavate svom djetetu bolju budućnost. Svaki odrezak ili slasni batak koji pojedete je ništa drugo nego čavao u kovčegu vaše djece.

Foer je zbog ove knjige dobio mnogo frustriranih i prijetećih e-mailova.

07.02.2011., ponedjeljak

Panoa Indijanci

BBC je snimio video o, vjeruje se, jednom od zadnjih plemena Indijanaca koji još nisu došli u izravni kontakt s bijelim čovjekom. Vjeruje se da se radi o Panoa Indijancima koji žive u Amazoniji. Zapravo, većina plemena koja još nisu došla u kontakt s bjelicima žive u Amazoniji. Na tom je području veliki problem nelegalna sječa prašume. Brazil je oformio fond kojim se žele zaštiti ova plemena, no voditelj fonda kaže da prvo mora dokazati da takva plemena uopće postoje, prvenstveno vladi! Ako ih kontaktiraju ilegalni sjekači šuma, vrlo vjerojatno će proraditi oružje. Osim toga, može doći i do prijenosa virusa pa bi tako obična prehlada mogla ubiti cijelo pleme.

Brazil i Peru složili su se da će duž svoje granice napraviti sve kako ne bi došlo do ulaska bijelog čovjeka na područja gdje su izolirana plemena.

Video koji slijedi govori o Panoa Indijancima snimljenima iz zraka. Preživljavaju uglavnom uzgajajući maniocu, a potom i banane i papaju. Također, njihovo je područje puno biljke od koje uzimaju crvenu boju i mažu tijela.




04.02.2011., petak

Vegetarijanski nikuman

Nikuman je japanska poslastica koja se obično prodaje kao ulična hrana. Našla sam da riječ dolazi od 'niku' što znači meso, a to je stoga jer je japanski nikuman punjen svinjetinom. Naravno, odlučila sam ga napraviti, ali vegetarijansku verziju. Već sam je pravila nekoliko puta i odlična je! Za nadjev koristim gljive. Radi se o tome da se nadjev stavi u tijesto i dobiju se lijepo oblikovane loptice s 'faldicama' na vrhu i to se onda kuha na pari.

Za tijesto

- 250 g brašna
- žličica suhog kvasca
- 25 grama šećera
- prstohvat soli
- žlica ulja (u originalu ide sezamovo, ali ja sam stavila suncokretovo)
- 130 ml mlake vode (u originalu ide voda u kojoj se močila shitake gljiva)

Za nadjev

- 500 grama gljiva
- glavica crvenog luka
- nekoliko češnjeva bijelog luka
- sol i papar

Za tijesto se pomiješaju svi sastojci i ostavi da se diže neko vrijeme. Nakon toga se razdvoji na osam loptica. Na svaku lopticu stavi se puna žlica nadjeva od gljiva.

Za nadjev prvo se luk prodinsta na malo maslinovog ulja pa se dodaju gljive i kuhaju dok ne nestane sva voda. Na kraju se doda sitno sjeckan bijeli luk te se popapri i posoli prema ukusu.

Tijesto se razvalja u osam krugova. Kada se stavi nadjev rub tijesta se slaže kao u male faldice (gore – dolje, gore – dolje) i spoji na sredini. Ovo je malo teže za objasniti, ali kada se pogleda u nikumane sve je jasnije. U videu na YouTubeu imaju instrukcije o nikumanima.

Na kraju se nikumani stave kuhati na pari. Prvo se na jakoj vatri kuhaju 15 minuta, a potom se vatra smanji i kuhaju se još deset minuta, sve naravno u zatvorenoj posudi. Također, ispod svakog nikumana treba staviti komadić papira za pečenje, da se ne zalijepe za posudu.

Odlični su uz zelenu salatu!

Ovo su moji nikumani za vrijeme kuhanja na pari:

Image and video hosting by TinyPic

03.02.2011., četvrtak

Rolling Thunder: O istini

Rolling Thunder pripadnik je Cherokee plemena. On kaže: 'Ne možete samo sjediti i govoriti o istini. To tako ne ide. Istinu treba živjeti i treba biti dio nje, tek tada je možda spoznamo. '

'Svi čitamo razne knjige u kojima ima mnogo informacija. Često izabiremo rečenice koje pamtimo. U svakome od nas je mala sova. Ona nas vodi i brine se za nas. Često kada dobijemo neku informaciju koja nam se svidi teško je živjeti prema njoj, ali je lako pričati o njoj. No, bitno je kako živimo. Treba živjeti da bi se pričalo, a ne pričati da bi se živjelo. Ako zaista želimo slobodu, ako zaista želimo biti sretni, ako zaista želimo mir u duši, moramo tragati za istinom.'

02.02.2011., srijeda

Lady Gaga u PETA-inoj kampanji??!!

Licemjerje ili što? Samo pet mjeseci nakon što je obukla haljinju napravljenu od goveđih odrezaka, pjevačica se pridružila PETA-inoj kampanji protiv krzna. Uz nju će u istoj kampanji biti i Pink i Mariah Carey. Dakle, u redu je ubiti životinju zbog odrezaka i mesne haljine, ali nije u redu zbog krzna?

I što to sad znači? Lady Gaga je u tom kratkom vremenu promijenila mišljenje i shvatila koliko je mesna haljina bila odvratna? Ne bih rekla. A i što ovi u PETA-i žele postići primivši je u kampanju? Rekli su ovo: 'Netko joj je trebao šapnuti u uho da je mnogo više ljudi impresionirano činjenicom da je krava ubijena nego što je bilo impresionirano takvom haljinom. A ovo znači da mnogo mladih ljudi neće kupovati njezinu glazbu ako ona nastavi tim putem.'

Hm, dakle novac. Mada mislim da bi spomenuta pjevačica sasvim prirstojno zaradila i s mesnom haljinom i bez nje. No, tu je i plijenjenje pažnje, čista ljudska taština – čime ću postići da me više ljudi čuje i vidi? A ova kampanja tek je jedna stepenica u tome, već sutra to opet može biti haljina od zečetine.

Najgore u cijeloj toj priči po meni je nedosljednost. Ako sam odlučila jednom obući mesnu haljinu, onda ću je opet nositi i neću ići u kampanju koja propagira nešto sasvim suprotono. Isto tako, ako sam društvo koje promiče neku ideju, neću za kampanju uzeti osobu koja se tek nedavno popišala na cijelu tu ideju.

Ljudi se mijenjaju, to da. Ali sporo. To je dugotrajan i često bolan proces, a ne ovako, od danas do sutra. Ovo je tek interes, mlaćenje prazne slame i gubljenje kredibiliteta.

01.02.2011., utorak

Dokada ovako?!

Često se zaista sramim što sam čovjek. Čovjek koji mora živjeti u ovakvom sustavu gdje se za grozne stvari nalaze opravdanje u zakonu.

Jučer sam navratila u neku trgovinu u kojoj nisam već godinama bila, trgovina u kojoj ima svega i svačega. Na ulazu posuda s vodom iz koje se prodaju ribe, šarani i babuške. Piše: 'Pozvonite za ribu.' A ta posuda, nazovimo je akvarij, dugačka je oko jednog metra, duboka kojih osamdesetak i široka isto osamdesetak centimetara. Unutra šarani – jedan na drugom, njih sigurno pedeset – šesdeset, ako ne i više! Jedan na drugom. Zijevaju, hvataju zrak. Živi, a opet mrtvi. Nabijeni uz prozor i gledaju van. Ovaj drugi akvarij je manji, ali unutra ista situacija, samo se radi o babuškama. (Žao mi je što nisam ponijela fotoaparat i to sve snimila.)

Ali sve je po zakonu.

Sramota je po zakonu.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.