eh, ribe im nisu zanimljive, no zajebant u meni na ovo je prokomentirao: a je, imaš ti pravo, trebalo je ribe eutanazirati kamenom u glavu pa u gajbe čim su ulovljene - ili im na licu mjesta pružiti prvu pomoć, usta na usta; ;P budući im je sudba već određena, da budu pojedene, na gradele il u juhi, način na koji odlaze čini se nekako najmanje bitan. ni akvarij ili bazenčić u svakom dućanu nije opcija koja će se vjerojatno ispuniti. teško da će trgovci zaplivati u tom smjeru. neizbježno se prisjetih i montipajtonovaca i njihova legendarnog skeča iz Smisla života. i bojim se da tu nema idealnog rješenja, osim potpunog prestanka izlova i pripravljanja ribe, što opet nije idealno za one koji recimo vole ribu na žaru. no gledam neki dan, na jednom od ovih novih programa, onu njemačku emisiju o njihovim ljubiteljima životinja i pravo da ti velim, smuči se čovjeku život i taj njegov smisao, kada vidi tko se i zašto smatra životinjoljupcem, izopačeni idioti koji obožavaju i uzgajaju zmije a bez po muke ih hrane živim miševima, bogatuni koji od viška love ne znaju što bi pa po ograđenom dvorišću šetaju geparde, razmažene kućanice koje zlatom plaćaju brazilske diskuse za svoj pokazni akvarij... akvariji, hm, postoji onaj neslužbeni europski pokret za oslobađanje vrtnih patuljaka, pa ako se već netko nije dosjetio prije mene, osnovala bih europski pokret za oslobađanje zlatnih ribica, najozbiljnije - oslobodimo zlatne ribice! tek je to mučenje ribljeg fonda. s ovim se nadovezujem na prethodnu temu, cijeli me prilog u onoj bolesnoj emisiji o tim jadnim tropskim ribicama uvjerio da ovi naši cipoli, šarani, molići i zubaci, koji završe na našem pijatu, imaju više sreće od prosječne ukrasne akvarijske zlatne ribice koju besramni trgovci naručuju iz dalekih krajeva zbog zahtjeva sjebanog razmaženog europskog tržišta. u Brazilu te ribice lokalci love za bijednu siću, potrpaju u vrećice sa dec vode, nabacaju u kutije, pa i kutije nabacaju na kutije, pošalju avionom, trgovac iskipa pred dućan, kotura, baca, zatim one ribice-diskuse koje čudom prežive istrese u prazne plastične kajine i onda rukom grabi i podastire potencijalnoj ludači mračnu želju njenih snova, pokazuje joj naživo novi polumrtav izmrcvaren egzotičan dodatak njenom tropskom akvariju. fakat mučenje. za koje je ne samo ona spremna platiti bogatstvo, hlapeći za novom akvarijskom akvizicijom. ona voli ribice, voli ona đavla crna, ona se voli hvalisati, eto šta ona voli. u ovakvim trenucima od srca joj u njenom nagrađivanom akvariju želim kakvu zalutalu - piranu. ne samo zbog osvete ribica, već zbog nade da će joj prilikom hranjenja priroda uzvratiti udarac.
09.02.2011. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
zar ni jedan komentar?
eh, ribe im nisu zanimljive, no zajebant u meni na ovo je prokomentirao: a je, imaš ti pravo, trebalo je ribe eutanazirati kamenom u glavu pa u gajbe čim su ulovljene - ili im na licu mjesta pružiti prvu pomoć, usta na usta; ;P
budući im je sudba već određena, da budu pojedene, na gradele il u juhi, način na koji odlaze čini se nekako najmanje bitan. ni akvarij ili bazenčić u svakom dućanu nije opcija koja će se vjerojatno ispuniti. teško da će trgovci zaplivati u tom smjeru. neizbježno se prisjetih i montipajtonovaca i njihova legendarnog skeča iz Smisla života. i bojim se da tu nema idealnog rješenja, osim potpunog prestanka izlova i pripravljanja ribe, što opet nije idealno za one koji recimo vole ribu na žaru.
no gledam neki dan, na jednom od ovih novih programa, onu njemačku emisiju o njihovim ljubiteljima životinja i pravo da ti velim, smuči se čovjeku život i taj njegov smisao, kada vidi tko se i zašto smatra životinjoljupcem, izopačeni idioti koji obožavaju i uzgajaju zmije a bez po muke ih hrane živim miševima, bogatuni koji od viška love ne znaju što bi pa po ograđenom dvorišću šetaju geparde, razmažene kućanice koje zlatom plaćaju brazilske diskuse za svoj pokazni akvarij...
akvariji, hm, postoji onaj neslužbeni europski pokret za oslobađanje vrtnih patuljaka, pa ako se već netko nije dosjetio prije mene, osnovala bih europski pokret za oslobađanje zlatnih ribica, najozbiljnije - oslobodimo zlatne ribice! tek je to mučenje ribljeg fonda. s ovim se nadovezujem na prethodnu temu, cijeli me prilog u onoj bolesnoj emisiji o tim jadnim tropskim ribicama uvjerio da ovi naši cipoli, šarani, molići i zubaci, koji završe na našem pijatu, imaju više sreće od prosječne ukrasne akvarijske zlatne ribice koju besramni trgovci naručuju iz dalekih krajeva zbog zahtjeva sjebanog razmaženog europskog tržišta. u Brazilu te ribice lokalci love za bijednu siću, potrpaju u vrećice sa dec vode, nabacaju u kutije, pa i kutije nabacaju na kutije, pošalju avionom, trgovac iskipa pred dućan, kotura, baca, zatim one ribice-diskuse koje čudom prežive istrese u prazne plastične kajine i onda rukom grabi i podastire potencijalnoj ludači mračnu želju njenih snova, pokazuje joj naživo novi polumrtav izmrcvaren egzotičan dodatak njenom tropskom akvariju. fakat mučenje. za koje je ne samo ona spremna platiti bogatstvo, hlapeći za novom akvarijskom akvizicijom. ona voli ribice, voli ona đavla crna, ona se voli hvalisati, eto šta ona voli.
u ovakvim trenucima od srca joj u njenom nagrađivanom akvariju želim kakvu zalutalu - piranu. ne samo zbog osvete ribica, već zbog nade da će joj prilikom hranjenja priroda uzvratiti udarac.
09.02.2011. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...