Udruga Mlada pera


Postanite član Kluba podupiratelja mladih literata. Svaka donacija je dobrodošla. Time se i Vi pridružujete našim naporima za unapređenje literarnog izražavanja i obrazovanja djece. Svima HVALA!







Spomenuli su knjigu:



Dnevnik.hr - Naš bloger izdaje knjigu

E-medjimurje - U "Mamici" promocija knjige "Konobari, kurve i političari"



Tko o kome, ja po svome

14.10.2014., utorak

Labirint u glavi


Stvarnost je surova, crna, teška, bezizlazna, tmurna itd. Mogli bi nastaviti s takvim pesimističnim pridjevima u nedogled.

Svaki dan smo svjedoci tužnih sudbina ljudi koji ostaju bez posla, doma, bez dostojanstva, i suosjećamo s njima.
No koliko zaista shvaćamo te ljude?
Kakve misli prolaze njihovim glavama?
Jer često ni dupla doza lijekova za smirenje ne pomaže, crni misli stvaraju vihor nespokoja u glavi.

Čemu uopće život, tko je uopće izmislio i stvorio to sranje: život?
Rodiš se u bijedi, živiš u bijedi, radiš za mizeriju, a onda ti uzmu i tu mizeriju!
I umrijet ćeš u bijedi, s dugovima! I to će biti tvoja ostavština djeci?
I opet smo u krugu! A kako će djeca završiti škole, živjeći u bijedi kao što si i ti? Hoće li morati napustiti školu i zaposliti se da prežive, kao što si morao i ti? Ali gdje će se danas zaposliti? Kad si ti bio mlad, posla je još i bilo, a danas moraš platiti da bi radio!
K vragu sve! Zar je to život? Treba li mi takav život?

Prolaze li takve misli kroz glavu ljudima bez budućnosti?
Kad prelaze most i pogledaju dolje u rijeku, dođe li im da skoče u tu rijeku i završe tu muku?
Kad idu preko pruge dođe li im da skoče pod vlak i okončaju agoniju?
Kažu da su samoubojice kukavice, ali opet kažu i da treba imati hrabrosti dignuti ruku na sebe, iako ne bih to nazvao hrabrošću, nego možda konačnim uvjerenjem samog sebe da je to izlaz iz dugog, mračnog tunela!

Kakav je njihov bračni život? Podupiru li se supružnici i dalje, ili ih s vremenom jad i očaj okrenu jedan protiv drugoga, okrivljujući se međusobno?

No i opet, ti ljudi žive dalje, bacakaju se, trzaju, nastoje izvući iz blata.
Zašto?
Jer su hrabri pa ne naprave samoubojstvo ili su kukavice da ga naprave?
Ili ima nešto treće?
Možda nada?
Nada u što? Nada u koga?

Ili nada zbog nekoga?

Oznake: smisao života


- 11:34 - Ajd sad ti po svome (9) - Isprintaj - #


10.08.2014., nedjelja

Trud i hrabrost nisu dovoljni bez svrhe i cilja


Sjećam se svog 30-og rođendana. Tog dana sam bio najvjerojatnije najnepoželjnije društvo na svijetu.
Jer to saznanje da imam 30 godina, da je trojka došla na prvo mjesto, ta spoznaja me tog dana kad sam ujutro otvorio oči doslovno ubila u pojam.
Uopće o tome nisam razmišljao u prethodnim danima, niti sam pridavao neku važnost nadolazećem rođendanu, još samo jedan u nizu, no tog jutra kao da su mi potonule sve lađe svijeta.
Čestitarima koji su zvali nakon primljenih čestitki davao sam da dalje razgovaraju sa ženom, a oni su je svi odreda pitali jesu li nazvali u nezgodan trenutak, jel' možda umro netko?
Ne mogu reći zašto sam se tako osjećao, ne znam razlog, ali 30-ti rođendan...uh, grozna stvar!
http://paralelni-blog.blogspot.com/2014/08/trud-i-hrabrost-nisu-dovoljni-bez-svrhe.html#links

Oznake: smisao života, životni cilj


- 19:12 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #


06.10.2013., nedjelja

Pale i paralelni svemir


Sunce se probijalo kroz rolete, probudio sam se prije zvonjave budilice, naspavan, a sad brzo jedno tuširanje pa da i osjećaj svježine bude potpun.
Familija se počela okupljati kod doručka, zbijajući jutarnje šale i usput se pripremajući za dnevne obaveze, neki školske, neki radne.
I na poslu je neka pozitivna atmosfera, onaj + naboj se osjeća u zraku, radna atmosfera stimulativna, timski konkurentska - o da, svijet je danas naš i napravićemo puno toga.
Pod pauzom odlazim na omiljeni irish cream cappuccino, pjena je upravo savršena, kao i cijeli dan do sada. Do kraja radnog dana savladani su brojni izazovi, cijela ekipa spremna je već sada i za sutrašnje.

Predvečerje, odlazimo na obiteljsko ribarenje u našem malom čamcu, imamo račiće i lignje za ješku, nadamo se da će ribolov biti uspješan, iako nam je u prvom planu zajedničko druženje, a eventualni ulov bit će samo šlag na tortu. I zaista, napeo se najlon, štap se dobro savio.......

BRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR

Ha,što!?

Susjed opet nešto buši u nedjelju, a ja se trgnem iz maštanja i nađem opet u sumornoj svakodnevnici. Nedjelja je, najgori dan u tjednu, osjećaj usamljenosti vrišti cijelim mojim bićem. Od preživljenog srčanog udara prošle godine ništa nije kao prije: tu je neki osjećaj bespomoćnosti, usamljenosti, promašenosti u životu, beskorisnosti, još jedan u vojsci nezaposlenih, višak na ovom planetu.

Pale sam na svijetu, u nekom paralelnom svemiru!



Oznake: smisao života


- 15:23 - Ajd sad ti po svome (3) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Rujan 2017 (2)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (19)
Listopad 2015 (19)
Rujan 2015 (12)
Kolovoz 2015 (8)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (12)
Siječanj 2015 (15)
Prosinac 2014 (13)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (2)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Kolumne by Gorkić Taradi