Tko o kome, ja po svome

11.05.2017., četvrtak

Maturantska molitva Suncu




Sunce naše,
koje jesi na nebesima,
pusti zrake Svoje,
daj nam topline Tvoje,
nek nam sunčano i toplo bude,
kako na nebu, tako i na zemlji.

Maturantske uniforme daj nam danas,
i oprosti nam nestašluke naše,
kako i mi otpuštamo nastavnicima našim,
i ne uvedi nas u oluju,
nego izbavi nas od kiše i hladnoće!
Hej-men



PS: posvećeno jednoj bivšoj i jednoj sadašnjoj maturantici!

Oznake: maturanti, norijada, medicinska škola varaždin


- 23:26 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #


25.04.2017., utorak

Priča za djecu (a i odrasle): Vitezovi Proljetne livade




Filip se probudio bez dosadnog zvoncanja budilice malo prije osam sati. Nije mu se nikud žurilo, jer i danas ima na rasporedu ono što voli, pa se i ne može reći da ima raspored, jer raditi ono što voliš kad želiš je zabava, a ne obaveza.
Ipak, brzo je doručkovao, jer je vidio da roditelji već veselo rade u vrtu.
A oni su uvijek nastojali raditi dok Filip spava ili se zaigra sa vršnjacima, jer su voljeli provoditi vrijeme se njime, igrati se sa njime i odgovarati na njegovih tisuću i jedno pitanje i barem još tisuću potpitanja, jer Filip je bio radoznalo dijete. Tako su ga roditelji kroz igru učili, a nije im bilo teško jer sve ono što je Filipu trebalo za budućnost i život bilo je tu, oko njega, u prirodi.
Zapravo se čitava životna mudrost svodi na to da treba živjeti u suradnji s prirodom.
Nije bilo trke za novcem. Iskreno, oni su čuli da postoji ta riječ, ali nisu shvaćali što ona znači i što zapravo novac predstavlja. Navodno je to bio nekakav papir koji se čuvao u nekakvim zgradama i što ga više imaš trebao bi biti sretniji. A kako ti nešto što samo stoji u nekoj zgradi može donijeti sreću? I još navodno moraš plaćati takvim istim papirima da bi ti u toj zgradi čuvali te iste papire. Ludo, zar ne?

Danas će brati bazgu i raditi sok od bazge. Filip ga obožava. Fini su mu i drugi sokovi koje rade, recimo od mrkve, jabuke, brusnice, no bazgin mu je najomiljeniji.

Krenuo je poskakujući prema roditeljima i naravno, čim je izašao iz kuće, oko njega se počeo vrtjeti Picek.
Piceka je Filip našao kad je brao šumske jagode. Oboje su krenuli prema istim jagodama, pogledali se oči u oči, odmjerili i podijelili plijen. I od tada Picek, ta dodo ptica visoka kao i Filip, ne odlazi od njega, a pogotovo ne kad Filip ide brati voće.



Picek je ipak najviše volio kad je Filip išao u ribolov, jer je Filip lovio ribu u rijeci gdje je živio njegov prijatelj Benđi, simpatični riječni baiji delfin. Zapravo, svu ribu bi i ulovio Benđi, ali ju je dijelio sa Picekom i Filipom. A nikad se nisu vratili praznih ruku, jer je bilo puno ribe u rijeci, a i Benđi je bio odličan ribolovac. Osim toga, uvijek su ulovili koliko im treba, nisu ni razmišljali o tome da idu u obaranje nekakva rekorda.



Nakon što je pomogao roditeljima u vrtu (zapravo se više igrao lovica i skrivača s glistama, jer pola posla u vrtu su odrađivale gliste pa se Filip i nije morao baš nešto mučiti), Filip je otišao do Vančeka, vrtnog patuljka koji je tvrdoglavo po cijele dane glumio da je kip. Jedino kad bi došli Filip i Picek odustao bi od te svoje uloge i razgovarao bi s njima.



Prvo bi im uvijek ispričao što je saznao od drugih vrtnih patuljaka. Naime, svaku večer su se vrtni patuljci sastajali na Proljetnoj livadi i razmjenjivali događaje proteklog dana u svojim vrtovima. Uvijek se saznalo nešto novo ili u najmanju ruku smješnije nego jučer. A o tome kako bi koji patuljak ispričao priče, ovisilo bi i kakvo bi ime dobio od ostali patuljaka. Vanček je, to je lako zaključiti, dobio ime po Ivančici, cvijetu kojeg je jednostavno obožavao. Ivančice je bilo posvuda, i po livadama i po vrtovima, a Vanček se stalno divio ljepoti Ivančice.
Štoviše, napisao je nekoliko pjesama o Ivančicama, čak i jednu baladu. Šuška se da potajno radi i na mjuziklu gdje bi sve uloge imale Ivančice. Mjuzikl bi, pretpostavljate, veličao Ivančice. Što nije ni čudno, jer je zaista ljepota vidjeti livadu punu Ivančica kako se lagano njišu u ritmu povjetarca oponašajući osmice u valceru.



Danas je Vanček imao i jedan prijedlog. Odlučio je da će on biti zaštitnik Ivančica, a Filip i Picek su odmah izjavili da će i oni zajedno s njim biti zaštitnici Ivančica. Nije da je Ivančice trebalo štititi, ali ideja je bila famozna - postati zaštitnik. No tako veliki događaj ne može proći bez Benđija, pa su brzo otrčali do rijeke i ispričali Benđiju što namjeravaju. I Benđiju se ideja jako svidjela, i još nije bilo ni vrijeme ručka, a već su osnovani Vitezovi Proljetne livade!



Zahvaljujući Vančekovom potajnom pisanju pjesama za koje su svi znali, Vitezovi Proljetne livade dobili su i svoju himnu koju su zajedno i otpjevali prije nego su se na ručak zaputili:

Kada Sunce izađe i rastre svoj sjaj,
Ivančice jedna drugoj pohrle u zagrljaj,
jutarnjom rosom nježno se umiše,
pa složno novom danu zaplesaše,
vitka tijela visoko im skočiše,
a pčele nektar njihov slasno popiše.
Svaka Ivančica sada znade
da je čuvaju Vitezovi Proljetne livade,
a znadeš li prirodu voljeti,
postani vitez i ti!


Oznake: baiji delfin, ekologija, ivančice, izumrle životinje, livada, priča za djecu, priroda, proljeće, ptica dodo, vitezovi, vrtni patuljak


- 08:51 - Ajd sad ti po svome (3) - Isprintaj - #


06.04.2017., četvrtak

Top generacijo, jesi li spremna?


top generacija

Kažu da je u životu najbolje baviti se onim što volite, a zaista ste srećković ako u životu radite posao za koji ste plaćeni, a radni zadaci su vam da obavljate upravo ono što volite.

Možda nisam do kraja srećković jer kruh svagdašnji ne zarađujem baš onim što najviše volim, ali svo slobodno vrijeme se bavim hobijem kojem je osnova ono što najviše volim, a to je pisanje. Kao klinac sam volio pisati, iako sam kad sam krenuo u školu znao samo slovo A, a za slovo O sam rekao da je 0 (nula). Ali sam kasnije to sve nadoknadio i pisao sam stalno, o svojim putovanjima iz mašte, o svojim pustolovinama, i onim pravim i onim iz mašte.

Pisao sam, pa oduvijek. Dobro, ne oduvijek, nego otkad sam naučio pisati. Pa sam pisao u nižim razredima osnovne škole, pa višim, pa za školski časopis, pa u srednjoj školi, pa za omladinski časopis, pa čak i pokoji članak za regionalni tjednik, pa onda dvije knjige, i još puno, puno članaka, kolumni. Iz te moje ljubavi prema pisanju pokrenuo sam i ovaj portal.

I znam da nisam jedini koji je volio pisati od malih nogu. Znam i da među vama ima mnogih koji pišu, neki poskrivećki, neki javno. I ima vas svih godina, svih generacija, a ja vas pozivam da svi zajedno, bez obzira na starost, budemo TOP GENERACIJA, generacija koja piše i koja želi pokazati to što piše.

Bez obzira pišete li stalno, ili imate neki sastavak iz škole na koji se posebno ponosite, pošaljite na portal, mi ćemo ga objaviti. Radi li se samo o nekoliko misli, sastavku, priči, eseju, pjesmi, epu, nema veze, šaljite, dozvolite da i drugi pročitaju ono što je vaš mozak (ili srce) iskomponirao.

Vi šaljete, portal Medjimurje.info objavljuje. I šaljite bez obzira koji ste razred, škola, fakultet, selo, grad, ma nije važno koliko imate godina, važno je da pišete, jer ako jedna slika vrijedi tisuću riječ, kreativnost je kad sliku koja vas je ostavila bez teksta možete opisati sa tisuću riječi.

Kad pošaljete svoj rad, a možete ih poslati kad želite i koliko želite, sami odlučite želite da se objave pod vašim punim imenom i prezimenom, navesti razred, školu. ili samo nadimak. Sve što je važno za objavu je da pošaljete priče koje ćemo na portalu objaviti.

A tko zna, možda se jednog dana nađe sponzor koji će financirati objavu radova u knjizi ili katalogu. Teme su slobodne, pišite i šaljite nam sve o čemu već jeste pisali ili o čemu će vam se tek upaliti žaruljica da pišete.

Imat ćemo ponekad i tematske natječaje, ali o tom potom. Za sada, podijelite s nama svoje pisane misli.

Radove šaljite u formatu .doc ili .docx na email top_generacija@medjimurje.info ili poštom na

Medjimurje.info - za Top generaciju
(Taradi Gorkić)
Travnik 14
40000 Čakovec

I požurite, jedva čekamo da počnemo!

PS: Ako ne znate gdje početi, zavirite u svoje zadaćnice! To će biti odličan početak!

Oznake: EP, Eseji, literarni radovi, osnovnoškolci, poezija, pria, proza, sastavak, srednjoškolci, studenti, top generacija, učenici, zadaćnica, đaci


- 13:26 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #


01.04.2017., subota

Danas je 1.travanj, jeste li čuli vijest dana?




I apsolutno najvažnija vijest dana: vladajući prihvatili amandman oporbe uz jednostavno objašnjenje - amandman je u korist svih hrvatskih građana!

Oznake: 1. travanj


- 07:11 - Ajd sad ti po svome (2) - Isprintaj - #


28.03.2017., utorak

Natječaj: traži se logo za udrugu U ime očeva


pravi tata

Dakle, sve predradnje za uspješno osnivanje udruge U ime očeva su u punom zamahu.

Za one koji nisu u tijeku, ukratko:
Cilj udruge je osvješćivanje svih, i očeva i majki, i budućih očeva i majki, i samohranih očeva i majki, i onih u braku, da su i majka i otac ravnopravan, jednakovrijedan roditelj. Nije nam cilj da radimo kontra ženskih udruga, dapače, vrlo rado ćemo surađivati, jer bit i je u tome, suradnji oca i majke, a ne kontriranju. Detaljnjije možete pročitati u Osnivanje udruge U ime očeva.
Imamo i svoj slogan: Mi nismo samo očevi, mi smo i tate!
Odličan opis za taj slogan dat je u članku Otac-kolac i tata-mata koji prenosimo u cjelosti:

Svaki muškarac može da bude otac, ali baš svaki. Čak i detetu koje nije njegovo. Otac je pravna kategorija, on je ono „ime oca“ iz dokumenata. I kada je ta rubrika iz nekog razloga prazna svi znamo da taj otac negde postoji, skriven iz nekog razloga, dobrog ili lošeg. S tim da je ovo drugo češće.

Otac može biti odgovoran. Može ići redovno na roditeljske sastanke, može da prati napredovanje svog deteta, može biti zabrinut kada se dete razboli. Može redovno da plaća alimentaciju, ako je situacija takva. A može i sve suprotno od toga. Može mu se, jer je takav otac.

Očevima se cepa košulja kada se dete rodi. Očevi tada časte. Neki očevi se tada raduju, neki misle da se raduju, neki se prave da se raduju. Neki se kriju.

Tate su već druga priča. Nije svaki otac tata, kao što ne mora svaki tata da bude otac, jer tatom te proglašava dete. Tata je titula koju moraš da zaslužiš. Koliko god je lako definisati oca, toliko je teško odrediti kada se otac pretvara u tatu.

Viđao sam očeve koji su vrlo brižni, naročito sa bebama. Viđao sam ih kod zubara, kod lekara, u zoološkom vrtu, cirkusu ili školi. Na svadbi. Lako se među njima prepoznaju tate, mada se mnogi ne upuštaju u tu procenu. Smatraju da je dovoljno to što je otac odgovoran i što mu se dete obraća sa „tata“. Jer mnogi očevi bi da budu tate bez da se stvarno potrude da razumeju ko je tata i zašto je tata.

Nisu očevi obavezno krivi za to, mnogi od njih su imali oca, a nisu imali tatu. Mada su verovali da imaju ili su ih u to drugi ubeđivali.

Zato svaki otac svakoga dana treba da se preispituje da li je tata ili je otac.

Tata može da bude strog, može da podvikne. Tata može da se naljuti, sve može kao i otac. Jedino što tata ne bije, batine su za očeve. Ali tati je dete uvek na prvom mestu, pre svakog posla, hobija i svake zabave sa društvom. Očevi su više za red. Tate se ponekad prave da zavode red, ali svi znaju da tata samo traži način da dostojanstveno popusti.

Očevi mogu biti nezadovoljni, tate tuguju. Otac je ponosan, tata je srećan. Otac se penje na kamen koji je tati pao sa srca. Otac tvrdi da moraš bolje. Tata ti kaže da možeš bolje. Sledeći put. Otac veruje u tvoje sposobnosti, tata veruje u tebe. Čak i kada ne možeš da dobaciš do koša ili da rešiš zadatak iz matematike.

Otac misli da je njegovo dete bolje od druge dece, tata se ne bavi drugom decom nego svojim detetom, kakvo god da je. Tata se ne takmiči. Otac očekuje rezultate, tata osmehe.

Očevi, kada se skupe, hvale se svojom decom ili zavide jedni drugima. Kada se sastanu tate oni se raduju ili pate zbog tuđe dece kao da su njihova jer znaju kako je svakom tati.

Otac je prisutan, a tata je tu. Čak i kada ti nije blizu jer je na putu ili ne živi s tobom.

S ocem možeš da budeš prijatelj, čak i drugar, tata je uvek i samo tata. Nema dodatnih kvalifikacija. U životu možeš da naiđeš na muškarca kojeg ćeš smatrati drugim ocem, ali tata može biti samo jedan.

Pravi tata uvek za sebe misli da je loš tata. Jer dobar tata zna šta je sve mogao da uradi bolje, a iz ko zna kog razloga nije. Tatu bole greške koje je napravio, grube odluke i reči koje je pravdao vaspitavanjem. Tata sebi minuse upisuje debelim crtama, a tvoji plusevi su mu kao soliteri. U stalnom je strahu da je samo otac, srednje slovo.

Otac misli da sve što radi radi za tvoje dobro. Otac misli na tvoju budućnost. Tata misli na sadašnjost. Tatu ne možeš da razočaraš, ali možeš da ga povrediš.

Možeš misliti i tvrditi za sebe da si dobar otac, a to mogu i drugi da potvrde. Ali samo tvoje dete može da kaže jesi li ili nisi dobar tata. Tuđi komplimenti su tu beznačajni.

Oca ti zovu kada nešto zabrljaš. Ako ti kažu da dovedeš tatu, očekuju da dođe otac. Jer otac zna da kazni, dok tata pokušava da razume. Ali kada te druga deca kinje jer zvanično nemaš oca ili nije deo tvog života uvek govore kako nemaš tatu. Deca znaju da svako ima oca, ali da je nedostatak tate bolan.

Oca možeš da izgubiš. Tata je s tobom i kada nije tu. Bez obzira gde je, na ovom ili onom svetu. Tata bdi nad tobom od kako si se rodio, najpre sluša da li dišeš, onda sluša kako dišeš, posle se brine gde dišeš, s kim dišeš i šta dišeš. S tatom pričaš i kada više nije tu, tek kada zauvek ode shvatiš koliko mu toga duguješ, neizrečenog. Ne zbog njega, njemu je dovoljno što postojiš, već zbog sebe.

Tata te nikada neće ostaviti, ako ode na kraj sveta naći će način da ti se javi, da te ohrabri. Da te pita i da te čuje. Neće te špijunirati čak ni kada iz daleka, skriven, gleda kako ulaziš u školu ili ideš na prvi ljubavni sastanak.

Nemoj nikada da pomisliš da je tata slabija verzija oca. Treba mnogo više snage i ljubavi, često i hrabrosti da bi bio tata. Ali tatu moraš da slušaš, dok ocu možeš da se suprotstavljaš. Ko ne sluša tatu bolje mu je, možda, da ima samo oca.

Poneki otac može da bude svačiji junak ili idol. Tata je samo tvoj heroj. Njegovi podvizi su drugima beznačajne i svakodnevne stvari, a za tebe su pomeranje planina. I svaka njegova pohvala, koliko god da ih dobiješ, svakodnevno, vredi više od svake nagrade. Pitaj nekoga ko je dobio najveće nagrade, ako ne veruješ.

Tuđi očevi mogu biti viši, snažniji, pametniji ili bogatiji. Tata je najveći i najjači čovek koga znaš. Tatu ne porediš sa drugim tatama, besmisleno je, ne možeš imati boljeg tatu. Kao što ni on ne želi bolje dete od tebe, ako je tata.



Tata je majstor, tata-mata. Otac je kolac, ponekad samo novac.

Oca ti psuju. U psovkama nema mesta za tatu. Kada te vređaju preko tate, u toj uvredi uvek ima neke zavisti. Ili si „tatin sin“ ili ti je nešto omogućio „tatica“, koga nema sada da te odbrani.

Otac misli da pred njim ne treba da imaš tajne, tata kuca i kada ti ulazi u sobu. Otac te pita šta želiš, tata ti otvara vidike.

Ako si otac velika je šteta da ne pokušaš da budeš tata.

Što se mene tiče, ja sam odnedavno ćale.

Članak je nastao u okviru kampanje “Super tata” podržane od strane Populacionog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) i CARE International Balkans i deo je globalne kampanje o očinstvu – MenCare.

Dad goes to incredible lengths to help son feel

A možda znate i onu priču kad se sin u vrtiću pomokrio u hlače, tata je otišao u WC, smočio svoje hlače i tako su zajedno rukom pod ruku izašli iz vrtića!

I tako, dali smo okvir, dali smo natuknice čime će se baviti udruga, promicanjem uloga očeva i da dobe ravnopravno mjesto uz majke (oni koji su to zaslužili ).

Ono što nam treba za registraciju je i logo. Ne možemo ga platiti, ali možemo izreklamirati autora. A objavit ćemo sve radove i navesti sve autore.

Dakle, otvoren je natječaj za logo udruge U ime očeva. Nagrada svima koji će poslati rad: objava rada.

Nagrada autoru odabranog loga: objava galerije njegovih radova! Radove moge slati svi koji žele pokazati javno svoj talent i rad.

Nadamo se odazivu na ovaj natječaj bez nagrada jer vjerujemo u ljude!

Radove poslati na email udruga@medjimurje.info narednih desetak dana.

Oznake: djeca, Logo, majke, očevi, ravnopravno roditeljstvo, tata, U ime očeva


- 06:26 - Ajd sad ti po svome (2) - Isprintaj - #


25.03.2017., subota

Osnivanje udruge U ime očeva


Sve je započelo mojom reakcijom na jednu reklamu za dječji sirup koju sam opisao u Dragi vi, e pa ne može više! i završnom rečenicom u komentaru jedne blogerice: A vi muški koji osjećate teret ugroze pokrenite udrugu i borite se:))
I ja u polušali napišem da pokrećem osnivanje udruge U ime očeva, a zainteresirani neka se jave u inbox.

O da, javili su se, iznoseći konkretne probleme s kojima se susreću, tražeći pomoć, savjet...
I zato osnivanje udruge ulazi u ozbiljnu fazu.
Na žalost, činjenica je da ima loših roditelja. Oba spola. No nekako uvijek očevi ispadnu loši. Svjestan sam da ima očeva koji se baš ne muče mnogo odgojem djece, ravnopravnim sudjelovanjem u brizi za djece, onih koji ne plaćaju alimentacije, ali nisu svi takvi. Ima upravo odličnih očeva, i ne zaslužuju da se tako bez promišljanja svi svrstavaju u isti koš.

Izdvojio bih neke komentare od strane čitateljica:

  • Dokle god rodna ravnopravnost - uključujući i onu u pravnoj praksi - biva brkana sa isticanjem jednog spola pred drugim, ostat ćemo na efektu klatna... Da u kakofoniji feminizma postoje i stravični protuprimjeri na štetu muških/očeva, prolazi neprimijećeno... Moj glas imaš.

  • Slažem se s tobom da se muškarci međusobno razlikuju po svom odnosu sa svojom djecom. Kao i prema odnosu prema svojim roditeljima, supruzi, poslu...bilo čemu.
    Slažem se i da je ta osuda muškaraca kao roditelja u našem društvu, postala sve izrazitijom, agresivnijom i samim time iritantnijom.
    Sve su krivi ONI muškarci koji ne mare, a njih ima jako puno. Nažalost.
    Nažalost, i zbog tih pripadnika muškog spola, koji daju otkaze kada su u situaciji da zbog razvoda, primjerice, moraju plaćati alimentaciju, zbog tih i takvih pripadnika muškog spola koji mare samo i jedino za sebe, a djeca im vlastita nakraj pameti nisu, ispaštaju upravo oni očevi koji su i više nego korektni, koji su dapače ODLIČNI.
    Zato je super da si se pobunio, i trebate se buniti i više.
    Zapravo, upravo ste VI ti koji biste ove lošije mogli pozvati na red.
    Jer vam blate spol.
    Ima i nas koje ne generaliziramo.

  • Postoje dobre mame i dobri očevi, kao i loši.
    Pri rastavi dijete u 99% dobiju majke i pokušaju dijete odgojiti u mržnji prema ocu.
    Zakoni su pravljeni u vrijeme kad su žene kuhale i čuvale decu, a očevi zaradjivali i bili sposobni izdržavati familiju.
    U odgoju oba roditelja imaju svoju ulogu. Tamo gdje nema oba roditelja dijete je oštećeno, a onom drugom ( majci obično) mnogo teže.
    Kad se dijete odvoji od jednog roditelja, malo po malo i roditelj ga gubi, tužno, ali istinito.

  • Naravno da su očevi dio obitelji.

  • U potpunosti se slažem s tobom, ali moraš biti svjestan da nisu svi ljudi isti, ima i očeva, a i majki koji ne mare za svoju djecu, sve je do pojedinca. Ako si ti privržen svojoj obitelji svaka čast tebi i tvojoj ženi kojoj si očito velika podrška, a i ona tebi, jer čim si je spomenuo dovoljno si rekao !

  • U pravu si. Kad sam rodila nekako sam smatrala da ja dijete više volim nego tata i onda sam se u nekoj prilici (vjerojatnije je da je bila neprilika) uvjerila da i moj muž voli to dijete kao i ja. I baš mi je bilo drago.


Dakle, cilj udruge ni slučajno nije predbacivanje u tome kojih loših roditelja ima više, muških ili ženskih.

Cilj udruge je osvješćivanje svih, i očeva i majki, i budućih očeva i majki, i samohranih očeva i majki, i onih u braku, da su i majka i otac ravnopravan, jednakovrijedan roditelj. Nije nam cilj da radimo kontra ženskih udruga, dapače, vrlo rado ćemo surađivati, jer bit i je u tome, suradnji oca i majke, a ne kontriranju.

Mi, očevi koji volimo svoju djecu, sudjelujemo u njihovom odgajanju, rastanju, obrazovanju, razvoju, ne tražimo fanfare i ovacije, jednostavno tražimo da se zna da postojimo na ovoj kugli zemaljskoj, da nismo izumrla vrsta, ili još gore, samo utopija.

Želimo našim djelovanjem utjecati na svijest svih, a pogotovo novih naraštaja, da u braku mora vladati ravnopravnost, jednakost, jednakovrijedne ljubavi prema djetetu, i jednakih obaveza.

Svi koji ste zainteresirani da se na bilo koji način uključite u osnivanje i rad udruge, javite se na email udruga@medjimurje.info. Ako se i ne želite uključiti/učlaniti, a imate prijedlog, slobodno ga pošaljete.

Uvjet za učlanjenje u udrugu je da ste otac, bez obzira koliko godina imate vi ili vaše dijete.
A vi očevi koji ste to što jeste, očevi u punom smislu te riječi, nastavite to biti i dalje!

Djed, otac i sin

Oznake: djeca, majke, očevi, U ime očeva


- 12:56 - Ajd sad ti po svome (7) - Isprintaj - #


13.03.2017., ponedjeljak

Dragi Boxmarče…


…pišem ti ovo pismo kao tvoj nekadašnji radnik.

Naime, zapele mi za oko (i uho) tvoje česte reklame kako tražiš radnike. Nudiš redovitu plaću (što je istina), dapače nudiš dobra primanja i stimulacije, što je sranje zamotano u ukrasni celofan, redovan posao (što je poluistina), najmodernije strojeve i opremu što spada u rubriku Poškakljaj me da se nasmijem i besplatni organizirani prijevoz na posao što je više prokletstvo nego blagoslov.

Ako je sve to što nudiš u ovim oglasima zadnjih dana preko novina, radija, TV-a, naslikanih autobusa istina, zašto ne možeš pronaći radnike u čak tri županije? Zašto ti radnici kojima sve to nudiš ne ostaju vjerni zaposlenici nego, nakon što svatko izdrži koliko može, bježi od tebe?
Zar je moguće da su svi ti ljudi u sve tri županije lijenčine, nesposobni, neznalice? Ili je možda problem ipak u tebi, jednome?
Zar se ne pitaš što bi to mogao promijeniti pa da možeš pronaći radnike?
Zar te zaista ne muči to što si nepoželjan poslodavac i kilometrima i miljama nadaleko i naširoko?
Kad sve to staviš na kup, zar ti ne dođe da se zapitaš tko je tu glup – radnici ili možda…?

Evo, baš neki dan čitam članak o 5 navika glupih ljudi koje pametni ljudi nemaju, objavio ga je Independent, a to su:

1) Glupi ljudi krive druge za vlastite pogreške.
Hm, tebi su glupi ljudi u tri županije krivi što ti nemaš radnike ( a imao si ih)!

2) Glupi ljudi uvijek moraju biti u pravu.
Neosporno je da si ti, barem po tvojim riječima, uvijek u pravu!

3) Glupi ljudi reagiraju na sukobe bijesom i agresijom.
Psovanje radnika, vrijeđanje, omalovažavanje - da, to je tvoj stil rada!

4) Glupi ljudi ignoriraju potrebe i osjećaje drugih.
Nikad te nisu zanimale potrebe radnike, čak ni one koje bi te zakonom morale interesirati. Otkrit ću ti jednu tajnu: masa radnika je otišla iz tebe ne zbog plaće ili radnog vremena, nego jer ih nisi doživljavao i postupao prema njima kao prema ljudskim bićima!

5) Glupi ljudi misle da su bolji od svih drugih.
Zapravo, ti ne misliš da si bolji. Ti misliš da si savršen!



I tako, ti si, dragi Boxmarče, objavio svoje uvjete, a ja tebi sad dajem svoje uvjete da bih pristao ponovo raditi kod tebe:
1. ako dođem na posao, a ti utvrdiš da taj dan nema posla za mene i mogu odmah natrag kući, taj dan mi ne možeš pisati godišnji odmor, jer sam izgubio nekoliko sati pri dolasku i odlasku s posla.
2. ako se vraćam doma iz noćne smjene, taj dan mi također ne možeš pisati godišnji odmor zato jer sam kod kuće.
3. ako u poslu trebam nekoliko kemijskih ili običnih olovaka, onda ću ih imati na stolu ispred sebe, a na svaki put spremati jednu u ladicu da bih mogao uzeti drugu.
4. odbijam raditi na neispravnom stroju dok se ne popravi.
5. ako je stroj u kvaru, ne možeš od mene tražiti da obavljam posao za koji mi treba ispravan stroj.
6. ne mogu istovremeno raditi na stroju i stalno slagati bale po veličinama jer se raspored mijenja svakih par minuta pa više vremena provodim slažući bale nego za strojem, a kako moram izvršiti i moje obaveze sa strojem, to onda iziskuje istovremeni boravak na dva mjesta, što je nemoguće, dokazali znanstvenici.
7. dok radim u vrućoj hali, gubim tekućinu, pa je normalno da tu tekućinu moram nadoknaditi, a kad ispraznim bocu s tekućinom normalno je da ju moram ići opet napuniti, ne mogu čekati pauzu ili kraj radnog vremena.
8. moja je privatna stvar ako pišem blog, ne pišem ga pod radnim vremenom.
9. ne moraš mi dodatno platiti, ali očekujem barem usmeno priznanje kad ukažem na nešto što može poboljšati ili ubrzati proizodnju.
10. stimulaciju možeš dodati ili oduzeti na minimalnu plaću, a ne kao dio minimalne plaće.
11. ako je štrajk, onda znači da sam na radnom mjestu, ali ne proizvodim, a ne da imam još veću normu koji moram izvršiti noseći bedž I ja sam u štrajku.
12. Budući da sam muško, ja nemam menstruaciju, ali me ne zanima kad moje suradnice imaju menstruaciju označavajući to trakom na rukavu.
13. ja sam svoju plaću zaradio, ne moraš se ponašati kao da činiš neko dobro djelo isplaćujući mi moj zarađeni osobni dohodak.
14. želim da ostvarim svoje zakonsko pravo i da mi se plaća isplaćuje u banci u kojoj ja želim, a ne koju mi ti namećeš.

Eto toliko pismenim putem, o ostalome možemo na usmenom razgovoru.



Usput bih iskoristio priliku i pozdravio sve poslodavce u ugostiteljstvu na moru. Približava se sezona, kako ide s pronalaženjem konobara, kuhara, sobarica, općenito osoblja? Navodno nisu svi (još) otišli u inozemstvo, no pitanje je dana. Naime, ljudi žele biti plaćeni za svoj posao, vjerovali ili ne!

Oznake: boxmark, posao, radnička prava


- 20:14 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #


24.02.2017., petak

Dragi vi, e pa ne može više!


Jeste vidjeli onu reklamu na televiziji za sirup? Ono kad klinac bolesnim glasom nježno pozove mamu? I dođe mama i sirupom sve riješi.
Ima još jedna u tom stilu, a ja svaki put kad ih vidim pomislim: jadne te samohrane majke, nije njima lako.
A onda mi se upali žaruljica i donesem trenutnu odluku, taj sirup sigurno neću kupiti. Jer dosta mi je više seksizma.
To je kao ona slika što kruži fejsom: krug u sredini u kojem piše mama i prema tome krugu ide desetine strelica sa raznim pitanjima i zahtjevima, a na dnu je krug u kojem piše tata i prema njemu vodi samo jedna strelica sa pitanjem gdje je mama?
E pa očevi, zar nije vrijeme da dignemo svoj glas i pobunimo se protiv seksizma?
Nas nitko nikada ne brani!

Osim naše djece!
Sreća pa je to nama više nego dovoljno!
Ne trebaju nam kojekakve udruge, zadruge, agencije i uredi.
Mi i sami znamo koliko volimo svoju djecu, koliku pažnju im pružamo, koliko ljubavi im dajemo. I djeca nam to uzvraćaju. Bez ikakvih odluka, uredbi, depeša i sličnih dekreta preko svakakvih medija.



Rodna ravnopravnost je važna, ali treba biti realan i sagledati neke činjenice jednom zauvijek, a to su:
– žene rađaju, muškarci ne mogu rađati, ali to ne znači da oni ne vole svoju djecu i ne vode o njima brigu!
– postoje stvari o kojima će kćerke razgovarati s majkom, a sinovi sa očevima! Uvijek bilo i uvijek će biti!
– postoje igre koje djeca više vole igrati sa majkama, a postoje igre koje više vole igrati sa očevima, jer je eto i njima prirodnije da natjeravaju loptu sa ocem!
– ne postoje bez razloga muški i ženski hormoni i oni ne djeluju jednako. Da djeluju jednako, onda bi postojala samo jedna vrsta. I svi bi pišali stojećki (ili sjedećki).
I sad, sve vi žene i mame koje ćete graknuti da nije tako, e ja vam nisam kriv što svoje muževe niste tako odgojile. Mene moja žena je, i ja sam brinuo, brinem i brinut ću o svojoj djeci. Meni je stalo do moje djece, i zato me smeta kad se stalno zapostavljaju očevi. Naučite, i očevi su dio obitelji, jednako važan dio kao i majke i kao i djeca.
I zbog toga nikad više neću kupiti onaj sirup, jer nije uzeo u obzir cijelu obitelj!

Oznake: djeca, majke, očevi, seksizam


- 19:26 - Ajd sad ti po svome (14) - Isprintaj - #


14.02.2017., utorak

Sjećanje na Valentinovo prošle godine: namaži me nježno


Konobar sam i obožavam Valentinovo.

Točnije, volim raditi na Valentinovo. A razlog je jednostavan – tog dana me svi gosti vole i govore mi romantično, strasno, vatreno, već prema temperamentu. I s tim ljubavnim izjavama obraćaju mi se i gošće i gosti, dakle bez obzira na spol.

A za sve je kriva, a tko drugi, nego moja šefica, koja je i masterchef.

Jer masterchefovi vole davati svakakva imena svojim jelima, pa su se tako u meniju koji je pripremila za Valentinovo našli, između ostalog, predjelo s tatarskim biftekom naziva Namaži me nježno, pikantni juneći sote Vatrena ljubav, a desert s čokoladnom kremom Zagrli me strasno.

I tako gosti na izboru imaju tri predjela, tri glavna i tri deserta, i sami si slažu meni.

Što bi konobaru moglo zakomplicirati primanje narudžbe. Pa, da se ne dovedem u situaciju da moram rješavati križaljku sa zadanom mrežom i asocijacijama, napravim si tablicu sa svim predjelima, jelima i desertima i za svakog gosta označim polje uz jelo koje je odabrao.

Jedina je kvaka da u toj tablici pišu imena jela, pa inzistiram da mi gosti naručuju jela po imenu.

I tako, recimo, mlada dama za predjelo izabere Poljubi me strasno, za glavno jelo Eros i za desert Rumenu. I naravno, ona to naruči tečnim izgovaranjem, bez mucanja.

No zato mladići počnu mucati kad govore da žele Francuski poljubac, Vatrenu ljubav pa bi još i da ih strasno zagrlim.
No ima to i vrlo dobar ishod.

Ne mislim pri tome da ih ja nježno namažem, nego često mladići koji su izveli djevojku, a na početku su veze, znaju biti malo napeti, pa ih smijeh koji obavezno uslijedi opusti i imaju temu za početak razgovora.

Iako je recimo, jedan mladić toliko pocrvenio u licu kad je rekao da želi da mu dam Francuski poljubac, da sam se već uplašio da je doživio infarkt.

Ima i stalnih gostiju, koji se uz to vole i šaliti, pa me jedan nagnao da se nagnem prema njemu kako bih ga čuo, i onda mi šapnuo u uho Zagrli me strasno.

A djevojka je odmah dodala, uz glasan smijeh, da može i jedan grupni strasni zagrljaj, jer ga i ona želi!

I onda, nakon cijelog dana, kako večer ide kraju, dogodi se da više nema tatarskog bifteka, dakle nema više ni predjela Namaži me nježno. Pa nove goste pri primanju narudžbe obavještavam da što sam mazao nježno te večeri sam mazao, nema više, ali sa svojom 51. godinom i XXXL kilograma još uvijek palim vatru, što bi značilo da ću im onda zapaliti svijeću na stolu.

Na kraju dođe malo veće društvo, a ja imam još dvije porcije Vatrene ljubavi.

Njih je ukupno osam, i treba iskombinirati menije za sve, pa im kažem da bih uz malo Erosa i uz pomoć Afrodizijaka mogao tu večer dati još dvije Vatrene ljubavi, ali za jedan dan to je zaista moj maksimum.

Naravno, uz svaki slijed treba preporučiti i odgovarajuće vino.

Što znači da sam nudio Sobu ljubavi onima koji su tražili da im ne dam da zaspu.

Soba ljubavi je pitko, slatkasto, neodoljivo, bijelo francusko vino Chambre d’Amour, a nudio sam ga uz desert Ne daj mi da zaspim.

Večer se bliži kraju, u kaminu gori vatra (te večeri gdje god se okreneš gori vatra, bit će puno posla za vatrogasce!), gosti rumeni u licu, ne znaš je li razlog tome pun želudac i toplina u restoranu, ili Jane Birkin sa svojim strasnim Je t’aime..moi non plus koji se diskretno, a opet dovoljno glasno širi iz zvučnika, ili postoji ipak i treća opcija, no kako su rekli Oliver i Boris,

E vaja poć leć, finila je i ova!

Pa sam i ja otišao kući, poslije ponoći, dakle prošlo Valentinovo, a i žena sigurno već spava pa me neće tražiti, onako umornog, da je namažem nježno, zagrlim strasno i tko zna što bi joj još sve moglo pasti na pamet!

Oznake: afrodizijak, Chambre d’Amour, eros, romantika, soba ljubavi, valentinovo, vatrena ljubav


- 12:11 - Ajd sad ti po svome (1) - Isprintaj - #


13.02.2017., ponedjeljak

Ma Hrvatskoj fali pedera!


Mene vam ovo današnje vrijeme malo podsjeća na hipi pokret sedamdesetih – s jedne strane imamo one koji bi širili ljubav, a s druge strane imamo one koji šire mržnju i stalno pozivaju u nekakve ratove.

Meni se ni slučajno ne čini slučajnim da odmah nakon prosvjeda za vojni rok u kojem onaj Glasnović koji je zamijenio na sceni onog Klemma opetovano širi mržnju, opetovano govori nekažnjeno da svi koji ne misle kao on nisu Hrvati, dolazi do napada na pripadnike LGBT zajednice.

Još mi je gore od tog napada komentar jednog mog fejs poznanika, kojeg citiram:

“Svi mediji govore o nekakvom napadu na lgbt zajednicu , a da nema nikakvih pokazatelja , ali ama baš nikakvih , da je to bio napad na lgbt zajednicu…prejudiciraju se stvari iz izjava nekih lgbt pripadnika koji ovo koriste za najavu svoga pridea i nikaj drugo..”

Pa da, ništa se nije dogodilo, to si ovi tamo umislili i nije ni bilo suzavca nego se ljudi rasplakali zbog muzike koja je svirala.

Vladajući se oglase, tobože osude nešto, ali izbjegavaju spomenuti konkretan događaj. Valjda misle da ako osude napad na LGBT populaciju odmah će ljudi pomisliti da i sami pripadaju toj populaciji.
A vjerujte, nisu vladajući geyevi, oni su pederčine!
Još gora od njih pa je plavuša koja glumi Predsjednicu. Ona se nije ni oglasila. Vjerojatno zbog vježbi za skidanje kila nije još stigla prolistati novine i prosurfati internetom. Možda ima i predavanja danas i probe kod krojača.

Treba nama jedan Woodstock, mogu nam Rumunji dati smjernice kako okupiti masu ljudi, pa da se konačno počne buditi svijest ljudi o ljudskim pravima, ustavnim pravima, pravu na izbor, da počnemo shvaćati da je različitost ono što donosi prosperitet.
Ovako još izgleda da Hrvatskoj fali pedera, pa da većini bar lakše ulazi u guzicu, kad već nikako neće u glavu!
Pederčina imamo više nego previše!

Oznake: Klemm, Kolinda Grabar Kitarović, LGBT, osuda, prosvjed, super super, vlada rh, Željko Glasnović


- 13:16 - Ajd sad ti po svome (14) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2017  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (19)
Listopad 2015 (19)
Rujan 2015 (12)
Kolovoz 2015 (8)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (12)
Siječanj 2015 (15)
Prosinac 2014 (13)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (2)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Kolumne by Gorkić Taradi










Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se