Akcija za mentalno zdravlje

utorak , 10.10.2017.



Danas je Svjetski dan mentalnog zdravlja!

Zdravlje je holistički pojam, a mentalno i fizičko zdravlje, samo su dvije strane jednog novčića...

Usprkos tome, briga o navedenome, mnogima predstavlja još uvijek marginalno područje osobnog interesa.

Gotovo svatko će se, ukoliko povrijedi nogu, bez puno razmišljanja javiti liječniku za pomoć. S druge strane, dugotrajna tuga, česta nesanica, stres koji traje dugo nakon što je stresna situacija završila, specifičan i nespecifičan, intenzivan strah koji osobu ometa da živi onako kako bi voljela živjeti, nekontrolirana briga, ispadi ljutnje, um koji je "nemoguće utišati", bolovi bez jasnog fiziološkog uzročnika... i dalje ponekad nisu dovoljan argument za traženje pomoći, a sram i nedostatak znanja nerijetko su krivci zadržavanja u navedenoj situaciji i povećavanja razine osobne patnje.

Briga o mentalnom zdravlju prvenstveno podrazumijeva smanjivanje osobne razine stresa, osluškivanje poruka svog uma i tijela, bavljenje aktivnostima koje su opuštajuće, kreativne i izazivaju nam radost te redovit i kvalitetan odmor. Ipak, briga o mentalnom zdravlju ima još jedan aspekt, a to je pravovremeno traženje pomoći.

Ukoliko ste više nesretni nego sretni, znajte da niste sami! Neugodna i izazovna razdoblja sastavni su dio našeg života.. Isti nekada zna biti težak i zahtjevan te je u tim trenutcima ključno napustiti ulogu supermena i potražiti pomoć! Zaslužujete lijep, kvalitetan i ispunjen život! Zaslužujete ispunjenje osobnog potencijala!

Ukoliko vam nije jasno gdje krenuti ili kome se javiti za pomoć, javite mi se u inbox facebook stranice (hiperlink u boxu sa strane) ili mi pišite na givingisreceiving.by.ana@gmail.com (super opcija ukoliko želite ostati potpuno anonimni) i rado ću vas uputiti na institucije koje se bave pružanjem (neke i besplatne) psihološke pomoći, a moja i vaša tajna to će i ostati. Naravno da je O.K. pitati i za prijatelja/roditelja/strica/susjeda...

Budite odgovorni prema sebi.
Budite radosni.

Pozdrav svima!

Ana

Oznake: mentalno zdravlje

Diplomirala sam!

četvrtak , 05.10.2017.



Nakon završene srednja ekonomske škole, bila sam sigurna što u životu ne želim raditi. Suhoparan, birokratski, rutinski posao, nije bio opcija. Svjesna potplaćenosti socijalnih pedagoga, umjetno sam razmatrala još nekoliko opcija pa poslušala brata koji mi je tada rekao: "Radi ono što voliš. Novac će doći." Tada 18 godišnjakinja, vođena jednostavnom činjenicom:. "Ako možeš pomoći sebi i svojim prijateljima, možeš i drugima", stižem na ERF. Gdje god sam išla, ljudi su mi se naprosto otvarali. Nisam mogla pobjeći od toga, život se pobrinuo da vrlo rano saznam da je pomagačka struka moj poziv. Nisam se bojala sanjati veliko.

Dolazim na studij...
Kakvo putovanje! Činilo se, stigla sam na kraj svijeta ili, barem, na kraj Zagreba. Taj rubni dio grada postao mi je drugim domom. Nosila sam taj samouvjereni osmjeh na licu i novi rokovnik ispod ruke, optimistično vjerujući kako ću napokon postati ažurna i organizirana. (Nisam postala! :D) Uzbudljivo sam iščekivala sve ono što tek nadolazi... Vidjela sam mnogo novih lica. Na nekima se dala iščitati zbunjenost. Neki brucoši bili su zabrinuti. Neki uzbuđeni... Nakon svih ovih godina, zaključujem.Neki od njih su gotovo neprimjetno prošli kroz moj život. Neki su ostavili nevjerojatan trag. Neki su postali suputnici na mom životnom putovanju.

Nije prošlo kao treptaj oka.
Znalo je biti napornih, dugih dana. Kiša, sunce, snijeg. Jesen, zima, proljeće, ljeto. Dan, noć. Život i sva njegova stanja, izmjenjivali su se dok sam strpljivo sjedila u tim malim prostorijama, vođena željom da postanem socijalni pedagog.

Bilo je...
Upijanja korisnih informacija. Revolucionarnih spoznaja. Usvajanja vještina. Gubljenja vremena...
Bilo je zabave. Smijeha. Dugih razgovora. Kratkih ručkova. Trosatnih kava.
Bilo je obveza kojima nekada, činilo se, nije bilo kraja niti početka.
Bilo je entuzijazma, optimizma, hrabrosti.
Bilo je zabrinutosti. Pada motivacije i propitkivanja donešene odluke.
Mudrih i malo manje mudrih glava.
Iskrenih i onih malo manje iskrenih prijateljstava.
Teških i lakih ispita.

Ipak... Svaki taj trenutak, svaka odluka, svaka aktivnost, svaka osoba i svaki taj, pa i najmanji koračić, odnosno djelić toga iskustva, doveo me do toga gdje sam sada.
Trud se isplatio. Nagrađena sam mogućnošću da radim ono što volim. Upravo to, ako mene pitaš, jedan je od najvećih blagoslova koji nosi život na ovoj ludoj planeti.

Neizmjerno sam zahvalna svima koji su bili uz mene na tom dugom i zanimljivom putu, a osobito onima koji su me podizali u teškim trenucima i brisali suze koje su se, s vremena na vrijeme, znale pojaviti na mom licu.
Moj uspjeh i vaš je uspjeh!

Idem dalje.
Po prvi puta u životu, s iskrenim osjećajem ponosa prema vlastitom postignuću. (Bolje ikad nego nikad! :))
Hodam hrabro, bogatija za jednu veliku ljubav, nekoliko divnih prijatelja i jedno nevjerojatno iskustvo. U srcu čuvam brojne ugodne i neugodne uspomene, emocije i senzacije.

Sigurna sam, da danas ponovno odabirem, odabrala bih isto. Bila je nevjerojatna čast biti dijelom tog putovanja.

Studij mi je donio mnogo novih znanja, vještina, kompetencija i iskustava.
Ipak, studij mi je pomogao na putu pronalaska same sebe, a upravo to je ono najvrjednije i najljepše što sam od svega ovoga mogla dobiti.

Nastavljam dalje, nimalo manje entuzijastična od 18 godišnjakinje s početka priče.
Premda, ipak, nešto mudrija...




Nina Simone: Feeling good :)

Oznake: diploma, magisterij, uspjeh, zahvalnost

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se