Meditacijska praksa kao alternativa užurbanosti i stresnom načinu života
srijeda , 15.11.2017.
Mnoštvo informacija, velik broj obaveza, užurban način života i neprestana jurnjava, visoka očekivanja, brojni izazovi na poslu i kod kuće, a samim time i mnogo potencijalnih stresora, čimbenici su koji u velikoj mjeri obilježavaju našu svakodnevicu. Živimo u vremenu brzih i turbuletnih promjena, koje od nas zahtjeva nevjerojatnu razinu fleksibilnosti radi rapidne prilagodbe na novonastale uvjete. Razvoju socijalnih i emocionalnih vještina te vještina rješavanja problema još uvijek se ne poklanja dostatna pažnja, što nas u nekoj mjeri ostavlja prepuštenima samima sebi, a našu prilagodbu čini još težom. Sve navedeno povećava razinu stresa te, ukoliko pojedinac nema razvijene adaptivne alate odgovora na isti, i vjerojatnost javljanja s njim povezanih različitih problema mentalnog zdravlja. Navedeno se odražava na somatsko zdravlje i kvalitetu života uopće. Mentalno i fizičko zdravlje samo su dvije strane jednoga novčića, oni čine zdravlje u cjelini. Loše funkcioniranje jednog aspekta, uglavnom se manifestira poteškoćama na drugom aspektu. Tako je život onih kojima se teško prilagoditi, najčešće obilježen visokom razinom osobne patnje.
Danas znamo da naš mozak karakterizira neuroplastičnost, koja se ogleda u mogućnosti moždanih stanica da se stvaraju, mijenjaju i oblikuju cijeloga života. Čudesna smo bića, s nevjerojatnim potencijalom za transformaciju i rast. Svojom aktivnošću, možemo izgraditi nove veze među moždanim stanicama te tako uzeti snagu ranije usvojenim, postojećim obrascima razmišljanja i ponašanja. Iako su ranija iskustva i naša prošlost nešto što nas je do datog trenutka determiniralo, danas znamo da se, usprkos svemu, može drugačije. Mi smo ti koji imamo mogućnost promjene i eliminacije disfunkcionalnog, odnosno onog što nas ne služi, kao i kultivacije onog što će nam pomoći da živimo kvalitetnije i sretnije. Naša svjesnost o navedenom moćan je alat promjene. S tim u vezi, Viktor Frankl je rekao: „Između svakog stimulansa i odgovora na isti, postoji prostor. U tom se prostoru nalazi naša snaga, koja se manifestira mogućnošću da odaberemo kakav će taj odgovor biti. U tom odgovoru leže naša sloboda i naš rast.“ Navedeno oslikava ključnu premisu na kojima leže intervencije temeljene na usredotočenoj svjesnosti. Nije važno što se događa, važno je kako mi reagiramo na ono što se događa. Mi smo ti koji imamo mogućnost odabrati bolje za sebe, neovisno o uvjetima u kojima smo se nalazili ili se nalazimo.
(Meditativni trenutci, izvor Cetine, osobni album)
Praksa usredotočene svjesnosti, nudi mnoge benefite. Redovitom vježbom, mi činimo tako potreban odmak i razvijemo kvalitete koje su nam važne za uravnoteženiji i sretniji život. Ove tehnike navode nas da napravimo stanku. Odvojimo vrijeme za sebe, odnosno vrijeme za motrenje i dublje razumijevanje vlastitih procesa, umjesto stalnog jurcanja i nesvjesnog funkcioniranja po principu automatizma. Praksa usredotočene svjesnosti razvija pogled na svijet koji predstavlja alternativu užurbanosti i neprestanom stremljenju, uz konstantno pomicanje ljestvice uspjeha na više. Ista nas vraća našoj iskonskoj prirodi te nam pomaže da se sjetimo da smo puno više od uloga koje igramo, posla kojeg obavljamo i svakodnevnog života kojeg živimo.
(Potrebno je samo zastati i promotriti. Slapovi Krke u jesen, osobni album)
Možemo biti robovi ili gospodari svoga uma. Odabir je naš. Ako odlučimo postati gospodarima, vjerojatno ćemo postići unutarnji mir,koji producira stanje ravnoteže te se manifestira dobrim mentalnim i fizičkim zdravljem. Jedino takvi, smireni, zdravi i cjeloviti, možemo participirati kao potpuni, sretni i aktivni sudionici društva.
*Iz mog diplomskog rada "Uspješnost primjene tehnika usredotočene svjesnosti u tretmanu internaliziranih problema u ponašanju"*
Oznake: meditacijska praksa, mindfulness, usredotočena svjesnost, stres
komentiraj (4) * ispiši * #
Spoznaj samog sebe!
subota , 11.11.2017.Ako se želi obnoviti, probudit će ga i najmanja sitnica.
Naizgled najbeznačajniji povod, dovesti će do interpretacije, koja je uvijek u skladu s prethodnim negativnim uvjerenjima, nikad osviještenim i zalječenim ranama, odnosno ne rastvorenim i ne otpuštenim nesvjesnim.
Ta pogrešna, negativna interpretacija budi dobro poznate, dominantne, neugodne emocije, a sve to vodi njegovom ponovnom napadu....
Teško mu se oduprijeti, preplavljuje cijelo tijelo, preuzme kontrolu nad misaonim procesima i emocijama koje oslobađa. Hrani se njima, tako jača pa posljedično proizvodi još više nesreće. Njegova vladavina odnosi ono pozitivno, pustošeći organizam. Vodi ravno u propast.
Podmuklo je.
Ostavlja te povijenog, opustošenog, umornog. Podložnog bolestima, iscrpljenog. Ukrade tvoju živost, elan, energiju. Donese prazninu i crnilo. Ovlada tobom.
Nametnik. Ako mu to dopustiš, ono postaje ti. Zaboravljaš, tada, svoju iskonsku prirodu,potpuno poistovjećen s lažnim, misaonim obrascima i patnjom, koja tada prožima i truje svaku stanicu tvoga tijela. Pokušavaš se sjetiti tko si, ali opojna snaga crnila te opija, prejaka je, toneš u dubok san, nesvjestan svega, osim patnje koja te preplavljuje..
Ta crna rupa kao da te povlači duboko u sebe...
(nasa.gov; Black Hole)
To je tvoje tijelo boli.*
Obnavlja se.
Bijesniš tada. Ludiš. Ne znaš što te snašlo. Iz ove kože se ne može. Ali, ti moraš! Želiš! Trebaš! Iskočio bih! Ipak, duboko, duboko u sebi, želiš taj pakao u raju. Ni jedna riječ utjehe tada nije dostatna. U stvari, tvoje tijelo boli želi obranu, priznanje, život, opstanak.
Kao začaran, ne znaš što te snašlo.
Ipak, želiš sve više i više. Ne možeš, ne znaš, ne želiš se povući. Daješ mu ono što mu je potrebno.
Što je duševni mir? Što je ono što je bilo prioritetno, što si datog trenutka htio, sanjao? Čemu si težio?
Zaborav. Ne sjećaš se toga.
Zaprljanog, opčinjenog uma, realnost više ne vidiš jasno. U njoj nema ničeg pozitivnog. Hlapljivo gutaš negativu, proizvodeći još negative, koristeći se zadnjim atomima svoje snage. Uvjeren si, slab si. Uvjeren si, beznačajan si. Prava istina je, tvoja snaga odlazi u smjeru obnavljanja tijela boli, a ne koristiš ju kako bi ekspandirao promatrača, golu svjesnost, jedino što može dovesti do njegova rastvaranja.
Tvoja energija ide smjerom koji te ne služi.
Kada uzme ono što mu je potrebno, tijelo boli ponovno tone u san, čekajući iduću vladavinu.
Žao ti je, tada. Iskreno ti je žao. Misliš, nisi mu se mogao oduprijeti. Bilo je jače od tebe. Misliš, nisi to bio ti. U pravu si, i nisi. Ipak, ne žali se, ne krivi se, budi blag prema sebi. Nemoj ga nuditi desertom...
Tijelo boli.
Obavija te, kao životno prokletsvo koje nosiš. Obavija te, kao potencijal za tvoj rast i napredak. Izazov, koji moraš prevladati ne bi li transcendentirao ljudsko iskustvo. Ne bi li otkrio raj. Postojao onkraj patnje.
(Transcedence by Julian Faylona)
Rastvaranje tijela boli zastrašujuće je iskustvo.
Ipak, bez njegova rastvaranja, nema oslobađanja. Bez otkrivanja i zavirivanja u njegove najdublje i najtamnije sfere, nema slobode. Promatranje tijela boli i njegovih procesa ono je što vodi slabljenju ega, većoj razini svjesnosti, približava iskonskoj prirodi.
Tko je zatočenik? Onaj što živi u zatvoru? Ili onaj što slijepo hodi, vođen diktaturom svog beskompromisnog uma, poistovjećujući se s njegovim lažnim obrascima? Nesvjestan, da je to što smatra sobom u stvari njegovo tijelo boli koje se pretvara da je on.
Što smo mi?
Ideja o tome što jesmo.
Tko sam ja?
Tko si ti?
Čovjek? Učitelj? Roditelj?
Možeš li biti više od uloga koje igraš?
Izdići se iz tog lažnog identiteta?
Želiš li biti više?
To što misliš da jesi, samo je hrpa iskustava, ideja, zaključaka, rođenih u prošlosti, usvojenih tko zna kada, od tko zna koga, u tko zna kojem stanju uma.
Ti si opažač ludosti. Opažač vlastite ludosti. Opažač tamnice.
Utamničeni je tamničar. Zatvorenik svoga uma. Hrana svojoj patnji. Kralj svojoj nevolji. Raj svojoj nesreći.
Ovdje si samo kako bi odgledao film...
Zavali se se u stolicu, uživaj u kino projekciji.
Nisi svoje emocije. Nisi svoji misaoni procesi. Nisi ništa zemaljsko što te „određuje“.
Ništa si, što znaš. Ništa si, što posjeduješ.
Ništa si. Sve si.
Otvori oči, sagledaj tu ludost! Odvaži se. Priznaj si. Proživi i preživi. Stisni zube. Neka si, i opet ćeš. Otkrij. Rasvori. Budi hrabar!
Spoznaj samog sebe.
*Cijeli koncept tijela boli razradio je E. Tolle u svojim knjigama "Moć sadašnjeg trenutka" i "Nova zemlja" te je moja misaona konceptualizacija temeljena upravo na navedenim knjigama, koje toplo preporučujem svakome!
** Nakon dugih mjesec dana, vratih se s odmora, prepuna novih iskustava s putovanja koje sam imala prilike iskusiti... Neke doživljaje veselim se podijeliti s vama u postovima koji nadolaze... :)
:* svima,
Ana
Oznake: filozofija, duhovnost, spoznaj samog sebe, tijelo boli, Eckhart Tolle
komentiraj (13) * ispiši * #