FRAMA Karlovac

nedjelja, 30.08.2009.

Dobar tek!

Naša je povijesna zadaća naučiti kako zajedno biti za stolom.
Nije dovoljno jesti: mir znači - jesti zajedno s drugima.

don Tonino Bello

srijeda, 26.08.2009.

Samo jedno pitanje...

Prije nego će ga imenovati prvim papom, Isus Petra ne pita: "Hoćeš li ponovno griješiti?", niti: "Jesi li zapamtio moj nauk?", nego: "Ljubiš li me?"
Temelj crkve nije znanje, ni anđeoska čistoća – već ljubav.
"Da, Gospodine, ti znaš da te volim."
Važnije je jedan "da" ljubavi, nego li bezbroj "ne" grijehu.
Isus nas treba ne jer smo sveti, nego da nas učini svetima.


Ali zgodno se zapitati i zašto ga Isus tri puta pita: "Ljubiš li me?"
Neki kažu da je tako Petru dao tri prilike da opovrgne svoje trokratno zatajenje. No, vjerojatnije je da je Petar prvi put rekao tek usnama da ga ljubi, drugi put usnama i razumom, a treći put usnama, razumom, i srcem. Jer činjenica je da ga je Petar uzljubio svim srcem, više od srebra i zlata. Onom prosijeku će reći: "Srebra ni zlata nemam, ali što imam dajem ti – u ime Isusa Nazarećanina - hodaj!"


o. Luka Rađa

utorak, 25.08.2009.

Silence, please!

Gospodine, želim šutjeti
i tebe čekati.
Želim šutjeti da bih razumio
što se događa u tvom svijetu.
Želim šutjeti da bih bio blizu stvari,
blizu svih tvojih stvorova,
i da bih mogao čuti njihov glas.
Želim šutjeti da bih među mnogim glasovima
prepoznao tvoj.
"Dok su sve stvari
bile u dubokoj šutnji",
- kaže Biblija -
"s božanskog prijestolja dođe
tvoja svemoćna riječ, Gospodine."
Želim šutjeti i diviti se
što ti za mene imaš riječi.
Gospodine, nisam dostojan
da dođeš k meni,
ali samo reci riječ
i ozdravit će duša moja.

Jörg Zink

četvrtak, 20.08.2009.

Prijeđimo preko!

Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "prijeći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje.

Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo događa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima.

/Henri J. M. Nouwen/

petak, 14.08.2009.

Pohvala ženstvenosti

" (...) Da smo imali sreće upoznati Mariju, Isusovu majku u živo, siguran sam da bismo vidjeli u njoj neku odlučnost, neku slobodu. Siguran sam da je plesala na vjenčanju u Kani, a ne sjedila po strani sa buketom cvijeća i rekla: ah, ne, ja sam sveta djevica. To je žena puna snage, života i smisla. Ako prepustite intuitivan i senzitivan dio ženstvenosti samome sebi, on neće imati mnogo snage.

Potrebni su nam govoritelji istine u rimokatoličkoj Crkvi, a upravo su žene te koje su u doticaju sa elementima koji hrane, sa elementima realnosti sa kojima muškarci obično nisu u doticaju. Crkva treba žene kako bi joj one rekle njenu istinu. Ne želim vas učiniti feministkinjama, ne želim iz vas učiniti ljutite žene, niti od vas učiniti svećenike.
(...)
Crkva treba žene da budu mudre, da budu istinite, da budu Marija, da budu te koje će dijete Isusa, Crkvu, misterij Kristov, donijeti na svijet i štititi ga, te ga potom odnijeti u pustinju kako ga moć ne bi preoblikovala u sustav zakona, struktura i organizacija. Koja se snaga nalazi u zakonu, u strukturi i u organizaciji?! To ne oslobađa ljude, ne dovodi ih u misterij ljubavi Božje. Potrebna nam je ta intuicija u kojoj se zaista krije snaga koju ženstvena duša donosi Crkvi.
(...)
Donesite cjelovitost slici, donesite novi model služenja, novi model Crkve, što zaista znači biti Božji čovjek, što znači biti Marija."

fra Richard Rohr, Pohvala ženstvenosti
(ulomci iz 14. govora na temu iz Otkrivenja)

Čestitamo vam blagdan Velike Gospe!

četvrtak, 13.08.2009.

Oproštaj i dobrodošlica...

Da, dragi naši čitatelji, opet je došlo to doba godine kada u našim župama dolazi do redovitih personalnih promjena. Ove godine na redu su časne. Žalosni što nas napušta, ali radosni što ide u svoju Dalmaciju, obavještavamo vas da nam upravo danas za Šibenik odlazi s. Antonija. Svi koji ste je upoznali znate koliko je ona osebujna osoba koja će nam itekako nedostajati, no sretni smo da smo je uopće imali i zahvaljujemo joj na svim lijepim trenucima koje smo s njom proživjeli.
No, kako to uvijek biva, sa svakim odlaskom započinje i jedna nova povijest koju će nam svojim likom i djelom donijeti s. Jelena Erak. Njen se dolazak očekuje danas pa znamo samo ono što smo čuli, a to je da se radi o mladoj sestri koja je kuharica i tu će službu obavljati i kod nas (na mjesto s. Antonije u sakristiju prelazi dosadašnja kuharica s. Tomislava, svima nam dobro poznata s obje funkcije). Kako s. Jelena kuha, još ne znamo, no izvjestit ćemo vas čim se uvjerimo! Do tada, s. Jeleni želimo srdačnu dobrodošlicu!

nedjelja, 09.08.2009.

Njega slušajte!

«Njega slušajte!», rekao je glas s neba. Po Duhu Svetomu on nam govori. Naš stav prema životu ovisi o našoj pažnji prema njegovoj stalnoj prisutnosti.

Slušati Boga ne rješava nas nužno naših teškoća. Ako ponajprije slušamo, možemo čak postati i ranjiviji. No unutarnja odlučnost će rasti, a s njom i prilagodljivost kako bismo se lakše predali dahu Duha Svetog. Moći ćemo razlučiti Božju prisutnost u svijetu i slijedit ćemo njegovu volju s više hrabrosti.

Često nam je teško razumjeti kako je naše vlastito preobraženje moguće. Naše povjerenje, kao i povjerenje učenika, još uvijek je djelomično; naša vjera ostaje siromašna. Pa ipak, nešto se u nama već preobražava kada pogledamo svjetlo Božje.

Na gori preobraženja, Petar, Jakov i Ivan su predstavljali cijelu Crkvu. Ako bismo i mi češće u poniznoj zajedničkoj molitvi slušali Božji glas, možda ćemo ga bolje razumjeti. Duh Sveti će moći bolje djelovati i – tko zna – možda nas čak iznenadi.

brat Alois iz Taizea

Pročitajte cijeli članak

srijeda, 05.08.2009.

Podsjeti me, molim te...

Htio bih te podsjetiti na toliko toga što se, moguće, i podrazumijeva:

Htio bih te podsjetiti da sunce vazda sja nad tobom -
i kada ga oblaci, pa i tmine, zakrivaju.
Htio bih te podsjetiti da je Božja ruka prostranija od svih
tvojih dana i snova.
I da je evanđelje najprisnija svjetiljka na svim čovjekovim putovima.
Da je u njemu odgovor na svako ljudsko pitanje,
pa i na ono na koje odgovora nema.

Htio bih te podsjetiti da nije dobro išta grčevito držati,
bilo u ruci, bilo u duši.
I da, isto tako, nije dobro išta olako ispustiti iz ruke ili duše.

Htio bih te podsjetiti da vedrina tvojeg bića, osim ako ti na to ne pristaneš,
ne treba biti podložna tmurnim vremenima koja te zadese.
I da dobrom voljom, postojanošću njezinom,
možeš preobraziti ne samo sebe, nego i svijet u kojem živiš.

Htio bih te podsjetiti na smijeh koji živi u tebi.
I na blagi osmjeh, suzu, šutnju i tišinu.
I oni su tvoj govor, bit će i rječitiji od tvojih riječi.
Budi po njima blizak svakom koga ti Bog pošalje.

Htio bih te podsjetiti da je ljudski potruditi se da nikoga ne povrijediš ili raniš.
Jer svijet je odveć izranjeno mjesto
da bi mu se lakomisleno smjela pridodati ijedna rana.

Htio bih te podsjetiti da smisao tvojih dana nije u tome
da se samo pridodaju u nizu nalik jedan na drugi.
Da bi svaki htio biti jedinstven.
I da bi te svaki htio oplemeniti u tvojoj ljudskosti;
da bi ti svakog svojom Ijudskošću mogao oplemeniti.

Htio bih te podsjetiti na okrepljujuću snagu zagrljaja.
Da sav život živiš u Božjem zagrljaju;
i da u svoj zagrljaj spremno i skrbno udomiš one do kojih ti je stalo.
I doživiš blagoslov njihova zagrljaja.

I molim te da i ti mene na sve to -i ne samo riječima - podsjećaš.

Stjepan Lice

utorak, 04.08.2009.

Za Paulinu...

... smo složili ovu skromnu čestitku jer znamo da je i ona takva - skromna!!!!
Zašto čestitka? Hmm, očigledno je danas neki poseban dan... za nju, naravno. Ali, koji bi to mogao biti?/razmišljamo/
Čekaj! Danas je utorak. More bit da je položila vozački. Ali nije to!
MA ajde! Da ne duljimo - rođendan joj je. I zato:
Paulina, sretan rođendan!



Usput, čestitamo što si položila vozački!

P.S.Jesi li uopće?

nedjelja, 02.08.2009.

Sličiš li mami?

Jedan se katolički svećenik vozio brzim vlakom u Japanu. Za vrijeme putovanja, listao je svoj časoslov moleći u sebi. Odjednom mu je ispala sveta sličica s Marijinim likom. Dječak koji je sjedio preko puta njega sagnuo se i dohvatio sličicu. Prije no što ju je vratio svećeniku, znatiželjno ju je pogledao i upitao ga:“Tko je to?“ Svećenik mu je odgovorio vrlo jednostavno:“To je moja mama!“. Dječak je još pažljivije pogledao sličicu, zatim svećenika, a onda mu je rekao:“Ne sličiš joj!“ A svećenik odgovori:“Znam, ali trudim se...!“




Dragi čitatelji*, a posebno svi članovi i simpatizeri franjevačke obitelji, čestitamo vam blagdan Gospe od Anđela!

*Vi, koji ne znate zašto je blagdan Gospe od Anđela franjevački blagdan, lako ćete se informirati kliknete li ovdje.

Dalmacijo moja

Ja sam dite s mora
moja mati je Dalmacija
imam barku i gitaru
srce koje ljubit' zna

Nema meni do mog juga
i do mojih borova
svo bi zlato ovog svita
za moj bili kamen da

Dalmatinac sam, tu sam rodjen ja
plavo more zna da je volim ja
vilu s Jadrana
Dalmatinac sam, ovo je moj dom
tu su moji didovi davno sidro bacili
mene vezali

Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje

Eto već je lito dana, i skoro će zima
Prigiba se zemlji grana, a dice još nima
Zaplakali škoji bili i sunce već blidi
Makina ka vitar cvili, a suza se cidi

Za navik je pape zaspa
Samo želja još je budna
Budit ću ih prije zore
Željo moja uzaludna

Maslina je neobrana
Nima koga da je bere
Prigiba se teška grana
Slomit će se od nevere

[...]
Pošto se sunce pomolilo iz mora, starac je opazio i ostale čamce rasute po struji mnogo bliže obali od njega. Zatim je sunce jače zasjalo i more se počelo ljeskati, a kad je sunce potpuno izronilo vode, tako se caklilo na glatkoj površini da su ga zaboljele oči pa je veslao dalje ne gledajući na tu stranu. Zagledao se u vodu pred sobom i motrio povraze što su ponirali duboko u tamnu vodu. Držao ih je zategnutije nego itko drugi, tako da se u svakom sloju morskih dubina struje nalazio po jedan mamac, upravo tamo gdje je on želio, za svaku vrstu ribe što je plivala u blizini . . .

E. Hemingway, Starac i mora

Dalekim sad plovim morem
Zaboravljam naše zore
Ostaje mi samo more
I vjetar što tuče u lice i dušu

Galebovi u daljini, more i ja u blizini
Prilazi mi, ja mu pričam
O ljubavi jednoj što bila je davno

Roko se rodio u Splitu. Onda je došao u Karlovac. S njime sam išao par godina u lingua centar. Onda je prošlo par vremena pa smo se ponovo sreli na frami. Onda smo postali jako dobri prijatelji. Primjetio sam da sjajno igra stolni.
Mi jako dobro znamo koliko ti naši Dalmatinci vole svoje more . . .
Ali mi još više volimo njih.