Dalmacijo moja
,framakarlovac.blog.hr" />Dalmacijo moja
Ja sam dite s mora
moja mati je Dalmacija
imam barku i gitaru
srce koje ljubit' zna
Nema meni do mog juga
i do mojih borova
svo bi zlato ovog svita
za moj bili kamen da
Dalmatinac sam, tu sam rodjen ja
plavo more zna da je volim ja
vilu s Jadrana
Dalmatinac sam, ovo je moj dom
tu su moji didovi davno sidro bacili
mene vezali
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Eto već je lito dana, i skoro će zima
Prigiba se zemlji grana, a dice još nima
Zaplakali škoji bili i sunce već blidi
Makina ka vitar cvili, a suza se cidi
Za navik je pape zaspa
Samo želja još je budna
Budit ću ih prije zore
Željo moja uzaludna
Maslina je neobrana
Nima koga da je bere
Prigiba se teška grana
Slomit će se od nevere
E. Hemingway, Starac i mora
Dalekim sad plovim morem
Zaboravljam naše zore
Ostaje mi samo more
I vjetar što tuče u lice i dušu
Galebovi u daljini, more i ja u blizini
Prilazi mi, ja mu pričam
O ljubavi jednoj što bila je davno