ponedjeljak, 30.05.2011.

RUĐERI NAŠIH DANA

Tristo godina nakon rođenja i 224 godine poslije smrti Ruđera Boškovića obilježava se njegov veliki jubilej rođenja.
Danas, prirodno, neće biti o slavnom velikanu izrečeno ništa novo, što već u različitim oblicima do sada nije rečeno.
Zato, tim povodom, treba reći ono što je sada još važnije – o Ruđerima naših dana. Jer, oni sada žive negdje u našoj bližoj ili daljoj okolici, nama nepoznati, daleki, nedohvatljivi … .
Ti Ruđeri naših dana, uz sve financijske poteškoće do 1990-te godine, tada ostaju bez posla, završavaju, sa svom znanstvenom elitom do tada uspješnih gospodarskih firmi i instituta – koji su rješavali izazovne tehničke i tehnološke probleme velikih magneta u CERN-u, transformatora uz elektrane i prijenos energije, opremanja brodova, solarne energije u Splitu, procesorskog vođenja plinskih i naftnih polja, generatora u elektranama Đerdapa i Columbije, lokomotiva na našim željeznicama i dizala Ruske akademije znanosti, Ankare i Matematičkog instituta u Moskvi, obrade željeza i čelika od Ruša, Siska do Zenice i Tripolija – ostaju, dakle, ti Ruđeri naših dana na burzi rada, nakon toga ih nalazimo na ratištima diljem Hrvatske i BiH, rješavaju oni nakon razarajućeg povlačenja JNA probleme osposobljavanja uništenih tehničkih sustava, prate radarima nebo nad suverenom Hrvatskom, kojim već devedesetih uvelike lete NATO-vi zrakoplovi, pišu članke, tehnološki se pokušavaju podići, sami organiziraju male kompanije koje zarađaju za sitno preživljavanje i cijeli ostatak male dobiti investiraju u novi razvoj, okupljaju kolege u nadi razvoja domaćeg gospodarstva dok uvozni lobiji razaraju proizvodnu osnovicu Domovine, potežu se po policijskim hodnicima s hrpom registratora nastojeći uvjeriti sumnjičave državne inspektore da to što rade jeste posve legalan posao, da nije prekršen nijedan članak Zakona o PDV i Zakona o deviznom poslovanju, da im Sanitarna inspekcija ne može oduzeti vrijednu robu jer oni imaju zakonsku osnovicu za njeno posjedovanje i da mogu raditi to što rade, traže i dobivaju kreditnu pomoć banke, kupuju poslovne prostore, razvijaju se uz najteže uvjete poslovanja, nalaze informatičke poslove u Americi i Njemačkoj … i onda financijski propadaju otpuštajući sve suradnike, objavljuju članke u uglednim znanstvenim časopisima, postižu temeljna znanstvena otkrića, pokazuju razlike u mjerenim rezultatima analiziranim njihovom metodom i dotadašnjim etabliranim metodama, ponovo se nalaze na burzi, pokušavaju s poslovima velikih vrijednosti, zemljišno-knjižni odjel Omiškog suda 97 dana ne mogu izmoliti da im izdaju potrebne papire u skladu sa Zakonom o gruntovnici, položeni novci za realizaciju posla partnera u Austriji radi toga im propadaju, predaju na školama i fakultetima, istražuju, obitelji im trpe, zdravlje također (tumori, infarkti, zglobovi, visoki krvni tlakovi, poneki umiru), još su neki i živi, sudstvo ne rješava njihove tužbe, žalbe, prigovore, državno odvjetništvo odbija procesuirati one koji su im, nakon što su mu platili kreditom banke, u gruntovnici prenijeli povratno na sebe već prodanu imovinu (jer su obrtnici pa sudac K. misli da to mogu učiniti iako u zakonu piše baš obrnuto) i koju godinama posjeduju, sudac ne reagira na kršenja zakona, kriminal u društvu cvate (premjera zatvaraju u Salzburgu s kriminalnim optužnicama), 33 natječaja za velike poslove Ruđerima guta novac kojim su svaki put plaćali garancije da će dobro obaviti poslove, putuju po svijetu zahvaljujući dotadašnjim i novim kontaktima, pokušavajući osigurati financije za svoje razvojne i znanstvene projekte, zadužuju se kod zelenaša jer ih banke više ne žele kreditirati, malo objavljuju, prijete im prekršajnim i kaznenim prijavama radi neplaćenog poreza, iako zakonski od Ministarstva financija trebaju dobiti velike povrate pretporeza – luda kuća – tako izgleda zemlja u kojoj Ruđeri naših dana obavljaju svoju povijesnu misiju znanstvenog istraživanja i implementacije znanja svog velikog i slavnog prethodnika. Oslobađaju ih – radi zastare – prekršajne odgovornosti. Kaznena im još prijeti. U tim okolnostima računaju kako umnožak rednog broja atoma i koeficijenta strukture načinjenog prema Maxwellovom modelu uvijek daje konstantu p=8,27756, koja kvadrirana i pomnožena s 2 daje 137,036 – poznatu konstantu fine strukture – i kako se sve to lijepo uklapa u uobičajenu akciju elektromagnetskog oscilatora A=(mi/epsilon)^(1/2)(ep)^2. Uz dobro poznate vrijednosti [mi=4Pi(exp-7)H/m; epsilon=8,854(exp-12)F/m; e=1,602177(exp-19)C] dobije se A=6,626076(exp-34)J·s. Dakle, Ruđeri naših dana su izračunali, posve iz klasične fizike, poznatu Planckovu konstantu. Znači, kvantna mehanika je duboko ukorijenjena u klasičnu mehaniku, i ovim putem su neposredno povezane. Hm! Čudno! Lijepo!… . Velik je to i značajan znanstveni događaj. Ali tko danas mari za to? Da su to napravili prije stotinjak godina, bio bi to svjetski događaj broj 1.
Sada ih nitko i ne primjećuje. Možda, ipak, jednog dana, za tristo godina (http://arxiv.org/abs/1010.6083v1).
Tisuće i tisuće znanstvenih sudbina ispisuje se danas na ovim prostorima, tristo godina nakon rođenja velikog Ruđera Boškovića. O svakom od njih mogla bi se napisati zasebna priča, roman, … kako preživljavaju u ova vunena vremena, pokušavajući slijediti svog slavnog prethodnika.
Neka ova velika obljetnica Ruđera Boškovića bude povod za pisanje o njima.

- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se