09.03.2016., srijeda

GEOPOLITIČKE SILNICE 21 STOLJEĆA

Početak 21 stoljeća evidentno najavljuje duboku promjenu onih geopolitićkih silnica koje su obilježile 20.stoljeće u cjelosti .Apsolutna i neupitna gospodarska i vojnopolitička dominacija SAD-a, posebice pojačana nakon raspada SSSR-a, paradoksalno očekivanjima, nije se nastavila. Ona je postala ugrožena najprije gospodarskim usponom Kine, te zemalja brzorastućih gospodarstva( BRIKS) s jedne strane, dok je s druge strane i dodatno oslabljena dugotrajnom i sekularnom krizom razvijenih zemalja zapadne demokracije odnosno atlanske hemisfere njenih tradicionalnih saveznica Nakon tih udarca slijedili su i ostali koji su označili brzu i masovnu militarizaciju Kine i Indije poglavito ali i nekih zemalja islamskog svijeta , te remilitarizaciju Rusije, čije su pretenzije gopolitičke prirode ubrzo najavile njenu novu ekspanzivnu vojnu doktrinu, ali i jasno naznaćena geopolitička područja interesa u Europi i na Srednjem istoku.Međutim najteži udarac SAD-u i ostalim Zapadnim zemljama zadala je unutarnja insuficijentnost njihovog koncepta većinske demokracije koji se prema definiciji dnevno ostvaruje kao obrazac temeljen na neprekidnom materijalnom napretku i napretku blagostanja što je međutim u promjenjenim konstelacijama gospodarskim, političkim i vojnim, prethodno navedenim, sada temeljito dovedeno u pitanje.Vidljive ugroze koje se u nastalim okolnostima javljaju potvrđuju se nemirima u arapskom i islamskom svijetu i njihovom pritisku koji za sada znaći kombinirani mehanizam terora i ograničenih vojnih akcija vezanih uz AL QIDU i ISIL.Pomicanjem geopolitičkih granica interesa globalnog svijeta od Dalekog Istoka prema Srednje Istoku,Sredozemlju i Euroaziji, potencijali moći SAD-a smještenom izvan granica Starog svijeta, dodatno su smanjene. Njene saveznice poglavito Europska Unija unatoč enormnom gospodarskom potencijalu, nisu joj sposobne osigurati političku i vojnu potporu zbog duboke disfunkcionalnosti koncepta same Unije što tu zajednicu danas deklarira kao skupinu birokrata lišenih stvarnog političkog sadržaja. Naime EU nije u stanju ostvariti koncept jedinstva temeljen na partikularnim interesima pa njeno širenje ali i kompetencije ustvari afirmiraju obrazac sve većih unutarnjih disproporcija i s time povezanog pritiska u pravcu njenog slabljenja i potencijalnog raspada.Jedini vojnopolitički stožer u naraslim uvjetima u Europi mogla bi činiti Njemačka, međutim koliko zbog, grijeha memorije toliko još više zbog demilitarizacijskog duha pućanstva i same države koja je naučila živjeti pod kišobranomAtlanskog saveza i NATO-a, ona tu ulogu nije u stanju preuzeti.V. Britanija je pak suočena s trajnim gubljenjem moći, a prijeti joj sve više i unutarnja dezintegracija(Škotska, Wels, S.Irska).Jug pak Europe gospodarski je zapušten i dezintegriran i u konačnici prirodno okrenut Sredozemnom bazenu i Euroaziji, što će njene narode zakonito tijekom vremena sve snažnije odvajati od Europe.
Razumljivo, geopolitičke su silnice u uvjetima relativnog globalnog mira potisnute i podređene onim ekonomskim, međutim moguće je ipak prosuditi kako su one ocrtavaju zbilju skrivenih geopolitičkih i vojnih, odnosno kako im u određenom pogledu predstavljaju preventivu.Polazeći od opisanih konstelacija mogući su razlićiti scenariji.Neprijeporno, proces globalizacije koji je obećavao kontinuirani i ravnomjerni razvoj Svijeta doživio je svoj završetak.Naime nacionalno i socijalno vrednujući koncept je propao, međutim njegove su posljadice katastrofalne budući da je produbio gospodarske disproporcije i stvorio lažni dojam o uspješnoj dislokaciji rada i kapitala cjelovutim prostorom globusa. Ta iluzija pokreće danas arapsko- islamski pritisak stanovništva prema Zapadnoj Europi, s otvaranjem novih pravaca demografskih pritisaka poglavito prema Rusiji i općenito Istočnoj Europi.Međutim već je sutra moguće očekivati golem pritisak stanovništva Crne Afrike prema Europi što će naravno izbrisati koncept većinske demokracije kao stoljetnu iluziju.
Hrvatska se razumljivo nalazi u samom središtu Euroazijskog ciklona suočena sa starim i novim pretendentima na njen teritorij i naciju. Velikosrpska koncepcija okrenuta aneksiji njenih prostora biti će sve naglašenija i rasti će usporedo s gubljenjem srpskih terena na njenim južnim granicama.Talijanaska iredenta čije su pretenzije okrenute Istoćnom Jadranu potvrdila je otvoreno svoje namjere surađivajući ponovno s četnicim u Domovinskom kao i u Drugom svijetskom ratu, Uz to u posljednje se vrijeme također budi i mađarska iredenta i konačno ostaje vrlo osjetljiva pozicija Hrata u Bosni i Hercegovini koji čine predziđe hrvatstva.

- 09:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se