03.02.2008., nedjelja
ČOVJEK SE PROGLASIO BOGOM – TEHNIKA PROGUTALA ETIKU!
|
DR. TONČI MATULIĆ, IZVANREDNI PROFESOR MORALNE TEOLOGIJE NA KBF-u U ZAGREBU Prve nedjelje u veljači Crkva u Hrvatskoj slavi Dan života (ovogodišnji je 13. po redu), želeći upozoriti da je ljudski život svet. Svetost ljudskog života, njezina proslava ili njezino ugrožavanje, ima onoliko lica koliko ima sam život. O nekima od njih za Glas Koncila, broj 5, 3.2.2008. (www.glas-koncila.hr) progovorio je bioetičar dr. Tonči Matulić, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ovdje prenosim dio toga intervjua, cjelovitu verziju možete pročitati na portalu GK. KRIZA SVETOSTI ŽIVOTA JE KRIZA BOGA Jednoj ste svojoj knjizi dali naslov: "Medicinsko vrednovanje etičkih granica: svetost života prikliještena između autonomije i tehnicizma". Kako biste definirali suvremeni status "svetosti života"? DR. MATULIĆ: Svetost života u današnjem sekulariziranom svijetu je ugrožena. Ona više nije ona zadnja referentna točka u koju se upire kad se promišlja o vrijednosti ljudskog života, dostojanstvu ljudskoga života i ljudskim pravima. Jer sekularno društvo koje djeluje kao da Boga nema, ne prepoznaje krajni temelj u čijem svjetlu mi kršćani promišljamo o svetosti ljudskoga života. I to je razlog krize. Dakle, možemo reći da je kriza svetosti ljudskoga života u suvremenom društvu zapravo kriza Boga. Međutim, u tom istom svijetu postoje kršćani, postoji Crkva, koji polaze od te temeljne pretpostavke da je ljudski život svet. To znači da je ljudski život dar Božji, da je život uopće, u svem svom bogatstvu, u svoj svojoj punini i u svom svojoj vrijednosnoj zgusnutosti prisutan u Bogu. On je "živi" Bog i jedini je on Tvorac i Izvor života. Odatle ono poznato načelo o nedodirljivosti ljudskog života "od začeća do naravne smrti". I EMBRIJ IMA LJUDSKO DOSTOJANSTVO Kad kažete da je svetost života ugrožena, možete li nam nabrojati glavna područja na polju medicine i biogenetike na kojima se to konkretno događa? DR. MATULIĆ: Ugrožavanje svetosti ljudskoga života manifestira se na različite načine u kontekstu današnje medicinske prakse, ali i u širem kontekstu znanstvenoistraživačke djelatnosti. Prije svega tu je dobro poznati fenomen namjernog pobačaja. Drugi već dobro znani problema jest medicinski potpomognuta oplodnja, koja je povezana s čitavom lepezom etički spornih i neprihvatljivih postupaka. Spomenut ću samo stvaranje viškova embrija - uvijek valja imati na umu da je riječ o ljudskome biću u najranijoj fazi njegovoga razvoja - koji se potom ili uništavaju ili se preusmjeravaju za znanstvena istraživanja. Tu je svakako u nekim zemljama i praksa eutanazije, tj. preuranjenog slanja u smrt terminalnih bolesnika, dakle ljudi koji se nalaze u zadnjoj fazi života. Nadalje, u kontekstu znanstvenoistraživačke djelatnosti susrećemo se s problematikom kloniranja. Izazov kloniranja čovjeka je nesumnjivo velik, provokativan i jako vrijednosno nabijen. Danas se govori o dvije vrste kloniranja. Jedno je "reproduktivno kloniranje". Riječ je o stvaranju, da ne ulazimo u detalje tehničkog postupka, novoga ljudskog bića bez spolnog čina, dakle bez spajanja muške i ženske spolne stanice. Takva bi jedinka u genetskom smislu imala iste osobine kao i odrasla osoba koja je klonirana. Valja reći da je na općoj razini postignut konsenzus o tome da se postupci vezani uz reproduktivno kloniranje zabrane. No nitko ne može jamčiti da se u nekim privatnim ustanovama ne radi na tome. S obzirom na načelnu zabranu, daleko je izazovniji problem - zato što je već postao stvaran - takozvano terapijsko kloniranje matičnih embrionalnih stanica ili takozvano terapijsko kloniranje embrija. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o "stvaranju" ljudskih embrija s time da se u prvome slučaju koriste već postojeći zamrznuti embriji, od kojih se dobivaju matične stanica koje bi onda trebale poslužiti u neke terapijske svrhe. U postupku dolazi do uništenja embrija. Kad etički vrednujemo takve postupke, valja prije svega reći kako je za nas ljudski život dar koji ne smije biti izložen nekakvim tehničkim manipulacijama. Nadalje, čovjek - opet u svjetlu onoga što smo rekli na početku - ima svoje inherentno dostojanstvo od samoga začetka. To se dostojanstvo ne stječe. Njega nijedna ljudska instancija nije ovlaštena dati, a niti ga oduzeti ili osporavati. Ono je jednostavno inherentno, tj. urođeno svakom ljudskom biću od samoga početka. U skladu s tim i ljudski embrij, kao najranija faza postojanja ljudskoga bića, također posjeduje to dostojanstvo. Na temelju toga tvrdimo također da on ima pravo na život, tj. pravo na postojanje od prvoga časa začeća. Područje takozvanoga terapeutskog kloniranja povezano je, dakle, s cijelim nizom etički neprihvatljivih elemenata, a najočitiji je onaj o totalnoj instrumentalizaciji ljudskoga bića u njegovu nastanku. Među napade na ljudski život valja ubrojiti i smrtnu kaznu, potom fenomen liječnički asistiranog samoubojstva koje je novijega datuma. Ti napadi pokazuju da je čovjek vlast nad životom uzeo u svoje ruke. Zbog neprihvaćanja Boga kao začetnika života, sekularizirano društvo nije u stanju u ljudskome životu prepoznati dar, a u dokazivanjima se problem apsolutne bezuvjetnosti rješava imanentistički, tj. u skladu sa zahtjevima ideologije autonomizma. Tada više nemamo svijest o služenju ljudskom životu, nego o gospodarenju nad ljudskim životom. Nasuprot tomu kršćanska svijest jasno ističe tko je jedini Gospodar života... Ovdje ne govorimo o moralu u svakidašnjici, nego o etičkim pitanjima u njihovu epohalnom kontekstu, a to pretpostavlja činjenicu da su mnoge dojučerašnje moralne konvencije radikalno potkopane. Postavlja se pitanje što etika u znanosti i znanstvenim istraživanjima uopće znači. U tom kontekstu moram sa žalošću konstatirati da je etiku uvelike progutala tehnika, tako da klasično načelo po kojemu sve što je tehnički izvedivo nije ujedno etički dopustivo sve manje drži vodu u uvjetima totalne vladavine tehnike i biotehnike. Drugim riječima, spomenuto načelo danas u praksi poprima obrnuto značenje. Samo ću naznačiti jedno područje medicinske djelatnosti gdje se to svakodnevno događa, a to je takozvana reproduktivna medicina. Sapienti sat! Pametnomu dosta! SUOČAVAMO SE S POSEBNOM "KASTOM" Neka poglavlja biotehnologije doista izazivaju najozbiljniju zabrinutost. Primjerice mogućnost izbora "djeteta po želji". Povijest je dosada upoznala nastojanje za stvaranjem "nadmoćne rase". Nisu li zamislivi puno sofisticiraniji scenariji, ako uzmemo u obzir veliku neinformiranost i zbrku koju stvaraju zagovornici ničim ograničenog napretka, a potom i popustljivost zakonodavaca na "želje" pojedinaca i skupina? DR. MATULIĆ: Doista... živimo u znanstveno-tehničkoj civilizaciji i svako će kritičko pitanje o ekonomskim ulaganjima u znanost i tehnologiju biti proglašeno neprijateljskim prema napretku. Kao što je u neka davna vremena bilo neupitno ulagati u sakralna zdanja, jer se živjelo u samorazumljivostima kršćanske civilizacije, tako je danas postalo neupitno ulagati u znanost i biotehnologiju zbog samorazumljivosti znanstveno-tehničke civilizacije. Međutim, mi moramo postavljati i kritička pitanja. Jer je u pitanje stavljen i sam opstanak čovječanstva. Čemu služe sva ta istraživanja? Odgovor bi bio: zdravstvu, medicinu, prehrani ili, jednom riječju, boljoj kvaliteti života. No što se događa? Dok s jedne strane sve više ulažemo, dotle smo s druge strane sve više ugroženi. Ili, da budemo precizniji, ako raznovrsne usluge i jesu bolje, one su sve skuplje, a onda i nedostupnije mnogima. U pitanju je socijalna pravednosti u globaliziranome svijetu. Danas se suočavamo s jednom posebnom "kastom", vlastitom ovoj tehnološkoj civilizaciji, a to je tehnokratska kasta. Tehnokrati su vrhunski vještaci u pronalaženju načina da se javnost obmani kako je nešto važno, kako je nešto dobro, probitačno, kako ako od nečeg odustanemo zapravo srljamo u propast. Međutim, znamo da krajnji ishod tog njihovog uvjeravanja neće biti dobrobit čovječanstva, većine čovječanstva, dobrobit društva i svih pojedinaca u njemu, nego je na prvom mjestu dobrobit njih samih. Oni žele određivati na koji će način svime time upravljati, jer u središtu svega stoji profit. Božanstvo profita je već odavno promaknuto u vrhovno božanstvo! |
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.