Don Blog

17.01.2008., četvrtak


BLOGOJAVLJENJE
Prvi Don Blogov rođendan:
17.01.2007.-17.01.2008.

Prvi pozdrav prijateljima & posjetiteljima: PAX (i Pilić)!

Priznajem - prijatelj me je nagovorio! Dakle, nisam kriv! Ali on je novinar - neću vam otkriti njegov ID (premda je jedno od tih slova inicijal njegova imena) - i bio je vrlo sugestivan pa sam popustio i bez velika razmišljanja. A kad mi je prije više od pola godine to predložila jedna (pazite tko!) - redovnica, puknuo sam od smijeha. No dobro, kaj ću sad?
Protrčao sam malo - doduše ne tek sada prvi put - kroz blog-šumu i vidio doslovce svašta. Zamalo sam odustao - bez obzira na simpatičnu mogućnost ovakva načina komuniciranja. Najme kaj (govorio je stari Joža Horvat), prvi dojam mi je bio da sam na tribinama nogometnog stadiona, gdje nekoliko desetaka tisuća ljudi navija za isto toliko momčadi na terenu - zapravo, svatko za sebe. Budući da sam i ja sada ušao na te 3bine netko može reći kako sam samo potvrdio tezu da je teško izbjeći ovu "zarazu".
Ali zapravo veliku (možda najveću) zaslugu za ovaj moj izlet ima novinar Slobodne Dalmacije (ni kriv ni dužan, jer se nismo ni vidjeli ni čuli) Damir Pilić. Razljutio me je žestoko njegov jučerašnji komentar u toj novini, u kojem hvali jednog znanstvenika koji je potvrdio njegovu (tj. Pilićevu) tezu da "svi bolujemo od PTSP-a". A taj strani znanstvenik reče da sve balkanske zemlje, a posebno Hrvatska, boluju od svojevrsnog PTSP-a! A to je ipak nešto drugo od onoga što mali "pilić" priželjkuje! Zapravo takva "pileća" budalaština je zapravo najbolji dokaz da Pilić stvarno ima neke znakove PTSP-a. Kao što stanari specijalnih ustanova u Vrapču i Jankomiru ne razlikuju od sebe one što ih gledaju kroz prozor ili rešetke. Usporedba je malo nategnuta i drastična ali je prikladna.
Volio bih čuti mišljenje barem još nekog od Pilićevih "pacijenata". U svakom slučaju, ne samo ovaj put nego kao bezbroj puta prije, siguran sam da će se većina složiti da se kratica PTSDP može pročitati kao: Post Traumatski Sindrom Damira Pilića! Ja mu pak želim dobro zdravlje i brz oporavak (ako krene na terapiju - najbolje: logoterapiju = liječenje smislom)!

(00:34)

...........................

Eto, dakle, tako je sve započelo. Bio je to moj prvi post na ovom blogu, prije točno godinu dana... Sada sam najednom zatečen kako je to sve brzo proteklo... Ipak, evo nekoliko zanimljivih pojedinosti iz Don Blogove (ne samo moje!) aktivnosti...

U proteklih 365 dana objavio sam (osim ovoga) ukupno 174 POSTA različita sadržaja i dužine – najmanje u siječnju 2007. (četiri, kada sam i otvorio blog), a najviše u ožujku prošle godine (21).

Poznato je čime se većina blogera ponosi, pa stoga mogu istaknuti da je posebna i dodatna vrijednost ovoga bloga 7.277 KOMENTARA (& možda još svega dvadesetak izbrisanih, prije nego sam blokirao "anonimne", jer su bili prostački uvredljivi i nepodnošljivo nekulturni). Toliki broj pisanih osvrta (pohvala, pokuda, mišljenja, pouka, negodovanja, uputa, kritika, polemika, uvreda, poticaja &td...) kreiran je zahvaljujući vama blogerima, ali u prvom redu onima koji su bili na mene "nabrušeni" odnosno potaknuti nečim provokativnim u postu.

U istom razdoblju ovdje je kliknulo više od 120.000 POSJETITELJA (bez onih prije stavljanja brojača). Na njih se također dijelom odnosi ono što sam naveo za komentatore. Svakako, znadem to iz drugih izvora, mnogo je više usmenih pozitivnih reakcija na moje postove nego među komentatorima na blogu. Naime, u mnogim i različitim susretima s ljudima oni mi sami to potvrđuju, a većina od njih samo su ČITATELJI, tj. uopće nisu blogeri niti imaju naviku ostavljati pisane komentare. A takvih (kao i onih koji pišu komentare) imam na svim kontinentima "globalnoga sela".

Želim istaknuti i četiri posta koja su izazvala najviše komentara. To su: SMRTNI "BARR-CODE" I NA HRVATSKIM ŽENAMA?! (277), 31.05.2007; LEZMIJSKI POLJUBAC – VELIKI OTROV NA MALOJ SCENI (221), 26.04.2007; PEPELNICA (168), 21.02.2007. i KORIJENI THOMPSONOFOBIJE (147), 2006.2007.

S tim u svezi mogu reći da su se vremenom neke teme nametnule kao dominantne. Među njima se ističe sljedećih pet područja/tema:
1. Bog (vjera–nevjera, ateizam...); 2. Crkva (kršćani, katolici, dobri/loši vjernici... "Bog/Krist DA, Crkva NE!", "srednji vijek", svećenik: službenik svetoga ili predstavnik "transnacionalne korporacije"..., vjeronauk u školi i/li u crkvi...); 3. Spolnost (seks, pobačaj, kontracepcija, brak, obitelj, odgoj...); 4. Glazba (estrada, tzv. zvijezde, droga, idoli...); 5. Politika (hrvatska i svjetska, s odrazom na život, općenito život pod utjecajem raznih "vanjskih" zbivanja...

Među četiri udarna mjeseca – upravo po broju komentara - bila su veljača (bez premca, što je uzrokovano objavom vijesti u Jutarnjem listu o pokretanju ovoga bloga kao senzacijom), zatim travanj, svibanj i lipanj prošle godine.

Što još reći? Iskreno, teško mi je u ovom "slavljeničkom" trenutku iznijeti odnosno opisati sve što sam proživio od lanjskog blagdana Sv. Antuna Pustinjaka. I danas sam pod onim prvim dojmovima općenito o blogu, kad sam ostao gotovo šokiran brojem blogera, osobito mnoštvom djece i mladih koji ovaj medij koriste za komunikaciju ili razbibrigu. No posebno me, s jedne strane, zaprepastila količina negativne energije odnosno mnoštvo okultnih i gotovo sotonističkih sadržaja, a s druge strane, premali broj stranica sa zdravom duhovnošću odnosno neshvaćanje kolega svećenika i katoličkih intelektualaca na koliko se sve načina pozitivno može blog (is)koristiti...

Duboko u duši i sjećanju mi je i tjeskoba koju sam osjetio nakon što se na mene sručila golema lavina pogrda, blata i pljuvanja... kao i ozbiljna odluka da sve izbrišem i od svega odustanem... Sada mi je drago da sam prebrodio krizu i ustrajao, a to moram zahvaliti upravo vama blogerima (i ostalim čitateljima), jer ste me ohrabrili i doslovce "spriječili" od "dezerterstva" (pa čak i oni koji nisu bili moji istomišljenici)!

Na kraju, kao nekakav (vrlo nepotpun i... ?) zaključak, želim još jednom svima zahvaliti (što se odnosi i na Blog.hr – koji me je odmah stavio na Cool listu), na podršci i suradnji... svima bez razlike... ne želeći doista nikoga izostaviti (premda, što je vrlo zanimljiva rijetkost i što neki ne vjeruju, od svih blogera koji su moji gosti poznajem dobro samo jednoga!). Drago mi što je ova Don Blogova "virtualna župa" osnovana i što je okupila toliki broj "vjernika"... Žao mi je ako sam nekoga uvrijedio (nisam doista imao tu namjeru!), a posebno mi je drago ako sam kome pomogao lijepom riječju ili dobrim savjetom te otvorio pogled prema Svjetlosti i Vedrini...

U ovoj prigodi neću se upuštati u analizu služi li blog nekome kao nekakav ventil... je li on i koliko je možda prikladno sredstvo za evangelizaciju... itd.&its... u svakom slučaju blog je izvrsna prigoda za razbijanje dosade u višku slobodnog vremena (onima koji ga imaju!), sjajna mogućnost za vježbanje komunikacije i oplemenjivanje kulture dijaloga (kroz diskusije, debate, polemike...) što kod nas baš i nije na zavidnoj razini...

Dakle, u
Beskrajno
Laganoj
Očaranosti
Govorenjem
- čitamo se i dalje! I idemo dalje (kroz "virtualnu pustinju") s duhovnom podrškom i zagovorom Bl. Ivana Merza i Bl. Alojzija Stepinca kao i današnjega Sv. Antuna Pustinjaka!

Za sve vas svaki dan molim te svima, uz srdačan pozdrav, želim Božji blagoslov & mir i dobro!


- 16:52 - Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.