Don Blog

24.12.2007., ponedjeljak


TAJNA BOŽIĆNOG DARIVANJA
Božićna priča

U jednom davnom vremenu u jednom malom mjestu zvona crkvenog tornja nisu imala konopac. Neka je stara legenda govorila da će zvona sama zazvoniti kad se o Božiću pred jaslicama pojavi netko tko će darovati ono što mu je najpotrebnije i najdraže. Tako je nastao običaj da se na polnoćku donesu pred Isusa različiti darovi. No, prošlo je bilo već više stoljeća da zvona nisu zazvonila.

Jedne godine, ne zna se točno kada, u brojnoj obitelji siromašnih seljaka njihov najmlađi sin poželi poći na polnoćku i ponijeti malom Isusu neki dar. Tata mu dade malo žita, a mama jedan novčić. Tako se mali prijatelj uputi prema crkvi.

Nebo je bilo vedro, zvijezde su svjetlucale, a Mjesec je obasjavao stazu prekrivenu snijegom. Premda je bila noć, našeg malog prijatelja iznenada opkoli nekoliko ptica. Bili su to gladni kosovi. Cvrkutom su mu pokazali da nisu ništa našli kako bi utažili svoju glad. Dječak se zaustavi, očisti zemlju od snijega i prospe žito koje mu je otac dao. Ptice su veselo pozobale sva zrna i od radosti počele pjevati.

Malo dalje, na putu prema crkvi, dječak susretne starog siromaha, koji ga zamoli da mu udijeli milostinju. Mali prijatelj, bez većeg razmišljanja, dadne siromahu novčić koji mu je dala majka.

Kad je došao u crkvu, opazi da ima puno ljudi i tad se sjeti da nema više ništa što bi dao malom Isusu. Od srama ostane kod ulaznih vrata, gledajući ljude kako se natiskuju oko jaslica i ostavljaju svoje darove. Nije mu se dalo ići naprijed, jer nije imao čime darovati Isusa, ali ga je ipak vukla želja da pogleda jaslice. Napokon odluči, pun srama, približiti se. Gledao je udivljen: kako su lijepe bile jaslice i kako bogati darovi!

Istog trenutka mali se prijatelj sjeti da u džepu ima krušku koju mu je mama dala ako ogladni na putu. On je nije htio pojesti jer je te noći htio učiniti jednu žrtvicu za Isusa. Pomisli da bi to mogao ostaviti novorođenom Bogu, ali ga je bilo sram među onako lijepe darove staviti svoju već pomalo zgnječenu krušku.

Ipak, svlada svoju stidljivost, pristupi bliže i tiho reče: "Mali Isuse, oprosti što ti mogu dati samo ovu krušku. Ono što sam ti mislio donijeti, podijelio sam na putu i zaboravio na tebe. Znam da je ovo malo, ali je sve što imam!"

Topla suza orosi njegov obraz, a dok je rukom sramežljivo brisao suzu, zvona odjednom stanu svojim divnim zvukom ispunjati crkvu i cijelo selo. Ljudi su konačno shvatili da je netko Isusu poklonio ono što mu je bilo najpotrebnije i najdragocjenije.

Bilo je to srce siromašnog dječaka.

...................................................

Svima želim obilje Božićnoga blagoslova
i u srcu pjesmu radosnih zvona!



- 21:21 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.