Don Blog

16.08.2007., četvrtak


SNIFANJE IDOLA & VJEČNOST IDEALA
Dan poslije svetkovine Velike Gospe neki kršćani slave blagdan Svetoga Roka. Ali taj svetac nije bio papa, biskup, ili svećenik, nego običan mladić! No, Sv. Rok (ili Roko) nije rock-zvijezda, nije glumac, nije ni Beckham. Dakle, nije u životu ništa glumio, nije bio tetovirana "legenda" koja se krevelji i s gitarom skače po pozornici, nije imao ni najsavršeniji dribling na svijetu, nisu curice gologa pupka vrištale kad se negdje pojavio, nisu djeca trčala za njim radi autograma.

Ipak, Sv. Rok je stalno popularan i slavljen već od 14. stoljeća! A zbog čega? Što je veliko učinio? Bio vjeran Evanđelju i Božjoj zapovijedi ljubavi prema bližnjemu! Rođen je na jugu Francuske koncem trinaestog stoljeća, a živio je samo 32 godine. Kao svetac stekao je veliku popularnost. Rok je bio sin jedinac. Ali, prije nego je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. No nije se tada propio, odao se drogi, niti se ubio od jada! Prodao je cijelo imanje, novac dao potrebnima i kao hodočasnik uputio se prema Rimu.

Dakle, Rokov kršćanski odgoj djelovao je tako da se on nije zadovoljio plitkim i površnim, polovičnim životom, nego je velikodušno žrtvovao sve. Baš kako Isus traži od svojih učenika. Rok nije izbjegavanjem škole roditelje dovodio do očaja, nije tulumario do jutra i noć pretvarao u dan, nije ljeti BMW-om gazio pješake ni jurio po plažama – od Dubrovnika do Zrća, nije tražio sponzoruše za tzv. lude zabave, koje svi naši mediji svakodnevno reklamiraju.

Rok se na putu prema Rimu zaustavio u jednom gradiću u Italiji i tu u bolnici njegovao oboljele od kuge. Zatim se tri godine zadržao u Rimu, a na povratku u domovinu u tri je talijanska velika grada opet njegovao okužene bolesnike. Na kraju se i sam razbolio od kuge, bio prognan iz grada, hranio se u šumi biljem, a jedan pas mu je svaki dan donosio komad kruha. Kad je prizdravio vratio se kući, ali ga zbog iscrpljenosti nisu prepoznali. Misleći da je talijanski špijun bacili su ga u zatvor, gdje je nakon pet godina umro od kuge.

E, ali tada su se počela događati čudesa. Bog je svojega vjernog Roka tako proslavio da je od konca XV. do početka XIX. stoljeća postao jedan od najpopularnijih svetaca Katoličke crkve. Tako su Sv. Roku i kod nas podignute mnoge crkve, kapele i oltari. Štovan je u prošlosti osobito kao zaštitnik protiv kuge. Na selima su ga zazivali u pomoć protiv bolesti domaćih životinja i u raznim prirodnim katastrofama, a vinogradari kao zaštitnika protiv filoksere. Sv. Rok veoma je štovan i danas – nakon 700 godina!

Neki drugi "vjernici" slave danas smrtni dan svoga "sveca", (po nekima) utemeljitelja rocka – Elvisa Presleyja. Bio je "zvijezda nad zvijezdama". Kad je započeo "lascivno njihati bokovima", stvorivši time novu generaciju buntovnika, legendarni Frank Sinatra je njegovu glazbu proglasio "smrdljivim afrodizijakom koji kvari umove mladih ljudi". Međutim, bez obzira na nemjerljivu slavu, taj je nekima "sveti Rock" tragično skončao svoj život. Ipak, američka "tvornica snova" i mediji održavaju njegov mit pa neki i danas "hodočaste" u "Graceland", gdje je točno prije 30 godina umro – predoziranjem narkoticima!

Zato baš takav svetac kao što je Sv. Rok može biti uzor kršćanskoj mladeži i danas. Poglavito stoga što se neprestano pljuje po idealima a uzdiže razne idole, koji su često reklama drogiranja i nemorala. Onda njihovi fanovi, jadna djeca, počinju "snifati" ljepilo ili plin, kako bi bili cool, postigli euforično stanje, high-raspoloženje ili podigli adrenalin – s namjerom da dožive onu "nirvanu" o kojoj njihovi idoli stalno pjevaju. A onda naglo nastupi – smrt! I tek tada počinju pitanja...!

Zato bi naši mladi svaki dan trebali moliti Sv. Roka da ih zaštiti od zamki (i po)rocka kojima su izloženi te da im Svečev primjer bude poticaj i pomoć u vjernosti Evanđelju, poglavito u ustrajnosti u ljubavi prema bližnjemu!


- 00:19 - Komentari (95) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.