Jesen

Jesen pred mojim vratima
tišinom suznom
ostavlja trag
i magle se neke teške jutrima vuku.
Tek jedan osmjeh
i pjesma za kraj zaspalog ljeta
dok preko mora pružam ruku
i znam,
sva bol ovoga svijeta
ugasiti neće vatru
što tinja u dnu moga zaspalog oka.
Za tebe.

jedna kratka:)

Osmijeh na lice stavi
i ako je oblačan dan...
Ma što nas briga
za kišu koja prijeti?
Što nas briga
za sve tuge svijeta...
Neka osmjeh na licu bude,
neka ruža i u jesen
cvjeta....

Boje duge

Probudi me
kada prođeš ispod duge,
dahom tišine
odagnaj moje tuge,
jer samo dodir tvoga sna
može dozvati sunce
sred ove kiše i zla
i nježnost tvoja podići me s dna.
Negdje u dubini
i tvog i mog žića
tiho kuca
nada
i kada nam hrabrost probudi želje
i kada se pretoče
sve tajne svemira
u tvoje oči,
dotaknut ću nježno
tvoje lice,
otrti one suze izdajice i u svaku poru
utkati boje
duge...

PRUŽI MI RUKU

Pruži mi ruku
iznad svih svijetova
i iznad vremena
jer samo tada
bit ćeš dio mene,
dio mene
koja spavam...
Pruži mi ruku
preko svih prepreka
i iznad svih zala
jer samo tako
bit ću dio tebe,
dio tebe kojeg sanjam...

Mirno snivaj....

Pjesma bez riječi.
Tražim je u ponorima tvoje duše,
u izvorima tvoga oka,
u putanjama zvijezda iznad tog neba
pod kojim snivaš.
Glazbu bez nota
u drhtaju tvoga tijela tražim,
u sjećanju
onaj dah topline
koji si sakrio od mene.
U zvonu zvona sa starog zvonika
tražim smijeh
kao žubor-vodu iz izvora tvojih sanja.
Tebe tražim
u stvarnosti bola i soli života.
U pjesmi maestrala
tebe tražim,
a znam da naći te neću.
Tvoje su oči utonule u san.
Tvoje se usne
zadnjim dahom smiješe u sutonu života.
I opet imaš sve.
Ali nemaš - mene.
Laka ti noć....dok ploviš modrim putevima juga.

Violina

Poslušaj
kako pjeva vjetar
u krošnji
i kako jesen dolazi na prag,
poslušaj pjesmu
anđela sa neba
i znat ćeš da tu sam,
gdje tebi treba.

I neka te strune
dozovu tiho,
neka ti šapnu
kako boli kad pjevaš,
a nikog nema,
kada te prati u tihoj noći
samo suza
koju ti poklanja
- violina.