Jesen pred mojim vratima
tišinom suznom
ostavlja trag
i magle se neke teške jutrima vuku.
Tek jedan osmjeh
i pjesma za kraj zaspalog ljeta
dok preko mora pružam ruku
i znam,
sva bol ovoga svijeta
ugasiti neće vatru
što tinja u dnu moga zaspalog oka.
Za tebe.