Probudi me
kada prođeš ispod duge,
dahom tišine
odagnaj moje tuge,
jer samo dodir tvoga sna
može dozvati sunce
sred ove kiše i zla
i nježnost tvoja podići me s dna.
Negdje u dubini
i tvog i mog žića
tiho kuca
nada
i kada nam hrabrost probudi želje
i kada se pretoče
sve tajne svemira
u tvoje oči,
dotaknut ću nježno
tvoje lice,
otrti one suze izdajice i u svaku poru
utkati boje
duge...