1000 čudesnih stvari

četvrtak, 15.03.2012.

Čudesna stvar #107 - Samostalnost

Samostalnost
Danas je veliki datum za mene. Naime, na današnji dan prije 13 godina odselila sam iz roditeljskog doma u podstanarski stan. Nisam promijenila samo adresu, iako je i to tražilo malo navikavanja, već sam ostavila sigurnost života s roditeljima i odselila s prijateljicom u stan koji će sljedećih godinu i pol biti moje utočište, skrovište, zaštita.
U to vrijeme nitko nije najbolje razumio u čemu je stvar: rođena Zagrepčanka, s roditeljima koji žive u središtu grada i s naizgled strukturiranim i sigurnim životom odlazi u podstanarski stan koji jedva plaća s primanjima malo većim od minimalca... I još živi s prijateljicom, a ne s dečkom. Obrve su se dizale u svim smjerovima, vjerujte, majka je neko vrijeme imala i kampanju otkrivanja skrivenih motiva za moj odlazak, naglašavajući svime kako misli da je moja prijateljica odgovorna za takvu promjenu.
Nije bila iako, istini za volju, teško da bih sve to bez nje preživjela.

A zašto sam otišla?
Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, i tako dalje i tako dalje. A ja ne vjerujem da itko treba živjeti u nesreći.
Htjela sam isprobati što mogu. Htjela sam slobodu. Htjela sam pravi život u kojem, eto, mogu i nadrljati zbog neke odluke. Htjela sam vidjeti od čeg sam napravljena.
Tako nekako. Ali najviše, htjela sam znati da sam slobodna.
Odletjela sam.

Uskoro sam i prilično bolno sletjela: ostavila siguran posao i sigurna primanja radi riskantnog projekta koji je propao, našla se na cesti i egzistencijalnom dnu, snašla se nekako i vratila... Kasnije su mi ljudi znali reći da sad sigurno žalim makar neku od tih odluka: napuštanje roditeljskog doma, otkaz, tvrdoglavo odbijanje povratka kući. Ne. Bila sam i jesam slobodna, samostalna, svoja. A ti trenuci kada otkrivaš samostalnost, kad zakoračuješ u nepoznato vođen samo nekom slijepom vjerom da će sve IPAK biti u redu, da ćeš zakoračiti i poletjeti, da će se otvoriti padobran, da nećeš sletjeti na tvrdo - ti su trenuci najdivniji na svijetu i želim si ih još puno, puno, puno i makar upola onoliko intenzivnih koliko je intenzivan bio taj prvi korak, prije 13 godina.

Image and video hosting by TinyPic
- 02:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>