petak, 31.10.2008.
Onako malo o......
|
Mrzim praznike bilo koje vrste. Mrzim jer svi krenu u kretanja. Opce ludilo nastane u svim pravcima. Od kupovanja do ne znam cega. Posebno ne volim ovaj Svi Sveti. Ok, lijepo je otic i sjetit se. Posjetit grobove, upalit svicu, stavit cvice. Meni odlasci na groblje ne bude osjecaje koji mozda preplave druge osobe. Nemam potrebu pricat s kamenom plocom. Uglavnom, kao i danas odradim tu duznost, ne sto bi ja isla, vec sto imam obavezu prema drugima koje vodim. Odlasci na groblje me podsjecaju na dan kad smo se oprastali s ljudima koje volimo. Zauvijek. Uvijek me na groblju satiru sjecanja na taj dan. Ne zelim se sjecat boli konacnog. Tijela su spustena u mracne grobnice i tu je za mene kraj. Osoba koja je zivila s nama nastavlja zivit u nama. Ona je oko nas, ostavila je pecat svojim rijecima, postupcima, djelom...ljubavlju. Jesam opet ispala zlocesta?   |
srijeda, 29.10.2008.
Grafit mjeseca
Unca fibre
|
Nisan fibrozna, ako to mislite. Nikakva gripa me nije spopala ni viroza, iako je takvo doba, ali ish ish od mene. Redovnim dozama nikotina ubijam takvu vrstu bolesti. Ovi dani bi se zvali ono toplo - hladno. Skoci koja unca fibre, malo padne tlak , a bogami i tlak poskoci tu i tamo. Taman kad mi je tako naresta tlak ,a i koja unca fibre, nazvala me jedna blogerica sa sjevera. Druzile smo se ovo lito jako kratko, jer morala san otputovat, a rado bi je bila bolje upoznala, jer smo se "prepoznale". Kaze ona meni onim svojim slatkim naglaskom, izmedju ostalog, da je njena baka bila jako karizmaticna osoba i da je to jedina osoba takve karizme koju je do sad upoznala u zivotu sve dok nije stigla u Trogir. Prvo sta je rekla sestri kad se vratila doma da je upoznala osobu kao njihova baka,karizmaticnu. To sam bila ja.  Malo sam se zamislila kao baka, nije mi bas islo, jos se ne vidim takva, ali izraz karizmaticna prihvacam i moram priznat da mi je drago cut tako nesto, a kome ne bi bilo? Hvala ti Marsich to mi je bas trebalo. Nas dvi jos moramo prochakulat o tim stvarima o kojima smo pocele. Jucer san bila u frizera. Kazem ja njemu, Josko moj, vidis ti ovo na glavi. Izgledan staro i ocvalo i molin te da napravis nesto pod hitno. Prvo je reka, jesi to napokon nasla mladog ljubavnika. Nisam JOS , glasija je moj odgovor. Pola ure je trajalo znanstveno ispitivanje trenutne kvalitete moje kose. Dijagnoza je bila: - jesenjsko linjanje je vece od prosjecnog - dlake su ispucale negdje na polovni duzine, bas cudno( i je,jer uvik san imala kvalitetnu kosu) - raste ti nova ali 90% ih je sido, sta bi se reklo posidila priko noci - nova sida dlaka ima drukciju teksturu i tribat ce jedno godinu dana da se oporavi Krenili smo u daljnju obradu. Odluka je da stavimo tamno smedju, tako ce se manje vidit ostecena kosa, a da ne bude jednolicna ubacit cemo koji crveni pramen. Osisat je malo vise da se rjesimo nekvalitetne dlake. Sela san u stolicu, uzela novine i prepustila se rukama strucnjaka. Kad je doslo vrime da se opere kosa i da pogledamo rezultat istog, stojim ja tako nad lavandinon br.2, ulazi Irena iz druge smjene i kaze: Oooooo pa ti si isla u crnke. ??????? Odem ja do ogledala, upsss, stvarno crno. Mokro je pa ajde, mozda posvijetli kad se osusi. Kaze Josko : Upsss, tija san ti neutralizirat tu crvenu pa san malo vise zamisa one zelene i tako je smedja ispala crna. Trazila sam smedju, dobila crnu, a da ti Josko dobijes otkaz aaaa??? Dala san ti adresu bloga, pa ako ovo citas ne shvati ozbiljno, samo kao opomenu  .Dajem se na procjenu citacima. Sta kaze slika? Sama sebi izgledam zlocesto.  |
ponedjeljak, 27.10.2008.
Moji argumenti
 Clanak prenesen iz Vecernjeg lista. - Slobodan Ljubičić, splitski poduzetnik koji se uglavnom bavi nekretninama, do sada medijski neeksponiran, četiri mjeseca s inozemnom partnerima priprema projekt kreiranja novog grada u Trogiru, koji bi trebao niknuti na mjestu Brodotrogira. Ljubičić je u pripremu ponude već uložio blizu dva milijuna eura, a na oko 17 hektara površine Brodotrogira niknuli bi turističko-komercijalni sadržaji, stanovi, marina i sve što nedostaje Trogiru, od prosvjetnih do kulturnih objekata, koncertne dvorane, galerija. Priprema sveobuhvatno rješenje za cijelu lokaciju, a namjera mu je zaposliti oko 1500 ljudi. Bude li ponuda prihvaćena, od trenutka ulaska u Brodotrogir do njegove fizičke likvidacije, što će potrajati oko dvije godine, trogirski brodograditelji primali bi plaću i sve što im pripada po kolektivnom ugovoru bez obzira na to hoće li raditi. Plaćat će im doškolavanja i prekvalifikacije budu li zainteresirani da se pripreme za nova radna mjesta, a u kompleksu će, poručuje, biti više radnih mjesta nego ih je danas u Brodotrogiru. Škverani i njihova djeca imat će prednost pri zapošljavanju, a inzistirat će i na otvaranju škole za obrazovanje menadžera u hotelijerstvu. Zaposlit će i sadašnje kooperante Brodotrogiram koji će raditi dok bude radio škver, a potom će ih angažirati na poslovima demontaže. Kad projekt krene, ponudit će im se i poslovi gradnje na kojima se može dobro zaraditi. Kako je lokacija Brodotrogira zona mješovitog sadržaja (oko 30 posto turistički, 30 posto komercijalni, 30 posto stanovi), dio stanova ponudit će se našim ljudima po prihvatljivim uvjetima (tzv. lease hold). Jer, naglašava Ljubičić, oni čine grad! - Za ponudu će dati jamstvo, a oni koji ga ne žele neka argumentirano obrazlože zašto. Nasla sam ovaj clanak danas u Vecernjem listu. Iskustvo mi kaze da ovako napisane "bajke" uzmem s rezervom. Doba je kad cvjeta gradjevinska mafija, uz sve ostale grupe i podgrupe mafija. Mafija je preuzela drzavu, ali to nije tema ovog posta. Cisto moja konstatacija, ili kako se to popularno kaze, tok misli. Iskreno i ja bi rado umjesto ruznih hala i dizalica gledala zelenilo, jahtice u marini, lipe zgrade, ne velike, onako umjeren visine, mjesto di mogu doc i pogledat predstavu, izlozbu, poslusat koncert pa cak i imat svoj stan tu ili kucu s pogledom na najlipsi grad i rivu na svitu. Zamisljam to ka jedan moderno izgradjen gradic,sam za sebe, ali da svojom arhitekturom prati starine, da ne odudara, da se uklopi i bude oku ugodan. Citajuci clanak, imala sam sliku tog novog Trogira pred sobom. Mogu je percipirat . Svidja mi se ideja. Ali...... Nije li ovo opet jedan od nacina da se progura projekt iza kojeg zapravo stoje tisuce kvadrata stanova na prodaju? Hoce li zaista tu niknut kazaliste, galerija, visoke skole, fakultet i ostali popratni sadrzaji koji se nude? Koliko god se trudila ne mogu povjerovat u tu ideju i njeno ostvarivanje. Ne zato jer sam pesimist, naprotiv, vjecni sam optimist i lako me osvojit nekom dobrom idejom. Lako se zanesem i povjerujem u ono....napokon neko pametan ko zna sta treba. Pokusavam sama sebe uvjerit da je to moguce, ali nikako mi ne ide, stalno onaj patuljak u glavi skakuce i vice mi.......ne zanosi se,ne zanosi se, ne zanosi se.......privatni interesi su u pitanju, golema zarada je u pitanju.....pitaj se ko stoji iza toga...... Narasla sam i prestala virovat u bajke.  |
srijeda, 22.10.2008.
Die Presse My Man
|
Ove dane se u Trogiru odrzava ,valjda vec tradicionalna regata Die Presse Business Cup. Mozete u Ciovke pogledat detaljnije ili kod Broda njegovo grintanje s istog dogadjaja od prosle godine. Cili zivot gledan jedrilice i more i brode pa mi je to postalo nesto normalno i ne cudin se vise njihovim velicinama ni brzinama. Svu san paznju usmjerila na gledanje pripadnika suprotnog spola, zgodushnih nauticara. Odavna nisam na jednom mistu vidila toliko zgodnih primjeraka. Trogirska riva "oblivena" testosteronom vec cetiri dana, jer "napale" nas bonace i nema ni daska vitra pa su se bidni dokono razmilili po rivi cekajuci da zapushe malo vitra. Bas dobro, tome san se i nadala danas. Kava je imala sasvim drugi okus . Mljac. Pogodite s kim sam kavu popila             |
ponedjeljak, 20.10.2008.
Danas je moderno tuziti bolnice?
|
Listu hrvatskih zdravstvenih ustanova, s 90 tužbi oštećenih pacijenata, predvodi KBC Rebro, a slijedi ga KBC Split s 80-ak slučajeva koji čekaju pravomoćne presude i naplatu štete. Ovo je podatak s interneta. Izjava ravnatelja splitske bolnice Dr.Dujomira Marasovica je da je danas moderno tuziti bolnicu. Da stvar nije ovako ozbiljna mogla bi se i ja nasalit i rec da sam odlucila bit moderna i tuzit bolnicu. Tuzit cu je zbog Tanje,Dragice,Ivane,Danijele,Aleksandre,Snjezane,Miroslava,Bozidara i mnogih drugih ,da sutra i vase ,moje, njihovo ime ne bude na takvom spisku. Godinu i osam mjeseci je proslo od smrti moga oca. Hospitaliziran je zbog Guillain-Barré sindroma koji je neurološki poremećaj u kojem imunološki sustav bolesnikova tijela napada periferni živčani sustav. To je razorni poremećaj zbog njegova naglog i neočekivanog početka. Može se razviti u nekoliko sati ili dana, ili pak u nekoliko tjedana. Stupanj najveće slabosti uobičajen je u prva dva tjedan nakon što se simptomi pojave i do kraja trećeg tjedna 90% pacijenata osjeća najveću slabost. Potreba za suvremenom tehnologijom i stalnim promatranjem i sprečavanjem komplikacija razlog su zašto se ovaj sindrom liječi u bolnici. Lijeci se plazma ferezom i dozama imunoglobulina.Oporavak je dug,ali uspjesan i samo 3% pacijenata ima posljedice nakon toga.Bolest u prvom momentu izgleda strasno, jer pacijent vrlo brzo gubi osjet u nogama koji se moze prosiriti i na cijelo tijelo. Zato je pacijentu potrebna jaka psiholoska pomoc lijecnika i obitelji da shvati da je oporavak moguc,ali dugotrajan. Dok je moj tata lezao u bolnici zbog ovog sindroma uvjeravali su nas da niko od toga ne umire. Situacija izgleda lose,ali sanse za oporavak su velike. Dugo je trebalo da uspostave dijagnozu ,ali napokon su uspili. Tom prilikom nam je receno da je svaka doza plazmom 20 000 kn i da se tesko dobiva odobrenje ,ali da ce on, njegov lijecnik, napravit sve da je dobije. Dobio je cetiri doze, u otpusnom pismu pise pet. Pitam se kome je islo 20 000 u djep. Pod terapijom se uskoro poceo osjecat bolje, vec smo dogovorili zadnju fazu oporavka u toplicama,jer pacijentu je to nuzna terapija da se motorika vrati. Medjutim na dan kad je primio zadnju terapiju poceo je tesko disati, culi smo se telefonom i shvativsi da situacija nije bas sjajna mama,sestra i ja otisle smo do njega u bolnicu. Lezao je sam u sobi tesko disuci. Na sve njegove pozive sestre nisu dolazile. Prije naseg dolaska doktor je bio, dao injekciju necega i otisao. Nismo ga nasli na odjelu. Vise se nije ni vratio taj dan. Zamolili smo drugog lijecnika da nesto napravi. Prvo nas je odbio jer on nije njegov lijecnik ,a kad je napokon pristao doci u sobu i pogledat ga, dao mu je kisik. Ni satima nakon toga stanje se nije popravljalo, tata je dobivao po tijelu modre fleke.Na sve nase molbe da se nesto poduzme, dobili smo istjerivanje iz bolnice. Na tatu su vikali da je u panici i da zato tesko dise,a nasu prisutnost kao posljedicu njegove panike. Lezao je tako pod kisikom gotovo 12 sati. Cijelo to vrijeme uglavnom su ga ostavljali samog u sobi i nikakvi pregledi nisu napravljeni. U deset sati navece prebacen je na intenzivnu njegu jer se stanje jos vise pogorsalo. Cijelu noc niko nista nije napravio,sto se i vidi po otpusnom pismu. Tek ujutro kad je stigao drugi lijecnik i zatekao ga u tom stanju nesto se pocelo pokretat. Od tad krece drama borbe za zivot. Ovo je dio otpusnog pisma koje smo dobili. - 28.02.07 zatecen oko 8.30 sati pri svjesti,uznemiren,tahikardican,hipotenzivan unatoc kataholaminske potpore Dopaminom, orosen hladnim znojem,najezuren. Umjereno tahikardiran. U ABS respiratorna alkaloza i blaza metabolicka acidoza kao kompenzacija. Anurican. Oko 9.30 sati jaka bol u prsistu kupirana morfijem. Ukljucen i Dobutrex. Intubiran i strojno ventilira sa 100% kisika. Sedoanalgezija i obrada s kardiologom. Uztea prosirena lab. Planiran rtg pluca. U vise EKG snimki jos uvijek nesigurni znaci IM. Oko 10.32 minuta progresivna bradikardija, koja se ne oporavlja niti nakon CPR-a,Atropina 1 mg i odmah nakon toga Adrenalina 1 mg. Zjenice se sire, a elektricna aktivnost srca prestaje. U 10 sati i 42 minute oznaceno vrijeme smrti. Znam da je vecini ovo iz otpusnog pisma nerazumljivo. Nama isto. Taj dan sestra i ja cekale smo pred vratima intezivne ne sluteci da se unutra dogadja takva drama. Umjesto da ga odvedemo na fizikalnu terapiju dobile smo izraze sucuti. Vecina nas smo laici koji ne znaju ono sto znaju strucnjaci koji su se skolovali da bi lijecili i spasavali nase zivote, da budu humani , jer to je humano zanimanje. Vjerujemo strucnjacima da su obavili sve sto je u njihovj moci, jer ipak je u pitanju ljudski zivot. Tako smo i nas dvije mislile. Nastupile su iznenadne komplikacije i tu se vise nista nije moglo uciniti. Medjutim sudbina je htjela da nas "prosetaju",zbog svoje sporosti i aljkavosti, dva puta s patologije na KBC. Kad smo se vratile da jos jednom zamolimo da predaju papire na patologiju i da obavimo formalnosti za taj dan, susrela sam lijecnicu koja je bila dezurna to jutro na intezivnoj. Pozvala me sa strane i rekla : - Dezurni lijecnik mora po sluzbenoj duznosti zatrazit obdukciju ,jer vas otac je kratko bio njegov pacijent, a ja bih vam ko sestra sestri preporucila da pristanete jer u slucaju tuzbe jedino obdukcijski nalaz ima tezinu. Okrenila se i otisla jer je naisao drugi doktor. Tad mi je sve postalo jasnije. Hvala joj na ljudskosti. Ona mi je nada da jos uvijek ima ljudi koji taj svoj posao shvacaju kako treba. Da su spremni ulozit svo zvoje znanje i humanost da pomognu drugome. Kako smo se osjecale tada, svih iducih dana pa i danas ne moze se opisat. Jedina nasa zelja od tada je da se dokaze ocita krivnja. Tata je umro ,jer nekoliko lijecnika nije znalo prepoznati skupljanje vode oko srca koje se zna desiti kod pacijenata koji duze vremena leze u krevetu. Jednostavan zahvat koji se radi ambulantno ,injekcijom se izvadi voda. Gusenje od vode su okarakterizirali kao njegov panican strah. Sestre su vikale na njega da ne cvili ko pas. Pisem ovo jer mislim da ima puno vise slucajeva pogreske lijecnika nego sto mozemo i pretpostavit. Jer velika vecina nas ne bi znali da komplikacije nisu morale nastat da nam neko ne skrene paznju na to. Sutra u 12.00. pocima nasa borba prvim rocistem na sudu i iznosenjem dokaza. Dat cemo sve od sebe da dokazemo i kaznimo krivca za smrt tate koji nije zasluzio da ne vidi svoju unuku Elu rodjenu posli njegov smrti. Da svoje mirne penzionerske dane provede u setnjama s njom, smijehu, nasim zajednickim ruckovima i stalnim mojim i njegovim rogobadanjima.  UPDATE Hvala svima na podrsci. Cilj mi je i bio da cujem od drugih iskustva. Vidim puno je vise onih koji imaju losa nego dobra. Nama ovo nije prvi slucaj u obitelji. Kad se moj svekar onesvijestio prvi put dijagnosticirali su mu lagani mozdani udar. Mjesecima sam ga vodila na razne pretrage i nista nije upucivalo da se to zaista i desilo. Kad se onesvjestio drugi put i zavrsio u bolnici, tad je na staroj snimci kardiolog,pazite kardiolog, iscitao na ct glave da ima tumor na mozgu. Hitno smo isli za Zagreb.ali pomoci vise nije bilo, steta je ucinjena. Znam da je ovo dugotrajna i teska borba . Jucer odmah na prvom rocistu prepreka. Njihov odvjetnik se nije ni pojavio. Zatrazili su da se proces prebaci iz Trogira u Split. Jasno mi je i zasto. Njihovi suci su tamo. Nadam se da odluka zupanijskog nece bit nepovoljna i da ce proces ostati tu u Trogiru. Neko anoniman je napisao da smo lesinari ako trazimo novce. Nazalost to je jedini nacin da se proces pokrene. Nama nije do novaca ,ali drukcije ne ide,jer krivac nece ni biti kaznjen, onaj pravi, iako ih je nekoliko, ako njihova lijecnicka komora odluci tako. Dakle i nakon sto sud,pretpostavimo, presudi u nasu korist, lijecnicka komora odlucuje sto dalje s tim lijecnikom. Obicno se izvuku i nastave s legalnim ubijanjem. Da ja nekog ubijem na cesti, bar bi ostala bez dozvole,a oni ni to. |
petak, 17.10.2008.
Jos jedan međupost
|
Popaj odletio za Tahiti. Sretan mu put. Poceja mi godisnji. Radim servis na sebi. Mogla bi prominit frizuru,imate neki prijedlog?  |
utorak, 14.10.2008.
Mutna posla
|
Vidim da ste pozitivno reagirali na slike spize u postovima,a nesto vam se ne da komentirat stanje u drzavici bananici, kao da se to ne dogadja nama. Poeziju necu ni spominjat, ne znam sta mi bi  Ali da se vratin malo na spizu. Dakle, sve sta pojedemo, jel ,treba i izac. Neko ima srice pa je spojen na kanalizaciju i ne brine se bas di idu fekalije. Oni koji nisu moraju praznit svoje septicke jame nekoliko puta godisnje. Kazu da je dokaz blagostanja sta je cesce praznite. E sad, ja sam dosla u posjed, onako u maniri spijunskih filmova, kako i na koji nacin se u nasem malom mistu prazne cisterne. Zna se da bi te fekalije trebalo odvozit na Dujmovacu. Medjutim ove domace,a ko zna i cije jos, iskrcavaju se na deponiju Plano kojim gospodari komunalno poduzece "Dobric". Deponij je smjesten na kraskom i propusnom terenu ispod kojeg prolaze brojne ponornice i nasa rijecica Pantan. Pantan je zasticeno ornitolosko podrucje. Nije dokazano da u ponornice i stize taj otpad, jer analize nisu ni radjene. Imam podatak da je tijekom srpnja i kolovoza iskrcano na deponiju 180 cisterni. Iskrcano je i oko 230 metara kubnih radioaktivne sljake iz Zeljezare u Kastel Sucurcu. Isto tako iskrcano je i oko 1500 metara kubnih azbestnog otpada. Odlaze se i balirano smece iz Makraske, vise nego je ugovoreno. Radi se o 1040 bala sto je oko 1500 tona. Ne pisem ovo bez veze, dokazi su tu. Napisani clanak i slike Slobodna Dalmacija nije tila objavit. Zato ih objavljuje Zuza.       |
Između nje i mene
|
Ako me pitaš di sam reći ću ti - na tjemenu Ako me pitaš kako si reći ću ti - usitnjeno Ako me pitaš kolika si reći ću ti - nestala sam Ako me pitas šta želim ne mogu ti reći - paralizirana sam  |
subota, 11.10.2008.
Kad bi imala malo vise vrimena........
|
Stvarno nemam vrimena, a rado bi pisala o tome kako mislim da je izuzetno glupo ici u mirne prosvjede protiv mafije. Bi li vi da vas napadne recimo bulterijer mirno s osmjehom na licu stali pred njega i mislili da ste tim postigli nesto dok vam on komada meso i iz vas istice i zadnja kap zivota?? Bi li on zapalio za vas svijecu na Trgu? Isto tako bi rado otvorila temu o kreditima ministara,ali stvarno nemam vrimena. Recimo mene zanima kako sad vec ex ministar moze dignit kredit na trideset godina, a ja ne mogu nego samo na dvadeset, jer s 65 cu se smatrat penzionerkom koja vise nije platezno sposobna? Ministri su platezno mocni i sa 80? Da imam vrimena mogla bi otvorit i temu o recimo skveru. Uskoro ce na tisuce ljudi duz Jadrana ostat bez posla. Kazu da ce za svakoga naci neko rjesenje. Koje? Hoce zavarivac minjat posteljinu u hotelima? Nije li vec sad jasno da ce turizam opet lec na kolina , ovaj put radi svjetske krize. Abramovic pada na kolina, di nece Mare sa svoja tri apartmana. Na misto naseg skvera triba se gradit kockarnica, ZNA SE i ko ce je gradit. Hoteli, restorani i ostali popratni sadrzaji. Da iman vrimena pitala bi vas i otvorila raspravu o tome jesmo li stvarno beeeee ovce i mislimo da mozemo mirnim prosvjedima nesto napravit? Uskoro ce mirno na svakom kantunu po jedan beskucnik prosit kunu. Obecajen da cu malo vise pisat i tema otvarat cim budem imala malo vise vrimena. Svo vrime mi oduzme nabava, priprema, zvakanje i nakon toga dugotrajne rasprave o tome je li riba bila dobro ili odlicno pecena i je li salata friska. Evo za danas samo par rici izmedju zalogaja. Nastavit ce se.......       |
srijeda, 08.10.2008.
Moje veze s mafijom
|
Draga moja Zore da ti odgovorin na komentar, nisan zavrsila u przun. Cak ni prijetnje nisam dobila,osim da sam kadikad zlocesta. Sicas li se ti doba kad je Popaj bija ,kako se to danas moderno kaze, manager u nasoj ACI marini? Jedan lipi litnji dan uplovila ti tamo pooovelika jahta. Vijest se brzo prosirila. Uplovija tajkun. Tako ti se onda zvala mafija. S njim na brodu jos pripadnika tajkunskih obitelji, onda su ih jos zvali prijateljima. Motor na toj "jahtici" ucinija par puta khm khmmm i sigurnost nasih tajkuncica je bila u pitanju. Ne daj bloze da im se putem sta desi, triba to odma sredit. Pa je manager nasa ko ce se zavuc doli u tminu motora i rjesit problem. Za to vrime mali Novica, danas je poznati klavirista, gnjavija mater plavusu svojim razmazenim zahtjevima. Oce frigana jaja, pa nece, pa mu ne valjaju na kajganu, pa oce opet na joko i tako jedna lipa predstva uz bacanje po podu. Znas vec kako to ide i ti si majka,a mi sve znamo kako to izgleda kad dite oce po svome....e. Sutradan je makinja radila lipo onako brrrr,prrrrr,ma prede ka nova. Tribalo je to proslavit pa je skupina tajkuna, kako su se onda zvali, zauzela nekoliko stolova u restoranu. Naisli manager i ja tu u prolazu i dobili poziv da se pridruzimo. Seli mi s "prijateljima" onako neobavezno, zahvalili na pozivu, eto mi bas vecerali pa ne bi sad. Prochakulali malo, ne sican se MKMI o cemu, da san znala da triba pamtit sve jer cu jednog dana pisat blog, bila bi zapamtila. Ali sican se dobro shushkanja medju ljudima u marini o nekom oruzju, ratno profiterstvo,ali znas mene, ja ovako naivna i dan danas nemam pojma o cemu to oni pricaju. Zato draga moja Zore ja san danas jos uvik slobodna zena, jer "ugledni" pripadnici drustva imaju dobro pamcenje. Bice da su nas zapamtili po dobru pa san danas medju "nedodorljive". Ali oni koji su im se zamirili, ka oni "prijatelji" sta su s njima obrok i plavo more dilili...hmm....ko zna sta su in krivo rekli ili ih krivo pogledali? Bice da nisu tili platit veceru? Mozda su spori na novcaniku,a brzi na oruzju? Vidis zato ti ja ne volim bit u drustvu onih sta sve zamiraju, kad moras pazit sta ces rec, kako pogledat i koliko bit brz. Imam prave prijatelje s kojima mogu festat tek tako,bez razloga, bitno da je veselo. A to ti izgleda ovako.........                |
ponedjeljak, 06.10.2008.
Bez riječi
subota, 04.10.2008.
Post 111 - Popaj na djelu - kategorija : nova karijera
|
Moj prvi post o kuvanju. Nisam glavna zvijezda kuzine, Popaj preuzima kuhacu. Danas jednostavan djetalni rucak. Blitva leso s kumpirima. Popaj bi triba spinat skuvat, ali to nismo imali. Dobit ce nesto snage i od blitve. Prvo je triba ocistit i oprat.  Prilog uz blitvu danas je pohana piletina. Pohat cu je ovako bez rezanja napola, bice socnija, kaze Popaj. Vidi se da mu je kuvanje u krvi, zna kako iako mu je prvi put. Samo se nadam da mu nece dosadit vec prec u naviku.  Dok zbati jaja lipo misa guzon , frizura u ritmu misanja postaje nemarno raspustena.  Sad umocit, piletinu naravno, prvo u brasno, jaja pa prezlu.  Za to vrime............  Blitva je skuvana, jos pohat piletinu. Bilo je tu i plesa s perunom i nozem, ali to slika ne moze prinit  Stol serviran, vino otvoreno. Navali!!!! Sve je ukusno kad ne moras sam spremit.  Nakon rucka novopeceni kuvar koji vec ima dugogodisnje iskustvo u kuvanju kave, uz kavu posluzuje mi i sladoled. Nije da ga falin, ali kuva najbolju kavu na svitu.  A ko ce mene odvest u setnju? Popaj - Zuza - Popaj - Zuza? ......... a dobro Zuza ce te pustit vanka.  |
petak, 03.10.2008.
Bilo je lipo
srijeda, 01.10.2008.
Sretan mi rođendan ! ! !
|
Rodila san se prije tocno cetrdeset i cetiri godine. Ujutro u osan uri. Valjda zato volin jutra i danje svitlo. Moj JMBG pocima s 0110 i bas mi se svidja. Znan da je moj otac tija sina,a eto stigla ja. Zato je od mene tija ucinit sina pa me vodija u garazu, naucija me svasta o motorima, brodima, ribolovu...... Kad san imala pet godina preselili smo sa sela u grad. Tribalo mi je vrimena da se naviknen na gradski zivot i regule i jedva se uklopila u gradsku ekipu. Krenila u skolu i naravno, islo je to mene. Onda su mi mater i otac priredili neugodno iznenadjenje i kad sam imala osan godina rodila se sestra. Ajme sta mi je smetala. Uselilo je u moju sobu. Oni dvoje su radili, a ja san morala trcat iz skole svaki dan i preuzet od tete koja je cuvala dadiljanje dok oni ne dodju s posla. Svi drugi su se igrali vanka,a ja san minjala pelene, zavrsavala materi i ocu rucak i jedva cekala da dodju doma. Onda san ja tila poc vanka igrat se,ali svi su vec onda bili doma i ulica prazna. Pa san morala i ja po gradskim normama do pet popodne bit doma i ucit. Danas mi je drago da iman sestru,ali onda bi je bila u top stavila i ispalila sta dalje u svemir da mi ne smeta. Posli je mater upisala u vrtic, ali se ona nije dala. Bizala je kad god je mogla pa bi je nasla kraj zgrade kako me ceka. Mater se znala zaletit doma priko marende i stavit kuvat rucak,a meni na komad karte napisat da kad dodjem iz skole ugasin. Jedan put san se zaigrala posli skole i kasnila doma. Kad san dosla ,a ono oko kuce puno svita, dimi iz naseg prozora.......izgorija rucak. Usla san u stan,a mater unutra u panici i strahu, zvalo je na posal da joj stan gori. Kad me vidila na vrata potegla je na mene metalnu kosaru od kruva, sva srica da san imala dobre reflekse. Osin toga volila san se igrat vatron i palit sibice. Jednaput san u vrime Bozica upalila prskalicu cija iskra je uvatila papirnati ukras koji se proteza od lustera do punjenog fazana. A ja sama doma. Kad je buknija oni fazan, pa zavjesa , to je bila lipa vatra. Brzo san uzela sic vode i sve zalila. Ne sican se jesan li onda dobila kaison po guzici ili samo jezikovu juhu,ali jos se sican straja. Stalno sam gubila kljuceve od stana pa mi ih je otac veza za komad konopa i morala san ih nosit oko vrata. Najdraza igra mi je bila prackon gadjat prozore u susidnu zgradu, jer smo uvik bili u ratu s onima nasuprot. Moglo bi se rec da se ocu ostvarila zelja pa je ima skoro sina. Osnovnu skolu san prosla cakum pakum bez problema i prve dvi srednje. Onda san se malo bila pustila od kraja. Upisala san nesto sta mi bas nije leglo pa mi se nije dalo. Kad je srednja bila gotova naletila san jedan dan na Popaja koji se onda nije zva Popaj. Dok si reka keks ozenili se. I to bas na moj rodjendan. Sta je dalje bilo mozda isprican u kojem drugom postu. Tribalo bi opisat 25 godina zajednickog zivota,a za to sad nemam vrimena, iden slavit.  |
