srijeda, 25.06.2008.
Po prvi put
|
Postoje stvari koje radimo u zivotu po prvi put. Neke prvi put u toj godini. Zadnja dva dana svasta se desilo po prvi put. Nekom u zivotu,a nekom u ovoj godini. Ela je prvi put u zivotu umocila dudu u more.  Prvi put usla u bazen i gustala.  Prijatelji su nas posjetili po prvi put u ovoj godini,morskim putem.  Leno je skocio u more po prvi put u godini.  Uzivam u morsko plavim ocima svaki dan kao da je prvi put.   Prvi put u zivotu se jelo kamenje.  Neki su se masirali,nisam pitala po koji put.  Jela se krema i mazalo s keksima,ni prvi ni zadnji put.  Neki su zaspali zajedno,ali sigurno ne po prvi put.  |
subota, 21.06.2008.
Kockice zivota
|
Dok sam isla u osnovnu skolu moje umijece pisanja je bilo nadasve hvaljeno. U skolskim novinama najvise je bilo tekstova i pjesmica s mojim potpisom. Sve sam mogla.Pisat price s porukom,pjesmuljke pune patetike i ljubavi, novinske izvjestaje..... Onda sam bila sigurna da cu jednog dana bit poznata novinarka ili knjizevnica, putovat opasnim krajevima,izlagat se pogibelji da bi svekolikom pucanstvu prenjela vijesti iz dalekih krajeva. Onda sam dobila pohvale da imam odlican izgovor engleskog jezika, gramatika me isla i moji snovi su se okrenili. Svakako sam trebala kad odrastem postat prevodioc,turisticki vodic,bilo sto samo da se putuje i zivi na svim kontinentima. Govorit nekoliko svjetskih jezika i imat svijet na dlanu. U doba hipi ere bilo je vrlo in bit umjetnik pa sam stalno nesto crtala, zamisljala sebe u ateljeu,okruzena umjetninama,knjigama,duge kose, puna nakita i indijskih haljina.Iskazala sam zelju upisa u umjetnicku skolu, ali sam dobila roditeljsko pedagoski savjet da ako samo pokusam ne vracam se vise doma. Moze i to,zasto bi se vracala kad me oni sputavaju u mojim ambicijama. Ali kad sam malo razmislila ko bi mi platio autobus do Splita i marendu, morala sam odustat od ideje da postanem poznata slikarica. Upisala sam jezicno usmjerenje od dvije godine.Tako je to onda bilo, dvi godine jedno pa dvi godine drugo.Nakon dvi godine upisala sam tehnicko crtanje,tako je moja zelja za crtanjem bila bar donekle ispunjena. Doduse ne pejzazima,vec cestama na Bracu i nacrtima novih i modernih zgrada ili obiteljskih kuca. Malo me tu kocila matematika,jer ipak sam ja umjetnicka dusa i brojeve dozivljavam na sasvim drugi nacin.Od 1 do 12 je niz kao na satu, a ostali idu u beskonacno.U bojama su i ja znam tocno di se koji broj nalazi i kad ih zbrajam,izvucem ih iz niza,u sekundi poslozim jedno iznad drugog i zbrojim. Ovo mozda niste razumili,ali ja znam o cemu pricam. Disleksija u mom mozgu prema matematici. U medjuvremenu me nekako napustila ideja o jezicima. Odlucila sam da po lijepoj nasoj nicu kuce,zgrade,mostovi s mojim potpisom. Arhitektura je bio novi san. Nekako cu se vec sprijateljit s matematikom i nece bit problema. Onda je opet uslijedio roditeljsko pedagoski savjet da izbijem sebi to iz glave jer ako ja mislim otic u neki drugi grad studirat i ne bit na oku roditeljskom, nek se sama mislim kako cu zavrsit taj fakultet. Ah ta ljubav,roditeljska.  Danas kad razmislim,moji su se svi snovi zapravo ostvarili. Zelju za pisanjem ostvarujem na blogu. Doduse ne s nekim spisateljskim sposobnostima,ali za siroke narodne mase koji bas i ne vole kritizirat,mogu proc. Putujem cesto iako nisam turisticki vodic,prevodioc ili novinarka. Tu i tamo mi zatreba engleski za komunikaciju pa ga malo obnovim. Tesko prelazi preko usta,ali boze moj,godine su ucinile svoje, bitno da ja razumin sta su oni meni rekli. Znanje iz gradjevine uvik mogu primjenit u gradnji vlastite kuce, ne moze mene neki mestar tamo privarit o kvaliteti betona, izolaciji i slicnim stvarima. Tu sam uvik u toku.  Kad su mi se vec ostvarile sve te zelje,doslo je vrime i za umjetnost. Tu se pobrinila bolest.Moja stitnjaca je proradila i reka je doktor, nema umaranja,sportova,jer i tu sam se naravno potrudila savladat neke osnove i odrzavat kondiciju,definirat tijelo da ostane sta duze mlado i poletno. Stitnjaca proradi kod stresnih situacija i moram se pocet bavim necim sta me smiruje. Uzela sam bojice u ruke i krenila. Na kraju cak i nekakvu diplomu iz toga dobila. Crno na bilo da znam crtat. Pozdrav mojoj profesorici Kseniji koja mi je pomogla na tom putu. I sad nista ne radim. Uvik iman skuzu da nemam prostora za rad,ka sta i nemam.. Ali zato tu i tamo napravim koju fotografiju,to je lakse, brze i cisce od crtanja ili slikanja. Ko zna koje cu nove zanimacije otkrit mozda vec sutra i ostvarit neki san za koji nisam ni znala da ga imam. P.S. Posveceno svim maturantima i mojoj Maci Maloj koja uskoro izlazi na prijemni iz Kineziologije.  |
četvrtak, 19.06.2008.
Cipelom u .......
nedjelja, 08.06.2008.
Kruv s dvadeset i sedan kora
|
Prvo osvrt na prosli post. Nisan se napusila,nazalost. Bilo bolje da jesan. Nadrogirala san se tableton protiv morske bolesti. Valja li ga valja,ovo ljuskica od broda se gingolaje s jedne bande na drugu. Ko kaze da je Mediteran miran,pari mi se da prelazin dva oceana istodobno. Sidili smo popodne u baru na sestu kuvertu kad je malo jace zavaljalo. Prilican broj putnika je odleprsa put kabina s rukon na ustima. Da san vidila koji rigoleto i ja bi. Muka mi je lagashna dok vatan ova slova po tipkovnici. Aj ti sad ovako navigaji. Svim pomorcima bi dala beneficirani radni staz koji in je Milka davno ukinila. Meni je vrime za godisnji. Pa cu lipo poc doma kad mi istekne ovi ugovor. Moran se jos s nadleznin Popajen dogovorit kad ce mi ga potpisat. Trazit cu ovi put misec dana odmora. Ne mora mi platit,samo nek me pusti da se lipo odmorin na tvrdoj zemljici hrvackoj. Vidin da ste se nesto ulinili od pisanja i komentiranja. Bice da je vama tamo doma lito pa gustate i kupate se,a ja ovde nisan vidila ni L od lita. Zima,pushe,oblacno. Sutra opet selimo iz kabine u neku drugu kabinu,nikako da se skucimo. Tamo u tu kabinu nema interneta. Zato cemo dobit kancelariju,ali ne odma. Ne ide to tako lako. Proce koji dan. Dakle,odlogirat cu od vas na par dana. Znam da van necu puno falit,ali red je da se javin. Tipkamo se kad se uvjeti poprave.  |
petak, 06.06.2008.
Jamaica man
|
We are not drinking when we are driving. We are smoking and flying.  |
četvrtak, 05.06.2008.
San
|
U guzvi medju stotinama ljudima cula san poznati glas. Tata me zove,uhvati za lakat i privuce. Sjedne na zidic i prica mi. Stojim na nogama nasuprot njega i razmisljam kako mora da se nije obrija dva dana,tolika mu je brada. Da je ziv,danas bi slavili njegov rodjendan. Nisam mu danas mogla stisnit ruku i cestitat. Dosa je on meni. Kroz san. Kao da je tu. |
nedjelja, 01.06.2008.
Ovome ne triba naslov
|
Mislila san da smo na nasoj obali prevrsili svaku miru s betonizacijom i bahacenje s gradnjom na pomorskom dobru. Ponadala sam se da ce konacno i to se rjesit,srusit sve sta je bespravno,odnosno omogucit onima koji su okvirima zakona da dobiju dozvole,a ostali da se sruse. Nada je trajala kratko,jer platili su neduzni,oni drugi su nastavili svoje sirenje i devastaciju. Danas na Menorci ugledam kuce na moru,ali doslovno na moru. Mora da ni njihova Dropulicka ne radi svoj posal. Ma koja dobra ideja. Izbacit mul i na njega kucu da mozes lipo brod vezat uz ponistru i samo zakoracit u kuzinu. Kako se kod nas niko toga jos nije sitija?   Ima li ovo groblje gradjevinsku ili i mrtvi pocivaju bespravno? Vjecno slano pocivaliste.  |
