Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zuzayok

Marketing

Danas je moderno tuziti bolnice?

Listu hrvatskih zdravstvenih ustanova, s 90 tužbi oštećenih pacijenata, predvodi KBC Rebro, a slijedi ga KBC Split s 80-ak slučajeva koji čekaju pravomoćne presude i naplatu štete.
Ovo je podatak s interneta.
Izjava ravnatelja splitske bolnice Dr.Dujomira Marasovica je da je danas moderno tuziti bolnicu. Da stvar nije ovako ozbiljna mogla bi se i ja nasalit i rec da sam odlucila bit moderna i tuzit bolnicu.
Tuzit cu je zbog Tanje,Dragice,Ivane,Danijele,Aleksandre,Snjezane,Miroslava,Bozidara i mnogih drugih ,da sutra i vase ,moje, njihovo ime ne bude na takvom spisku.
Godinu i osam mjeseci je proslo od smrti moga oca.
Hospitaliziran je zbog Guillain-Barré sindroma koji je neurološki poremećaj u kojem imunološki sustav bolesnikova tijela napada periferni živčani sustav. To je razorni poremećaj zbog njegova naglog i neočekivanog početka. Može se razviti u nekoliko sati ili dana, ili pak u nekoliko tjedana. Stupanj najveće slabosti uobičajen je u prva dva tjedan nakon što se simptomi pojave i do kraja trećeg tjedna 90% pacijenata osjeća najveću slabost.
Potreba za suvremenom tehnologijom i stalnim promatranjem i sprečavanjem komplikacija razlog su zašto se ovaj sindrom liječi u bolnici.
Lijeci se plazma ferezom i dozama imunoglobulina.Oporavak je dug,ali uspjesan i samo 3% pacijenata ima posljedice nakon toga.Bolest u prvom momentu izgleda strasno, jer pacijent vrlo brzo gubi osjet u nogama koji se moze prosiriti i na cijelo tijelo.
Zato je pacijentu potrebna jaka psiholoska pomoc lijecnika i obitelji da shvati da je oporavak moguc,ali dugotrajan.
Dok je moj tata lezao u bolnici zbog ovog sindroma uvjeravali su nas da niko od toga ne umire. Situacija izgleda lose,ali sanse za oporavak su velike. Dugo je trebalo da uspostave dijagnozu ,ali napokon su uspili. Tom prilikom nam je receno da je svaka doza plazmom 20 000 kn i da se tesko dobiva odobrenje ,ali da ce on, njegov lijecnik, napravit sve da je dobije. Dobio je cetiri doze, u otpusnom pismu pise pet. Pitam se kome je islo 20 000 u djep.
Pod terapijom se uskoro poceo osjecat bolje, vec smo dogovorili zadnju fazu oporavka u toplicama,jer pacijentu je to nuzna terapija da se motorika vrati.
Medjutim na dan kad je primio zadnju terapiju poceo je tesko disati, culi smo se telefonom i shvativsi da situacija nije bas sjajna mama,sestra i ja otisle smo do njega u bolnicu.
Lezao je sam u sobi tesko disuci. Na sve njegove pozive sestre nisu dolazile. Prije naseg dolaska doktor je bio, dao injekciju necega i otisao. Nismo ga nasli na odjelu. Vise se nije ni vratio taj dan. Zamolili smo drugog lijecnika da nesto napravi. Prvo nas je odbio jer on nije njegov lijecnik ,a kad je napokon pristao doci u sobu i pogledat ga, dao mu je kisik. Ni satima nakon toga stanje se nije popravljalo, tata je dobivao po tijelu modre fleke.Na sve nase molbe da se nesto poduzme, dobili smo istjerivanje iz bolnice. Na tatu su vikali da je u panici i da zato tesko dise,a nasu prisutnost kao posljedicu njegove panike.
Lezao je tako pod kisikom gotovo 12 sati. Cijelo to vrijeme uglavnom su ga ostavljali samog u sobi i nikakvi pregledi nisu napravljeni.
U deset sati navece prebacen je na intenzivnu njegu jer se stanje jos vise pogorsalo. Cijelu noc niko nista nije napravio,sto se i vidi po otpusnom pismu.
Tek ujutro kad je stigao drugi lijecnik i zatekao ga u tom stanju nesto se pocelo pokretat.
Od tad krece drama borbe za zivot. Ovo je dio otpusnog pisma koje smo dobili.


- 28.02.07 zatecen oko 8.30 sati pri svjesti,uznemiren,tahikardican,hipotenzivan unatoc kataholaminske potpore Dopaminom, orosen hladnim znojem,najezuren. Umjereno tahikardiran. U ABS respiratorna alkaloza i blaza metabolicka acidoza kao kompenzacija. Anurican. Oko 9.30 sati jaka bol u prsistu kupirana morfijem. Ukljucen i Dobutrex. Intubiran i strojno ventilira sa 100% kisika. Sedoanalgezija i obrada s kardiologom. Uztea prosirena lab. Planiran rtg pluca. U vise EKG snimki jos uvijek nesigurni znaci IM. Oko 10.32 minuta progresivna bradikardija, koja se ne oporavlja niti nakon CPR-a,Atropina 1 mg i odmah nakon toga Adrenalina 1 mg. Zjenice se sire, a elektricna aktivnost srca prestaje. U 10 sati i 42 minute oznaceno vrijeme smrti.


Znam da je vecini ovo iz otpusnog pisma nerazumljivo. Nama isto. Taj dan sestra i ja cekale smo pred vratima intezivne ne sluteci da se unutra dogadja takva drama. Umjesto da ga odvedemo na fizikalnu terapiju dobile smo izraze sucuti.
Vecina nas smo laici koji ne znaju ono sto znaju strucnjaci koji su se skolovali da bi lijecili i spasavali nase zivote, da budu humani , jer to je humano zanimanje.
Vjerujemo strucnjacima da su obavili sve sto je u njihovj moci, jer ipak je u pitanju ljudski zivot. Tako smo i nas dvije mislile. Nastupile su iznenadne komplikacije i tu se vise nista nije moglo uciniti. Medjutim sudbina je htjela da nas "prosetaju",zbog svoje sporosti i aljkavosti, dva puta s patologije na KBC. Kad smo se vratile da jos jednom zamolimo da predaju papire na patologiju i da obavimo formalnosti za taj dan, susrela sam lijecnicu koja je bila dezurna to jutro na intezivnoj. Pozvala me sa strane i rekla :
- Dezurni lijecnik mora po sluzbenoj duznosti zatrazit obdukciju ,jer vas otac je kratko bio njegov pacijent, a ja bih vam ko sestra sestri preporucila da pristanete jer u slucaju tuzbe jedino obdukcijski nalaz ima tezinu.
Okrenila se i otisla jer je naisao drugi doktor.
Tad mi je sve postalo jasnije. Hvala joj na ljudskosti. Ona mi je nada da jos uvijek ima ljudi koji taj svoj posao shvacaju kako treba. Da su spremni ulozit svo zvoje znanje i humanost da pomognu drugome.

Kako smo se osjecale tada, svih iducih dana pa i danas ne moze se opisat.
Jedina nasa zelja od tada je da se dokaze ocita krivnja.
Tata je umro ,jer nekoliko lijecnika nije znalo prepoznati skupljanje vode oko srca koje se zna desiti kod pacijenata koji duze vremena leze u krevetu. Jednostavan zahvat koji se radi ambulantno ,injekcijom se izvadi voda.
Gusenje od vode su okarakterizirali kao njegov panican strah. Sestre su vikale na njega da ne cvili ko pas.
Pisem ovo jer mislim da ima puno vise slucajeva pogreske lijecnika nego sto mozemo i pretpostavit. Jer velika vecina nas ne bi znali da komplikacije nisu morale nastat da nam neko ne skrene paznju na to.
Sutra u 12.00. pocima nasa borba prvim rocistem na sudu i iznosenjem dokaza.
Dat cemo sve od sebe da dokazemo i kaznimo krivca za smrt tate koji nije zasluzio da ne vidi svoju unuku Elu rodjenu posli njegov smrti. Da svoje mirne penzionerske dane provede u setnjama s njom, smijehu, nasim zajednickim ruckovima i stalnim mojim i njegovim rogobadanjima.




Image and video hosting by TinyPic


UPDATE


Hvala svima na podrsci. Cilj mi je i bio da cujem od drugih iskustva. Vidim puno je vise onih koji imaju losa nego dobra.
Nama ovo nije prvi slucaj u obitelji. Kad se moj svekar onesvijestio prvi put dijagnosticirali su mu lagani mozdani udar. Mjesecima sam ga vodila na razne pretrage i nista nije upucivalo da se to zaista i desilo. Kad se onesvjestio drugi put i zavrsio u bolnici, tad je na staroj snimci kardiolog,pazite kardiolog, iscitao na ct glave da ima tumor na mozgu. Hitno smo isli za Zagreb.ali pomoci vise nije bilo, steta je ucinjena.
Znam da je ovo dugotrajna i teska borba . Jucer odmah na prvom rocistu prepreka. Njihov odvjetnik se nije ni pojavio. Zatrazili su da se proces prebaci iz Trogira u Split. Jasno mi je i zasto. Njihovi suci su tamo.
Nadam se da odluka zupanijskog nece bit nepovoljna i da ce proces ostati tu u Trogiru.
Neko anoniman je napisao da smo lesinari ako trazimo novce. Nazalost to je jedini nacin da se proces pokrene. Nama nije do novaca ,ali drukcije ne ide,jer krivac nece ni biti kaznjen, onaj pravi, iako ih je nekoliko, ako njihova lijecnicka komora odluci tako. Dakle i nakon sto sud,pretpostavimo, presudi u nasu korist, lijecnicka komora odlucuje sto dalje s tim lijecnikom. Obicno se izvuku i nastave s legalnim ubijanjem. Da ja nekog ubijem na cesti, bar bi ostala bez dozvole,a oni ni to.




Post je objavljen 20.10.2008. u 22:04 sati.