ponedjeljak, 20.06.2011.
Finale velike Oslo trilogije; Đavolja zvijezda.
Napokon sam dobila u ruke knjigu koju sam čekala 2 mjeseca; Đavolja zvijezda, veliki finale Oslo trilogije koja se još sastoji od Crvendaća i Nemeze. Znam da je otrcano reći da je nisam mogla ispustiti iz ruku i da sam je pročitala u jednom danu, ali tako je i bilo (osim dijela u kojem kažem da sam je pročitala u jednom danu; pročitala sam je u 3 dana). Harry Hole je moj junak. Usamljeni vuk. Muči se sa svojim problemima kako god zna i umije i trudi se. Nije savršen.
Mlada žena pronađena je mrtva u svome stanu u Oslu. Na lijevoj ruci amputiran joj je prst, a pod kapkom skriven sićušan crveni dijamant u obliku pentagrama – đavolje zvijezde. Detektiv Harry Hole isprva odbija surađivati u istrazi koju vodi njegov dugogodišnji suparnik Tom Waaler. Ipak, pod prijetnjom otkaza, Harry je prisiljen otrijezniti se i posvetiti poslu. Na pomolu je val sličnih ubojstava, a modus operandi upućuje na to da je Oslo pretvoren u poligon serijskog ubojice. Đavolja zvijezda predstavlja ključ za razrješenje niza slučajeva.
Jo Nesbo nas sjajnim novim trilerom nevjerojatne dinamike i spektakularnih obrata ponovno vodi do šokantne završnice.
Jo Nesbo je genije. Izmisliti lika koji u tebi budi sažaljenje i potrebu da mu pomogneš na koji god način možeš je stvarno za svaku pohvalu. A upravo je takav Harry. Želiš mu pomoći, a ne znaš kako. A onda se probudiš iz svojih maštarija i shvatiš da je on samo književni lik. Šteta.
- 11:52 -
utorak, 14.06.2011.
'Put u Jeruzalem' Jana Guilloua
Nakon ponešto naporne Povjesničarke, ova knjiga došla je kao pravo osvježenje. Put u Jeruzalem je lijepa priča o djetinjstvu Arna Magnussona i o razlozima njegova pristupanja svetom redu vitezova templara koji služe u Svetoj zemlji.
Briljantan i uzbudljiv prikaz srednjovjekovnog svijeta koji nam, uz napetost radnje te intrige, donosi ljubavnu priču o mladom junaku Arnu Magnussonu.. Plemić Arn kao dječak odlazi na školovanje u cistercitski samostan. Ondje stekne najbolje duhovno i svjetovno obrazovanje svog vremena i vrhunske ratničke vještine kojima ga podučava bivši vitez templar. Nakon što podijeli postelju s dvije sestre i tako počini smrtni grijeh, biva osuđen na dvadesetogodišnju pokoru – da kao vitez templar služi u Svetoj zemlji... Put u Jeruzalem prvi je nastavak popularne povijesne trilogije.
Arn Magnusson je vrlo skroman dječak koji je svoje djetinjstvo proveo u samostanu s ostalom samostanskom braćom koja su ga podučavala stranim jezicima i umijeću korištenja luka i strijele, ali i mača. Nakon što otac Henri shvati da je, sada već odrasli, Arn vidio samo svijet unutar samostanskih zidina, odluči ga poslati natrag kući u Arnas kako bi vidio kako izgleda svijet izvana te da se odluči hoće li ući u redovničku službu. Upravo ga je ta odluka stajala njegova slobodna života. O tome kako se bori s "bezbožnim" Saracenima u Svetoj zemlji više ima u drugom dijelu ove uzbudljive trilogije, Vitez templar
- 16:25 -
ponedjeljak, 06.06.2011.
'Povjesničarka' Elizabeth Kostove
Nakon pročitanje knjige mogu reći da je ovo jedna od knjiga koje sam teško pročitala do kraja. Radnja je vrlo spora i vodi nas iz jednog grada Europe u drugi. Pošto sam i sama bila u Istanbulu nedavno, zanimali su me dojmovi samih likova o nekim znamenitostima spomenutog grada. No, njih se grad više dojmio nego mene, iako sam i sama teško vjerovala da se nalazim u tako povijesno važnom gradu.
Kada šesnaestogodišnjakinja u bogatoj knjižnici svoga oca pronađe dobro skrivenu knjigu i hrpu požutjelih pisama koja počinju riječima „Moj dragi i nesretni nasljedniče“, počet će potraga najopskurnijim putevima povijesti, utemeljena na činjenici toliko apsurdnoj koliko i mogućoj: Drakula, krvožedni Vlad Tepeš je živ.
Priča se istovremeno razvija u tri različita razdoblja. Prvo razdoblje: tridesetih godina prošlog stoljeća, profesor Bartholomew Rossi, nakon što mu je maštu i povjesničarski duh zaokupila neobična knjiga, krenuo je u potragu za Drakulom. Stravični i krvavi događaji ubrzo će ga natjerati da odustane, sve dok dvadeset godina kasnije istu knjigu ne pronađe Paul, njegov student. Ubrzo nakon toga, Rossi misteriozno nestaje, a Paul i tajanstvena Helen pokušat će riješiti zagonetku. Treći pripovjedni niz počinje dvadeset godina kasnije – nekadašnji student sada je ugledni diplomat, a sudbonosnu je knjigu pronašla njegova kći. Paul je nestao, ostavivši neshvatljivu poruku: „Otišao sam pronaći tvoju majku.“ Majku koja je mrtva već dvadeset godina!
Ne mogu se oteti dojmu da sam stalno čekala da se nešto važno za radnju dogodi, no dok se to stvarno i dogodilo nisam imala osjećaj da je to toliko važno. Čekam, čekam, čekam i na kraju se dogodi nešto nezanimljivo. Moje je mišljenje da je knjiga mogla biti puno bolje i zanimljivije napisana i da bi onda bila pravi hit. Najzanimljiviji dio knjige je bio onaj u kojem profesor Rossi opisuje svoj susret s Drakulom, kakav je dojam on ostavio na njemu. Eto jednog dijela tog opisa:
„...Ugledao sam vatru na ognjištu, prigušeni crveni plamen. Gorjela je u nadsvođenom kamenom kaminu i bacala dovoljno svjetla da obasja površinu više komada masivnog starog pokućstva – veliki pisaći stol prepun papira, izrezbarenu škrinju, dva, učinilo mi se, visoka četvrtasta naslonjača. U jednom od njih, meni okrenut leđima, prednjim dijelom prema vatri, netko je sjedio posve nepomično – iznad naslona nazirao sam mračan obris...“
„...Na bolnim sam nogama polagano stupio na svjetlo vatre, a kad sam zaobišao veliki naslonjač, onaj lik polagano je ustao i okrenuo se prema meni... Imao je dugačku, kovrčavu, tamnu kosu koja mu se spuštala na ramena. Nešto u njegovim pokretima na neopisiv se način razlikovalo od kretnji živog čovjeka, no nisam znao odrediti je li zbog tog brži ili sporiji.“
„...Drakula je sjedio zagledan u vatru bez dima, uspravljene glave nad širokim ramenima. I protiv volje razmišljao sam o tome kako su mu odrubili glavu – što se toga tiče, slagali su se svi prikazi njegove smrti. Kako sad ima glavu ili je sve to iluzija? Ovratnik elegantne tunike dizao se i dopirao mu do brade, a tamne kovrče spuštale su se preko njega i padale na ramena.“
Čitajući ovu knjigu osjećala sam psihički umor, gotovo ljutnju i frustraciju; željela sam da se već jednom dogodi neki važan događaj, neka prekretnica u radnji. Zato sad mogu reći da sam sretna što sam je napokon pročitala do kraja. Iako sam uglavnom nezadovoljna pročitanim, osjetila sam želju za istraživanjem života jedne od najvažnijih ličnosti europskog srednjeg vijeka: Vlada Tepeša. Možda je to dobar pokazatelj; da knjiga ipak nije za baciti ako te tjera da i dalje razmišljaš o njoj.
- 10:09 -
