nedjelja, 31.07.2011.
Sraz kraljeva - drugi dio Martinova ciklusa Pjesma leda i vatre
Sraz kraljeva je drugi dio Martinova ciklusa Pjesma leda i vatre. Prati sudbine nekoliko glavnih likova među kojima su Arya, Tyrion, Catelyn, Theon i drugi, ali pojavljuje se i novi POV* lik; Davos Seaworth, Stannisov najodaniji čovjek. Ovaj dio nam donosi nastavak radnje iz Igre prijestolja i odgovara nam na mnoga pitanja (SPOILER): Kako obitelj Stark preživljava bez svoje glave obitelji, Eddarda? Kako će se Sansa i Arya snaći u novom opasnom okruženju? Kako će se Bran iz djeteta pretvoriti u pravog kneza Oštrozimlja? Za odgovor na ta i mnoga druga pitanja u ruku uzmite Sraz kraljeva:
Dok se davno nestali svijet čarolija ponovo vraća u Sedam kraljevina, stvarni se svijet raspada pod naletom samoproglašenih kraljeva. Raštrkana posvuda, djeca kneza Eddarda morat će naglo odrasti ne bi li preuzela uloge koje im je sudbina namijenila. Robb će s mačem u ruci i cjelokupnom vojskom Sjevera pokušati obraniti posjede svojega oca, Bran će u Oštrozimlju od dječaka pokušati postati vladar, Sansa će u zarobljeništvu pronaći svog viteza na najneočekivanijem mjestu, Arya će u bijegu naučiti kako "lasičjom juhom" osvojiti zamak, a Jon će krenuti na svoj prvi pohod s onu stranu Zida. Za to vrijeme njihovi protivnici neće sjediti skrštenih ruku. Spletke, podvale i izdaje na dvoru kruh su nasušni, likovi nalik na članove obitelji Borgia ili jednog Machiavellija jedu se za doručak, a glave neprijatelja smatraju se uvijek prikladnim poklonom. Najnoviji Kraljev Namjesnik Tyrion ima savršen plan kako izigrati kraljicu Cersei, rizničara Petyra i kneza uhoda, eunuha Varysa. Ili možda i njegov plan i nije tako savršen kao što se čini? Drugi dio ciklusa Pjesma Leda i Vatre Georgea R. R. Martina pod naslovom Sraz Kraljeva donijet će pregršt obrata i mnoštvo novih likova koji će zauzeti mjesta onih kojima sreća nije dala da prežive.
Na ovaj ciklus knjiga gledam potpuno drugačije; ne razmišljam hoće li radnja biti dosadna ili ne, hoću li odustati od čitanja ili ne... Svako toliko nabasate na knjige koje ne podliježu takvim pitanjima, a to se dogodilo i meni. Martinov ciklus je toliko živopisan i toliko realan da je to jedna od onih knjiga koje čitate i čitate i nikad vam ne dosade. No, ponekad imam osjećaj da radnja ide, a zapravo se ništa ne događa. Kad onda: BUM! Toliki preokret da ne možeš vjerovat. Likove sam toliko zavoljela da su postali dio moje svakodnevice. Ne vjerujem da sam jedina u takvom razmišljanju, jer znam da ovaj ciklus je mnoge ljude prikovao za knjige, ne samo mene. I to s razlogom.
*point of view lik
- 13:35 -
srijeda, 27.07.2011.
Još jedna uspješnica Philippe Gregory
Kao što i sam naslov kaže, u moje ruke je došao još jedan uspješni roman kraljice povijesnih romana Philippe Gregory. Riječ je o djelu Naslijeđe Boleynovih koje prati živote tri protagonistice: Anne od Clevesa, Jane Boleyn i Katherine Howard. Oni koji znaju nešto više o Henriku VIII i njegovih šest žena (bilo da je razlog zainteresiranost za tudorsku Englesku ili opsjednutost Philippinim romanima i razdobljem Henrikove vladavine, kao što je i slučaj kod mene) već prilično dobro znaju kako završava ovaj roman. No, to ne umanjuje sam doživljaj pri čitanju jer ne smijemo zaboraviti da je ovo pisala the one and only Philippa Gregory. Ona i najpoznatije stvari pretvara u čist užitak čitanja. Za one koji ne znaju o čemu se radi u ovom njezinom odličnom romanu, evo kratkog sadržaja:
Tri žene, jedna nagrada - engleska kruna. Godine 1539. Henrik VIII. morao se ponovno oženiti, a ta je bremenita čast dopala strogo odgojenu protestantsku kandidatkinju - Anne od Clevesa. Iako fascinirana glamurom engleskoga dvora, ipak zamjećuje kako se oko nje polako steže stupica prevrtljivoga kralja. U međuvremenu mlada, ali nipošto neiskusna Katherine Howard svojim će koketiranjem pronaći vlastiti put do prijestolja. Istodobno njezinu pragmatičnu sestričnu lady Rochford (Jane Boleyn), koja je bila svjedokom optužbe protiv bivše kraljice Anne Boleyn, ne prestaju progoniti duhovi prošlosti i nasljeđe Boleynovih - sumnja, izdaja i smrt. Vrijeme je to previranja i nesigurnosti u kojemu ove tri mlade žene pokušavaju preživjeti na najćudljivijem dvoru Europe.
Kombinirajući višegodišnje stručno istraživanje s besprijekornim pripovjedačkim umijećem Philippa Gregory satkala je prekrasnu povijesnu priču s daškom napetosti i intrige koja će čitatelja držati začaranim do samog kraja.
Čitajući ovu knjigu najviše sam se iznanadila osjećajima koje je ova knjiga kod mene uzrokovala; gađenje, užas, pa čak i mržnja! Mržnja prema nikome drugome negoli Henriku VIII. Oni koji su pročitali knjigu i oni koji znaju kakav je monstrum ovaj engleski kralj bio znaju zbog čega bih mogla osjećati upravo ove navedene osjećaje. Jer da sam te stvari rekla na Henrikovom dvoru u 16. stoljeću, ne vjerujem da bi živa dočekala sljedeće jutro. Također sam suosjećala s Anne kad je ona osjetila olakšanje čuvši vijest od koje je ona napokon slobodna. Ta je vijest da je engleski tiranin, kralj Henrik VIII umro, a ona napokon može proživjeti svoj život kako želi, bez straha da će kraljevi ljudi doći po nju s apsurdnom optužnicom i da će i njezina krv natapati zelenu travu ispred Towera.
Kad razmišljam o tim osjećajima, sjetim se još jedne odlične Philippine knjige, a to je Kraljičina luda. Ta knjiga je također uzrokovala nekoliko osjećaja u meni, najviše strah. O tome sam već pisala pa nema smisla ponavljati već rečeno. Za sve one koji se kolebaju žele li pročitati ovu knjigu, ja kažem "Da!", pročitajte. Nećete požaliti!
- 18:37 -
subota, 23.07.2011.
Finale križarske trilogije Jana Guilloua
Došlo smo i do toga, dame i gospodo. It's the end of an era! Era Arna Magnussona, njegovih religijskih pitanja i razmišljanja i ere, pa zapravo njegova života. Složit ću se u potpunosti s kritikom Norrköpings Tidningara: „Roman koji utjelovljuje čistu radost pripovijedanja, lijepa priča koju treba imati pri ruci kad god poželite dobru knjigu.“ Da se ne zaletim i ne kažem previše, zasad ću vam dati kratki sadržaj preuzet sa znanja:
Godine 1192., nakon dvadeset godina službe u Svetoj zemlji kao vitez templar, Arn Magnusson vraća se u Zapadni Götaland. Sa sobom dovodi strance i donosi znanja koja će biti preduvjet za jedno posve novo vrijeme u cijeloj Europi i koja će od malene zemlje seljaka na dalekom sjeveru stvoriti novo i moćno kraljevstvo....
No, Arn i njegova voljena Cecilia, duboko uvjereni kako je ljubav snažnija od politike, dovode zemlju u novu opasnost...
Kraljevstvo na kraju puta finale je trilogije koja je postala pravi viteški ep.
Ova trilogija zaista jest jedan viteški ep, jer lika kao što je Arn Magnusson ne susrećemo svugdje. On je bogato razrađen, sa svojim principima i svojim znanjem koje je dobio odrastajući u samostanu pod budnim okom oca Henrija i brata Guilberta i najvažnije, služeći kao vitez templar u Svetoj zemlji. Njegova strpljivost tijekom više od dvadeset godina mu se isplatila, jer u trećem i zadnjem dijelu križarske trilogije on se vraća u svoju zemlju k svojoj voljenoj Ceciliji. Pomoću svog znanja on svoj posjed u Forsviku i bratov u Arnasu pretvara u prave utvrde, spremne u slučaju novog rata koji je uvijek tu negdje. Stranci koje je doveo sa sobom pomažu mu napuniti blagajne Forsvika izrađujući razne predmete; staklene čaše, vrške strijela, mačeve, štitove... A najvažnije je to što će izvježbati mlade dječake u moćne ratnike kakvih ima samo u Svetoj zemlji. Ostatak priče vam ne želim otkriti jer je pravi užitak čitati finale ove izvanredne trilogije koja je u tako kratkom vremenu osvojila moje srce. Doslovno. Dobiva čistu peticu od mene!
Zanimljivo je kako je autor u povijest Švedske ukomponirao i potpuno izmišljen lik; u njegovoj priči Arn Magnusson je djed jarla Birgera, stvarnog lika koji je zauzeo vlast u Istočnom i Zapadnom Götalandu i Svealandu 1251. godine. Isto tako je pomoću našeg najdražeg lika, Arna, objasnio potpuno neobjašnjive pobjede zapadnih Göta protiv danskog kralja Valdemara Pobjednika koji je podupirao Sverkera Karlssona u bitki kod Lene 1208. godina i bitki kod Gestilerena 1210. Da znam više o povijesti Švedske vjerojatno bih više uživala u tom dijelu knjige, ali nažalost to tako nije bilo, što ne znači da se ne divim piščevom pothvatu. Isto tako mi je žao što ne znam ništa o pjesmi o Suneu i Heleni i otmici iz samostana koja je izgleda vrlo poznata i iz razdoblja u kojem je naš Arn živio. Usprkos tome, moram priznati da je palo i nekoliko suzica prilikom čitanja zadnje stranice omiljene mi trilogije. Živio Arn Magnusson!
- 11:52 -
utorak, 12.07.2011.
'Vitez templar' Jana Guilloua
U drugom dijelu križarske trilogije dobro nam poznatog Arna Magnussona susrećemo nakon deset godina službe u Svetoj zemlji kao odličnog ratnika poznatog čak i među Saracenima i to pod imenom Al-Guti. Evo kratkog sadržaja (znanje):
Arn Magnusson imao je tek dvadeset sedam godina, a već je bio ugledni veteran među križarima u Svetoj zemlji. Mnogo se toga dogodilo tijekom tih deset godina otkako je protjeran iz Arnäsa u Zapadnom Götalandu nakon zabranjene veze sa svojom voljenom Cecilijom. Sada je njegova zadaća, kao gospodara utvrde i garnizona u Gazi, da provodi zakon i red u okolici. Tijekom vremena odslužila je i Cecilia svoju kaznu u samostanu Gudhemu. Unutar samostanskih zidina vladala je zla i stroga glavarica Rikissa, a izvan njih trajala je krvava borba za vlast između kraljevskih loza Sverkera i Erika. Cecilia je svaki dan molila za čudo da preživi zlostavljanja majke Rikisse te da se Arn živ vrati kući...
Vitez templar drugi je dio iznimno popularne povijesne trilogije o dobu križarskih pohoda.
Kao što piše, Vitez templar je drugi dio križarske trilogije u kojem je opisana druga polovica Arnove i Cecilijine dvadesetogodišnje kazne. Od hladnih samostanskih zidina do vrućih palestinskih dina, ova knjiga nam donosi pregršt opisa koje možemo osjetiti i na vlastitoj koži; hladno nam je s Cecilijom i žedni smo s Arnom. Najveći plus ove križarske trilogije je autorov jednostavan način pisanja; čini nam se da nam on sam priča priču. Više ima prepričavanja nego dijaloga što uopće nije loša stvar već pridonosi boljem shvaćanju samih događaja u knjizi i suosjećanju s likovima koji prolaze kroz teške trenutke svog života.
Ova je trilogija vrlo uspješno prenesena i na filmsko platno. Izbor nekih glumaca mi se jako svidio, dok je s drugima bila druga priča. Joakim Nätterqvist je, na primjer, savršen za ulogu Arna Magnussona.
Arn i Knut
Cecilia (Sofia Helin)
Jedina zamjerka glumici koja tumači ulogu Cecilije jest boja kosa; u knjizi Cecilijina kosa je crvene boje, zato je i zovu Cecilia Rosa.
Među ekipom je i poznati glumac Stellan Skarsgĺrd u ulozi Arnovog strica, Birgera Brose.
Razumljivo je i, dakako, da film ne može prikazati sve događaje iz knjige pa ljubiteljima srednjeg vijeka i doba križarskih ratova preporučujem da pročitaju ovu trilogiju. Iako nisam pročitala zadnji dio, nema sumnje da će biti jednako odličan kao i prva dva dijela. U ovoj knjizi uživala sam od prve do zadnje stranice.
- 18:40 -
petak, 01.07.2011.
Naslovnice 'Oslo trilogije'
Ponukana i inspirirana sjajnim postom na jednom odličnom blogu kojeg sam nedavno otkrila, odlučila sam i sama napisati jedan post o naslovnicama knjiga. Odlučila sam pisati o naslovnicama Oslo trilogije Jo Nesboa; Crvendać, Nemeza i Đavolja zvijezda.
Prvi je na redu Crvendać.
Glavni motiv na ovoj naslovnici Crvendaća je prizor iz rata; snijeg, žičana ograda i u pozadini vojnik koji se udaljuje (Daniel?). Naslovnica norveškog izdanja je drugačija; s nacističkim simbolom u prvom planu i kapljicama krvi puno više dočarava onaj povijesni dio ovog krim romana.
Naslovnica Nemeze je također okupana snijegom. U pozadini se vidi lik koji prilazi usamljenoj kolibi u šumi koja pripada liku iz knjige osumnjičenom za ubojstvo Harryjeve stare ljubavi. Nemeza je grčka boginja osvete, a ona u ovom romanu označava jedan od glavnih motiva u radnji.
Na naslovnici norveškog izdanja romana prikazan je grad u sumraku (Oslo?)
Što se tiče Đavolje zvijezde, i na naslovnici znanja i na norveškoj naslovnici dominira motiv djevojke (vjerojatno jedna od žrtava).
Na norveškoj naslovnici prikazan je prepoznatljiv motiv iz ovog napetog romana - pentagram, đavolja zvijezda.
.
Kad sagledam sve naslovnice, subjektivno moram reći da mi se više sviđaju domaće naslovnice nego norveške. Nekako su misterioznije i jednostavnije u istu ruku. Ono što dominira na domaćim naslovnicama jest natpis Novi Stieg Larsson. Koliko se Nesboa može usporediti s Larssonom ne znam, ali svi bi se složili da je ta usporedba tu samo radi područja na kojem oba pisca žive; Larsson je iz Švedske (preminuo je 2005. ako se ne varam), dok je Nesbo Norvežanin.
- 20:00 -
