četvrtak, 30.08.2012.
'Dina' Franka Herberta
Čitanje ove knjige i otkrivanje bogatih svijetova bilo je zadovoljstvo jer Frank Herbert je genije koji na samo nekoliko stranica može stvoriti svijet za kojeg odmah poželite da je stvaran. Za sve one koji još nisu upoznali predivan svijet Franka Herberta, upozorenje: sljedeći tekst sadrži masu spoilera!
Ovo je priča o mladom, petnaestogodišnjem dječaku Paulu Atreidesu koji zajedno sa svojom obitelji, ocem Letoom Atreidesom, i majkom, očevom konkubinom lady Jessicom, stiže na planet Arrakis nakon što je car Shaddam IV odlučio dati vlast Arrakisa u ruke kuće Atreides. Ali, najveća opasnost jest ta da je vlast nad Arrakisom oduzeta od kuće Harkonnen koja je neprijateljski nastrojena prema kući Atreides, a koju vodi podli i debeli barun Vladimir Harkonnen. Iako su znali da ulaze u zamku, nisu se mogli spasiti. Naime, u obitelji su imali izdajicu koji ih je izdao kako bi spasio svoju ženu koju su zarobili Harkonneni. Na kraju će se ispostaviti da je dotična žena već dugo vremena mrtva i da je cijela izdaja bila uzaludna. Nakon mnogo peripetija, Paul i njegova majka, lady Jessica se spašavaju i završavaju kod pustinjskog plemena Fremena (kod nas prevedeno Slobodnjaka; prijevod koji ja sama ne odobravam) dok Leto pogiba u pokušaju da ubije Vladimira Harkonnena.
Ovo je kratki uvod u samu priču koja se rasprostire na preko 800 stranica, a sama knjiga ima još i 4 dodatka: o ekologiji Dine, religiji Dine te o ženskom redu zvanom Bene Gesserit kao i o terminologiji Dine.
Ova knjiga je različita od svih ostalih SF djela (bili oni filmovi ili knjige) koje sam ja do sad gledala/čitala. U Dini naglasak nije na svjetlosnim mačevima, svemirskim brodovima i sličnim stvarima koje povezujemo sa znanstvenom fantastikom, već je naglasak na najosnovnijoj stvari koja će se uvijek trebati nadograđivati i poboljšavati: naglasak je na ljudskim odnosima i na ljudskoj zajednici. Prvi put kad čitate o Fremenima u knjizi, čitate o njima da su divljaci, da ih je malo i da žive u pustinji te kako ni ne treba obraćati pozornost na njih, no kroz knjigu saznajete sve o njihovom životu u dalekoj i nemilosrdnoj pustinji, o njihovim ritualima, religiji, praznovjerju... Upoznate njihov način života i međuljudske odnose. Vidite da su itekako važni, da oni mjenjaju lice Arrakisa, lice Dine. Oni su upravo ona pustinjska moć (desert power) za koju je Vojvoda Leto Atreides znao da treba iskoristiti želi li se zadržati dulje na tom planetu i preživjeti. Oni štuju pustinjske crve koji im daju začin od kojih su im oči plave, cijene vodu kao najvažniju stvar na svijetu i znaju da tijelo čovjeka pripada pojedincu, ali njegova voda pripada plemenu. Oni su fascinantni ljudi, a stvorio ih je upravo Frank Herbert, genije. I upravo među njima se nađu Paul i njegova majka kao što im je proročanstvo i navjestilo. Ostalo je povijest.
Stilgar i Paul s ostalim Fremenima (Everett McGill i Kyle MacLachlan, Dune, 1984.)
Jedan od moćnih likova u ovoj knjizi definitivno je lady Jessica Atreides. Iako joj je sestrinstvo kojem pripada, sestrinstvo Bene Gesserit, naredilo da vojvodi Letu rodi samo kćeri, ona mu je iz ljubavi rodila sina, Paula. Kasnije se ispostavilo da je on sve što to sestrinstvo traži kako bi moglo vidjeti budućnost koju nijedna žena do tad nije mogla vidjeti. No, prevarile su se kad su mislile da će njime moći vladati. On je postao Paul-Muad'Dib, Fremenima bog, a ostatku carstva Car!
Lady Jessica (Francesca Annis, Dune, 1984.)
Najtragičniji lik ove knjige jest, po meni, Alia, Paulova sestra. Kada ju je Jessica još nosila u svojoj utrobi, popila je tzv. Vodu života, drogu koju uzimaju žene kada postaju Časne majke, a koja im daje sjećanja svih prijašnjih časnih majki, ali i svojih predaka. Tako je i Alia dobila sjećanja zajedno sa svojom majkom. Sjećanja koja će se na kraju iskazati pogubnima za nju jer se neće moći boriti s njima. Bit će poznata kao "Abomination", ili da se izrazim lijepom hrvatskom riječju: odvratnost. Nju će opsjedat duh njezina djeda, baruna Vladimira Harkonnena, zbog kojeg će na kraju i uzeti svoj život.
Alia (Daniela Amavia, Children of Dune, 2003.)
Jedan od velikih likova ovog djela jest i Chani, Muad'Dibova velika ljubav, koju je on vidio u svojim proročkim snovima još dok je bio na Caladanu, planetu na kojem je živio svojih prvih petnaest godina. Kad ju je prvi put ugledao uživo, među Fremenima, odmah je znao da je ona ljubav njegova života. Ona je snažna žena koja se zna boriti kao muškarac (kao uostalom i sve fremenske žene, ali i djeca), ali nije snažna samo zbog toga. Kada je shvatila da će Muad'Dib postati car i da će morati "smiriti" odnose sa svrgnutim carem i to ženidbom s jednom od njegovih kćeri, Irulan, ona je to mirno prihvatila jer je željela samo najbolje za njega. Ali, Jessica joj je tad rekla (parafraziram): "Mi, Chani, koje nosimo ime konkubine, nas će povijest zvati suprugama."
Chani (Sean Young, Dune, 1984.)
Chani (Barbora Kodetová, Dune, 2000.)
Ima još mnogo snažnih likova koje ću pamtiti još dugo, ali to ostavljam vama da otkrijete, kao i da sami odlučite koji su vama najtragičniji ili najsnažniji likovi.
Kao i sva velika književna djela tako je i ovo dobilo svoje ekranizacije. Jedna se ističe više od ostalih. Duh Fremena uspješno nam je prikazao David Lynch u svom filmu Dune iz 1984. godine. Iako se kasnije odrekao tog filma jer je bio loše primljen, sam film je kasnije postao kultni među obožavateljima Herbertova svijeta. Postoji i mini-serija Johna Harrisona iz 2000. koju bih se ja usudila nazvati prilično lošom. Kamera se ne treba izvrnuti i crveno svjetlo u pozadini nije potrebno kako bi se shvatilo tko je zlikovac u seriji.
Paul - Muad'Dib (Kyle MacLachlan, Dune, 1984.)
Kyle MacLachlan (Dune 1984.) je vrlo uvjerljiv u ulozi Paula-Muad'Diba i puno nam bolje prikazuje Herbertovog Paula, od Aleca Newmana u mini-seriji iz 2000. koji se ponaša kao razmaženo derište kad bi trebao pokazati da vlada svakim mišićem svog tijela. No, to nije kriv glumac već redatelj.
Paul - Muad'Dib (Alec Newman, Children of Dune, 2003.)
Ali glumac svakako nije loš. On je pokazao da može vrlo lako prirasti srcu kao tragičan lik u mini-seriji Children of Dune (Djeca Dine) iz 2003. redatelja Grega Yaitanesa, koja zapravo prikazuje radnju iz drugog i trećeg dijela Herbertova ciklusa; Dune messiah (Mesija Dine) i Children of Dune (Djeca Dine).
Zaključit ću ovu recenziju izjavom jednog velikana misterija, Arthura C. Clarkea: "Ne znam ni za što usporedivo s njom, osim Gospodara prstenova."
- 11:49 -
