Napokon sam dobila u ruke knjigu koju sam čekala 2 mjeseca; Đavolja zvijezda, veliki finale Oslo trilogije koja se još sastoji od Crvendaća i Nemeze. Znam da je otrcano reći da je nisam mogla ispustiti iz ruku i da sam je pročitala u jednom danu, ali tako je i bilo (osim dijela u kojem kažem da sam je pročitala u jednom danu; pročitala sam je u 3 dana). Harry Hole je moj junak. Usamljeni vuk. Muči se sa svojim problemima kako god zna i umije i trudi se. Nije savršen.
Mlada žena pronađena je mrtva u svome stanu u Oslu. Na lijevoj ruci amputiran joj je prst, a pod kapkom skriven sićušan crveni dijamant u obliku pentagrama – đavolje zvijezde. Detektiv Harry Hole isprva odbija surađivati u istrazi koju vodi njegov dugogodišnji suparnik Tom Waaler. Ipak, pod prijetnjom otkaza, Harry je prisiljen otrijezniti se i posvetiti poslu. Na pomolu je val sličnih ubojstava, a modus operandi upućuje na to da je Oslo pretvoren u poligon serijskog ubojice. Đavolja zvijezda predstavlja ključ za razrješenje niza slučajeva.
Jo Nesbo nas sjajnim novim trilerom nevjerojatne dinamike i spektakularnih obrata ponovno vodi do šokantne završnice.
Jo Nesbo je genije. Izmisliti lika koji u tebi budi sažaljenje i potrebu da mu pomogneš na koji god način možeš je stvarno za svaku pohvalu. A upravo je takav Harry. Želiš mu pomoći, a ne znaš kako. A onda se probudiš iz svojih maštarija i shvatiš da je on samo književni lik. Šteta.
Post je objavljen 20.06.2011. u 11:52 sati.