petak, 02.07.2010.

Sine nobilis :-))

Upravo pokušavam ustanoviti koliko nepotrebnih stranih izraza, fraza, poslovica i sličnog redovito koristim. Tu ne računam kompovsko-netovske, ionako ne znam drugačije nego downloadati, upgradeati, cincilurati gefufnu na fergloderu ili gefufnuti fergloder na cinculatoru :-)).

Kojim povodom raščlanjujem govor svoj svagdašnji? Pa, naletjela sam na zgode gdje osoba ismijava one koji ne samo da upotrebljavaju engleske pojmove, nego ih krivo izgovaraju. Uz to, dotična posmjehivajuća osoba govori onim «pravim» zagrebačkim punim njemačkih iskrivljenica :-)).

Da, i ja govorim isti taj zagrebački. Iste iskrivljene riječi. Što samo pokazuje da su moji preci bili neobrazovani, nekulturni, primitivni te su se pravili važni govoreći njemački. Trebalo je proći nekoliko generacija da nauče njemački, zatim još koja da dođemo do potpunog neznanja i nezainteresiranosti za jezik bivših osvajača.

Jednako kao i današnjim pomodnim angloslovcima. Unuci će im govoriti savršeni engleski, prapraunuci neće znati nikaj osim iventa, fankluba :-)). Umjesto engleskog će učiti, kaj ja znam, kineski, indijski, već koji jezik će tada biti svjetski glavnim. Ili lokalno glavnim.

Koja je poanta teksta? Imam je, vjerovali ili ne :-)). Poanta je ismijavanje. Čemu? Smijat ću se nečijem neznanju engleskog dok vješam forhange, zaugam, skupljam zokne po šlafcimeru i kuham štokfiš začinjen zafrigom :-)).

Očuvati jezik naš prelijep? Svakako. Ali, s kojim prokletim pravom se borim za to, ako usput izbacujem hrpu nepotrebnih poslovica na latinskom. O ukusima se može jednako reći kao i de gustibus. Kocku mogu baciti. Naravno da ima neprevodivih. Jedna od onih koje koristim je non plus ultra i stvarno ne znam kako bih je prevela.

Da me smetaju krivo izgovoreni strani izrazi, da. Ono što me posebno smeta su krivo otipkane latinske poslovice. Mislim, pola latinskog spada pod čisto prenemaganje. Vidite vi svi kako sam ja pametan/obrazovan/učen kreten. Koji po mogućnosti, posebno kad se radi o Šuvarovim generacijama ima 2 i pol sata latinskog iza sebe.

Nego, zakaj nitko ne ispaljuje poslovice na grčkom? Mens sana, scio ut nihil, kad već ne koristimo hrvatski prijevod, zašto ne izgovaramo u originalu :-)). Navodno je i: Etiam tu, mi filii rečen na grčkom. Julček je, k'o svaki patricij svoga vremena, govorio grčki. Kud će pučki, obični latinski.

To je genijalan primjer kako je uvijek nečiji tuđi jezik bio nobl, hoh i in :-)). I kako je snobova, čak i onih koji su nob, bilo i bit će :-)).

Zagorka u Gričkoj vještici priča kako su Josipu II. došli hrvatski velikaši, odjeveni u hrvatske odore i bunili se zbog uvođenja njemačkog kao službenog jezika. Odgovorio im je da su do jučer govorili latinski, a sad prigovaraju njemačkom. Hrvatski ionako ne govore :-)).

Što se promijenilo tijekom dugih stoljeća? Hajde, barem govorimo hrvatski. Obogaćujemo ga ili osiromašujemo latinskim, njemačkim, engleskim. (Govorim o ovom području, gdje francuskog ima manje, talijanski nam je došao sa pizzom, špagetima, njokima. Ah, čemu njoki/njoke kad imamo naše lepe stare šuftnudle :-)). Pitam se da l' da u dodatku preveden sva ta čuda koja otipkah. Bih, da znam :-)).) I smijemo se onima koji engleski znaju točno onoliko koliko su naši ne tako davni preci znali njemačkog :-)). Uostalom, ovi friški ziher nisu Purgeri :-)).

Koliko jezika govoriš :-)) ...
Toliko više :-)) ...
Možeš ismijavati one druge :-)) ...

- 02:10 - Komentari (33) - Isprintajte - #