nedjelja, 25.07.2010.

Stručnjaci i stručnost :-))

Na netu smo, na blog.hru smo. Kaj samo po sebi znači da smo stručnjaci. Za nekaj. Npr. za bloganje :-)). Ili, preciznije za blog.hr.anje.

Ako ne sudjelujemo ili ne pratimo, još neke od blog-servisa diljem neta, ne možemo se smatrati stručnima izvan hr domene. Ako ne čitamo još poneke blogove u Hrvata, osim ovoga, nismo stručni čak ni za .hr :-)).


Ili jesmo? Ljudi su svugdje manje-više isti. Moda dolazi u valovima, sad je in kuhanje, prije koju god su bili jako in dizajni blogova. Uskoro će nam nešto peto biti zanimljivo. Digresija: Ako sam u krivu kaj se tiče mode, to samo pokazuje moju golemu nestručnost, čak i za net :-)).

No, to sve nije tema. Tema bi bila: Cijeniti ili ne, stručnost i stručnjake.

Pogledajmo svijet oko sebe. Koliki stručnjaci donose tako krive odluke. Nameću nam stavove sa kojima ne da se samo ne slažemo, nego ih smatramo nebuloznima. Neću kao primjer navesti politiku te političare u Lijepoj Našoj. Ne želim trabunjati o nečemu u kaj se nimalo ne kužim ni ne pratim :-)).

Držim se neta i kompova. Događalo mi, nekoć davno dok nisam bila baš mlada, ali sam bila naivna, da svaku šušu koja puno priča o tome kako se kuži u kompove smatram većim stručnjakom od sebe. Lekciju sam naučila na vlastitoj koži, odnosno duši i tijelu svog Najdražeg :-)). Pa sam malo skeptičnija, nepovjerljivija, opreznija. Cum grano salis :-)).

Isto tako sam doživjela da objašnjavam neke cake neta osobama koji se daleko više kuže od mene. Ali, na taj dio nisu došli, ne znaju, ja sam slučajno ili namjerno saznala, naučila, otkrila. I jednako kako su oni velikodušno, ponekad sa puno živaca te strpljenja, dijelili svoje znanje meni, tako sam im uzvratila. Dobro, uz malo plaženja jezika i likovanja: Ja znam, a ti ne :-P.

Kakve to veze ima sa stručnošću? Velike. Komp i net su preglomazni da bi jedna osoba, koliko god imala diploma, znanja, iskustva, znala sve. Tu i tamo, laik, amater može ponuditi nešto novo.

Digresija, još jedna: Svojedobno me sveučilišni profesor, cijenjeni stručnjak detaljno ispitivao o, vjerovali ili ne, fugiranju pločica. Baš tada sam mijenjala pločice u kuhinji ili kupaonici, a njega su zanimale fuge. Zato jer je on sam postavio u svojoj kući pločice, no u doba kad je to radio nisu fuge bile moderne. Pa ga je zanimalo. Moram priznati da mi je bilo totalno nejasno zašto bi to njega tako zanimalo i u toliko detalja :-)).

Ali, to je ono što razlikuje. Spremnost naučiti nešto novo, radoznalost, osobine koje, na jedan način više znače, nego ono za što smo se osposobili ili se osposobljavamo te smo stručni. Ili ćemo to postati :-)).

Da se vratim, k'o da sam ikuda otišla, na blog.hr. Za što smo stručni na ovom našem djeliću neta? O čemu to možemo tipkati i davati neprikosnoveno mišljenje?

Kad je o meni riječ, ni o čemu :-)). Nisam ni sigurna koliko brzo i kvalitetno mogu prepoznati one od kojih mi je pametnije držati se dalje. Ili, još gore, one kojih se trebam držati. Nije li gore propustiti dragu, divnu osobu, nego kratkotrajno trpiti bolesnika?

No, ima nas svakakvih (koje li mudrosti :-)) ). Od onih koji svoje mišljenje, prosudbe dijele šakom i kapom, preko onih koji najčešće procjenjuju te ocjenjuju druge, posebno njihovu stručnost uz lagani dodatak psihijatrijske dijagnoze, a da nisu stručnjaci ni za jedno od toga dvoga, do onih koji nemaju mišljenje, ali ih to ne spriječava u tipkanju :-)). Da, trpam se u ove zadnje, zato sam ih navela :-)).

Naravno da je gornja podjela jako ovlaš, još više nestručna i još manje pametna :-)). Davnih dana sam otipkala kako čim položim prstiće na tipkovnicu, mozak, ako ga i imam, pošaljem negdje drugdje, negdje daleko :-)).

Gdje sam odlutala :-)). Nažalost, pod normalno je da ne cijenimo stručnjake, struku. Previše i prečesto gledamo njihove promašaje, greške. Ali, koga ćemo onda cijeniti? Nestručnjake, amatere? Nije li to gori izbor?

Cijenila bih ljubitelje, zanesenjake. One koji vole. Koji nešto rade iz ljubavi. I uz to, moraju biti formalno stručni.

Zvučim li zahtjevno? Mislim da ne. Mogu govoriti o velikim i o malim stvarima. O velikim i malim količinama znanja. Npr. treba li baš jako, jako puno znanja za dobar blog? Teško :-)). Ni petsto diploma iz svih mogućih književnosti, mali milijun tečaja kreativnog i nekreativnog pisanja neće mi ništa dati, ako nemam išta reći. Uostalom, nismo li još u osnovnoj školi primjetili kako neki pišu bolje, ljepše sastavke u školsku zadaćnicu :-)).

Misliti ili ne :-)) ...
Izreći svoje misli ili ne :-)) ...
Procjenjivati druge ili ne :-)) ...

- 00:31 - Komentari (19) - Isprintajte - #

utorak, 20.07.2010.

Offline i online, ubitačna kombinacija :-))

Upozorenje: Ovo je jedan od onih tekstova koje, dok tipkam, mrzim samu sebe jer ne znam pisati. Posebno ne prepričavati dijaloge.

Imala sam malo napornije popodne, odnosno večer i praktički jedva čekah da se spojim kako bih se mogla jadati :-)). Jedan od onih kojima se izjadah je moj suigrač na Ikariamu.

Prvo ću prenijeti njegove inačice onoga kaj mi se dogodilo:

Situacija prva: Bilo mi je naporno na poslu, šef zafrkava k'o i obično, plaća manja zbog premijerke nam i zbog manjka posla, ja sva jadna, sretnem frendicu koju dugo nisam vidjela.
Odemo se prošetati, u izlogu spazimo konjak po sniženoj cijeni, sretne ga kupimo, odemo na nasip i cugamo :-)).
Naiđem na neki kamenčić, spotaknem se i razbijem. Raspadne mi se natikača. I jedino što sam u stanju progovoriti je: Da mi je malo sjediti da dođem k sebi :-)).
Nakon toga, sjednemo na klupicu uz Savu i gledamo patkice kako plove prema Crnom moru :-)).

Komentirala sam da ima nekoliko rupa; frendicu sam vidjela prekjučer, konjak ne pijem, frendica uopće ne pije te u Savi nema pataka :-)). Digresija: Nezagrebački Ikariamovac je na Bundeku spazio patkice i zaključio kako lako prelete do Save :-)).

Situacija nakon prve iliti druga: Sjedim na gore spomenutoj klupici jedva držeći oči otvorene. Dotrči neki jogger u onoj majici što je do ramena i što stoji samo mišičavim crncima (citiram :-)) ) pa me pita u čemu je problem. Uljepšano opišem situaciju prvu te on ponudi donijeti me doma :-)).
Kako ne odbijam besplatni prijevoz, odnese on mene doma, ponudim ga limunadom jer on mora paziti na kilažu, a sebi napravim jedan gemišt da dođem k sebi :-)).
Nakon toga, on ode svojim putem (da, i ja sam se poveselila da će biti zanimljivije :-)) ), a ja pod tuš. Kad voda ledena. Dražesni gradonačelnik, zbog problema s kanalizacijom na Sigečici i prosvjeda u Varšavskoj, poludio je te ukinuo struju i plin.
Otuširam se ledenom vodom, pokušam izvaditi leće i tek nakon pola sata skužim da sam toliko pijana da guram prste u uši, umjesto u oči :-)).
Potom se srušim u krevet, zakasnim na posao :-)).

Rupe: Ne pijem gemište, tuširam se pod normalno hladnom vodom, na posao ću eventualno ujutro zakasniti, to je tek u budućnosti :-)). I gdje je nestala frendica :-)).

Nema smisla da detaljno opisujem što se stvarno dogodilo, samo bih pokvarila priču :-)). No ukratko, radi se o oderanom laktu i koljenu, frendici koju je skoro herc strefio (pala sam tako da je to gore izgledalo nego kaj je bilo :-)) ).

Nakon toga, doma poslije namjernog ledenog tuša, iz desnog oka nikako izvaditi leću. Trebalo mi je pola sata, već sam mislila da mi je izletila kad sam tresnula o asfalt, ne na nasipu :-)).

To bi bile prve dvije. Treća je: Kad sam konačno sjela za komp (i natočila si rakiju, moram doći k sebi :-)) ), nisam se mogla ulogirati na Ikariam. Morala sam reinstalirati FF. To je moj ikariamovski suigrač komentirao sa: Da si nabaviš Operu i riješiš probleme :-)). Ova mu očito nije inspirirala maštu.

Morate priznati kako su njegove inačice daleko bolje od stvarnosti :-)). Usput mi je nevjerojatno popravio raspoloženje, usprkos bolnom laktu i koljenu, bez joggera i nošenja te uništenoj natikači, nanuli, kako se to već zove, ono drveno Schollovo. I šokiranoj frendici :-)).

Sve je bolje, kad se odlično ispriča :-)) ...
I pliva patka prema Crnom moru :-)) ...
Kaj bih ja bez neta :-)) ...

- 00:01 - Komentari (11) - Isprintajte - #

petak, 02.07.2010.

Sine nobilis :-))

Upravo pokušavam ustanoviti koliko nepotrebnih stranih izraza, fraza, poslovica i sličnog redovito koristim. Tu ne računam kompovsko-netovske, ionako ne znam drugačije nego downloadati, upgradeati, cincilurati gefufnu na fergloderu ili gefufnuti fergloder na cinculatoru :-)).

Kojim povodom raščlanjujem govor svoj svagdašnji? Pa, naletjela sam na zgode gdje osoba ismijava one koji ne samo da upotrebljavaju engleske pojmove, nego ih krivo izgovaraju. Uz to, dotična posmjehivajuća osoba govori onim «pravim» zagrebačkim punim njemačkih iskrivljenica :-)).

Da, i ja govorim isti taj zagrebački. Iste iskrivljene riječi. Što samo pokazuje da su moji preci bili neobrazovani, nekulturni, primitivni te su se pravili važni govoreći njemački. Trebalo je proći nekoliko generacija da nauče njemački, zatim još koja da dođemo do potpunog neznanja i nezainteresiranosti za jezik bivših osvajača.

Jednako kao i današnjim pomodnim angloslovcima. Unuci će im govoriti savršeni engleski, prapraunuci neće znati nikaj osim iventa, fankluba :-)). Umjesto engleskog će učiti, kaj ja znam, kineski, indijski, već koji jezik će tada biti svjetski glavnim. Ili lokalno glavnim.

Koja je poanta teksta? Imam je, vjerovali ili ne :-)). Poanta je ismijavanje. Čemu? Smijat ću se nečijem neznanju engleskog dok vješam forhange, zaugam, skupljam zokne po šlafcimeru i kuham štokfiš začinjen zafrigom :-)).

Očuvati jezik naš prelijep? Svakako. Ali, s kojim prokletim pravom se borim za to, ako usput izbacujem hrpu nepotrebnih poslovica na latinskom. O ukusima se može jednako reći kao i de gustibus. Kocku mogu baciti. Naravno da ima neprevodivih. Jedna od onih koje koristim je non plus ultra i stvarno ne znam kako bih je prevela.

Da me smetaju krivo izgovoreni strani izrazi, da. Ono što me posebno smeta su krivo otipkane latinske poslovice. Mislim, pola latinskog spada pod čisto prenemaganje. Vidite vi svi kako sam ja pametan/obrazovan/učen kreten. Koji po mogućnosti, posebno kad se radi o Šuvarovim generacijama ima 2 i pol sata latinskog iza sebe.

Nego, zakaj nitko ne ispaljuje poslovice na grčkom? Mens sana, scio ut nihil, kad već ne koristimo hrvatski prijevod, zašto ne izgovaramo u originalu :-)). Navodno je i: Etiam tu, mi filii rečen na grčkom. Julček je, k'o svaki patricij svoga vremena, govorio grčki. Kud će pučki, obični latinski.

To je genijalan primjer kako je uvijek nečiji tuđi jezik bio nobl, hoh i in :-)). I kako je snobova, čak i onih koji su nob, bilo i bit će :-)).

Zagorka u Gričkoj vještici priča kako su Josipu II. došli hrvatski velikaši, odjeveni u hrvatske odore i bunili se zbog uvođenja njemačkog kao službenog jezika. Odgovorio im je da su do jučer govorili latinski, a sad prigovaraju njemačkom. Hrvatski ionako ne govore :-)).

Što se promijenilo tijekom dugih stoljeća? Hajde, barem govorimo hrvatski. Obogaćujemo ga ili osiromašujemo latinskim, njemačkim, engleskim. (Govorim o ovom području, gdje francuskog ima manje, talijanski nam je došao sa pizzom, špagetima, njokima. Ah, čemu njoki/njoke kad imamo naše lepe stare šuftnudle :-)). Pitam se da l' da u dodatku preveden sva ta čuda koja otipkah. Bih, da znam :-)).) I smijemo se onima koji engleski znaju točno onoliko koliko su naši ne tako davni preci znali njemačkog :-)). Uostalom, ovi friški ziher nisu Purgeri :-)).

Koliko jezika govoriš :-)) ...
Toliko više :-)) ...
Možeš ismijavati one druge :-)) ...

- 02:10 - Komentari (33) - Isprintajte - #