nedjelja, 28.03.2010.

Istina i «istina» uz posljedice :-))

U kaj se ja uspijem uvaliti, to je anbilivbl :-)). Bit ću toliko uobražena pa ću spomenuti Bujoldicu, kad Ekaterin kaže Milesu da to kod njega nije CarSigov trening, nego da je on takav. Već sam jednom rekla da se osjećam k'o Miles. Nije mu lako, a ni meni :-)).

Naravno, radi se međuljudskim odnosima. Otprilike, jednom u tri god, izvedem nekaj. Napravim lom. I to trijezna :-)). Pa se pitam koji je meni. Je l' problem u meni ili u drugima? Ili, u ovom konkretnom slučaju, moram li ja biti ta koja će reći ono kaj ostali misle?

Zapravo, uvijek se radi o tome da ne mogu držati jezik ili tipke za zubima. Zašto nikad nisam grizla nokte, možda bi mi to pomoglo :-)). K vraguoflajnskom, tko me uopće ovlastio da bacam istinu u lice? Kakva si to prava uzimam? Kaj je meni? Glumatam dona Quixotea?

Međuljudski odnosi. Na netu. Najljepša i najodvratnija stvar ikad izmišljena. Svi smo mi iza monitora, možemo biti što poželimo biti. Od prelijepih, preuspješnih do, kako to uvijek biva, onakvih kakvi jesmo. Krvavi ispod kože.

Rekli su mi da kad sam napadnuta, ne reagiram obrambeno, nego napadam. Izgleda da su u pravu. Ali, kad već napadam, zašto ne stisnem šamar, flisku, onako lijepo damski. Pružila sam otpor, ne dam se maltetiram, pokazala svoje Ja. Nego moram baš nogom u lice. Svom snagom.

Da se malo branim :-)). Prvo, izgleda da uopće nisam svjesna svoje «snage». Onda to ispadne daleko gore nego kaj meni izgleda. Meni izgleda «normalno». Ono, napao si me i normalno mi je da reagiram.

Kaj je najgore, ne žalim zbog svojih reakcija. Slijepa sam, ne vidim mane. Mogu po reakcijama na svoje ispade vidjeti da sam nekoga duboko povrijedila. Jest da mi i dalje nije jasno čime. Svojim mišljenjem? Istinom? Ako uopće to što mislim stoji kao neka istina.

Istina. Ne postoji univerzalna. Zemlja se ne okreće oko Sunca. Okreće se oko Sunca koje se okreće oko središta naše galaksije koja se okreće oko središta Svemira, ako ono postoji. I gdje je tu onda istina o okretanju Zemlje oko Sunca? Gdje je bila ne tako davno, kad su ljude spaljivali zbog heretičkih izjava?

Narafski, ne pada mi na pamet da se uspoređujem sa mučenicima, ljudima koji su žrtvovali svoj život radije nego su izjavili nešto u što ne vjeruju. Želim reći da ono što mislim, nažalost i kažem, ne mora biti istina sa velikim i. To je samo moje mišljenje.

I onda mi nitko ne protuslovi. Tu je zez. Ali, bez obzira što mi se ne suprotstave, to svejedno ne znači da sam u pravu. To može značiti mali milijun stvari. Da sam nekome draga, da sam baš simpatično izvalila nekaj s čime se napola slaže pa mu se ne da osporavati drugu polovicu. Ili misli da sam slatka, malo blesava, ali nemam česte takve ispade pa zašto se sukobljavati kad možemo lijepo piti. Ili znači da sam neugodna osoba, tko će se sa mnom svađati: Daj, pojest će me živog :-)).

Još jedna bitna stvar, argumentiranost. Nažalost, svoje mišljenje mogu, naobrazba je kriva za to, obrazložiti lijepo, smisleno, na dugo i široko, ponekad i duhovito. Što može zavesti.

Ali, to sve druga strana ne vidi. Vidi da taj netko ili ti neki nisu eksplicitno stali u njihovu obranu. Kad se u to sve uplete moj slučajni pogodak u bolno mjesto, što se dogodi? Odnosno, kaj ja imam?

Imam povrijeđene. Osobe iza monitora koje sam povrijedila. A samo sam rekla ono kaj mislim. Jezik pregrizla :-)). Ne znam više kaj je tu najgore, to kaj mi nije žao što sam ih povrijedila, što bih istu stvar ponovila, jer vjerujem u svoje postupke ili to što nisu dobili potporu. Za razliku od mene. Ili je najgore to što u tim svim mojim proljevima ima dovoljno istine.

Istina boli. Ali, boli i rana kad zarasta, boli zub kad ga treba popraviti. Bol nam je prijatelj. Imala sam bolnih trenutaka istine. Ili sam to promijenila ili sam prihvatila da nisam dovoljno dobra osoba da to promijenim. Živim dalje. Ne mrzim one koji su mi priuštili tu bol. Dapače, mislim da su mi učinili uslugu. S nekima ću ostati u lijepim odnosima, s nekima neću. Utvaram si, vjerojatno potpuno pogrešno, da to ne ovisi o Istini, nego o cjelokupnom doživljaju.

No, ovo je ispovijed ili poruka. Maliganima natopljena jer in vino veritas :-)). Poruka svima onima koje sam tijekom ovih godina neta povrijedila. Koliko se sjećam, trenutno sam u trećoj takvoj gunguli. Znam da me ne čitaju, ali tko zna, možda nekim tajanstvenim putevima neta nalete pa pročitaju.

Žao mi je. Žao mi je što sam neke povrijedila. Ne ispričavam se zbog svojih postupaka i dan-danas bih isto napravila. Žao mi je što nisam vidjela koliko će to nekoga pogoditi. Žao mi je što nisam našla drugačiji, blaži način da napravim ono što mi moja j***na narav diktira. Sad se ispričavam zbog svoje naravi. Da, ispričavam se zbog nje. I ispričavam se što je ne namjeravam mijenjati :-)).

Klimava isprika :-)). Najveća isprika je onima koji su uvučeni u te sve zavrzlame. Onim, nevinim promatračima koji možda nisu reagirali, možda su čuli samo moju inačicu, možda su u šumi ... onima koji su se nagnjavili zbog svih tih priča. I koji se trenutno gnjave, a vjerojatno će se još. Dragi moji supatnici, kaj Vam reći :-)). Osim, da sam znala ... postupila bih jednako :-)). Idući puta mi stavite brnjicu na gubec, bijelu košulju zavežite na leđima i takvu me pustite u svijet bijeli, u prijevodu, posjednite pred monitor :-)).

Pravimo idola od istine, ali istina bez milosrđa nije Bog :-)) ...
Već jedino njegova slika ili idol :-)) ...
I ne smijemo joj se klanjati niti je obožavati :-)) ...

- 03:08 - Komentari (10) - Isprintajte - #

utorak, 23.03.2010.

Bloganje i blogersko prigovaranje :-))

Ponekad se pitam jesam li ja glupa ili svi oko mene :-)). Zapravo, ne ponekad, nego često. Odgovor je svi i ja :-)).

Konkretan povod jesu prigovori blog.hru. Posebno me smetaju kad blogeri zahtijevaju profesionalno ponašanje, odnos Blog.hra prema njima/nama.

Profesionalno, za razliku od amaterskog. Koliko se sjećam, amatersko je kad nešto radimo iz vlastitog užitka, besplatno (!). Dok je profesionalno, nešto za što se školujemo, obrazujemo, plaćamo i plaćeni smo. Npr. amaterski ću prčkati po dizajnu svog bloga, možda nešto naučiti, možda još nekome nekaj sprčkati, za to možda dobiti kavu, čokoladu, neki mali znak pažnje koji bih dobila ovako ili onako. Profesionalno bih trebala imati neki papir, tečaj, zvanje, žiro-račun i kvalitetno raditi dizajne. Svoje, ne preinake već ponuđenih predložaka. Naravno, jednako tako trebam za svoju kreativnost i znanje biti plaćena.

Isto je tako s pisanjem. Pisat ću profesionalno, svoje tekstove nuditi izdavačima, tisku, lutati od vrata do vrata i preklinjati da netko baci pogled, jer sam najbolje što se književnosti u Hrvata dogodilo od Krleže, a i od stoljeća sedmog kad nisu ni znali za papir, vjerojatno ni za pismenost :-)). Ili ću ovako lijepo amaterski tipkarati, bez brige i pameti. Ne obijam vrata, ne plaćam lektora (svima trebaju lektori), ne plaćam tečajeve kreativnog pisanja (postoji li nekreativno pisanje?), ne trošim na papir, toner, ne opterećujem se tuđim mišljenjima. Čista amaterka :-)).

Gdje je sad tu naš dragi blog-servis. Je l' ga plaćam? Ne, plaćam samo net. I čisto sumnjam da naši mili i dragi provideri pod pohlepnom šakom T-come daju jednu jedinu lipu blog.hru, bez obzira koliko nas visi tu.

Ali, jako smo glasni i jako nezadovoljni kad nekaj zašteka. Upgrade. Svi mi koji smo dovoljno dugo na netu, doživjeli smo raznorazne apgrejde na raznoraznim mjestima. Ne znam ni jedan koji je savršeno protekao. Uvijek su neki feleri, previdi, zavrzlame.

Kao i u životu, onom offline. Uzmite banalan primjer farbanja stana i možda apgrejdanja namještaja :-)). Nađite mi nekoga tko nije, tjedan dana nakon sve te muke našao detalje koje treba popraviti. Da ne spominjem kako takvi zahvati obavezno traju daleko dulje nego što smo planirali.

Usporedite to s Blog.hrom. Ista stvar. Samo kaj nemamo generalno čišćenje nakon, to netko drugi radi. Jednako tako nemamo generalno ispražnjen nofčanik :-)). Imamo pokoji tekst koji je nestao u dubinama neta, jer ga nismo spremili na vlastiti hard. Imamo možda malo više za čitanje, jer nismo mogli prije. Malo manje komentara.

To je velika tragedija? Ili još jedan u nizu prigovara na neprofesionalno ponašanje Bloga. Tko očekuje profesionalno ponašanje, a da ga ne plati? Mi, očito :-)).

Posebno obožavam kad se na to sve nadovežu prigovori o listama. Cool i Almost cool. Tko tamo treba biti, tko tamo ne treba biti, zašto ovaj je, a onaj nije, zašto ovo, zašto ono. Najčešće je suština tih prigovara: zašto JA nisam.

Ne znam koji su kriteriji za ulaske na liste, za premještanje iz Almost u totalno Cool. Pretpostavljam, samo pretpostavljam da se tu radi o broju posjeta. Možda i o tome tko posjećuje, ako su to većinom blogeri sa lista, onda možda su i veće šanse taj čitani autor dođe na koju listu. Jednako tako, količina tekstova, koliko često su novi, koja je uvjetno rečeno kvaliteta. Ne mislim tu kvalitetu u književnom smislu, nego koliko su zanimljivi.

Naravno, netko to određuje. Po svom ukusu, mišljenju. Čak ni ne znam je l' to jedna osoba ili više. Za mentalnu dobrobit, nadam se da to radi više osoba, jedna bi jako brzo skretenula :-)). Ti koji to rade, jesu li plaćeni? Ili dobrovoljno, amaterski, iz ljubavi rade?

Ako se radi o dobrovoljcima, kaj se najiskrenije nadam da nije, onda imaju svu moju sućut :-)). Ako su plaćeni, čak tada imaju moju sućut, u malo manjoj količini. Treba proći kroz ovo sve more tekstova ... već mi je zlo pri pomisli. Ako su plaćeni, nedovoljno su plaćeni :-)).

No, ono što primjećujem, liste se redovito obnavljaju, dolaze novi blogovi, na naslovnici su česti novi tekstovi. Znači, daju si truda. Mogli bismo to cijeniti. Ili nam je jednostavnije prigovarati što nismo na nekoj listi, spominjajući teorije zavjere, svi su protiv mene, pozivajući se na neukus i nekvalitetu ostalih koji su na baš toj listi blablablablabla.

Ili, još gore, kad već jesam na listi, zašto mi tekst nije i na naslovnici. Zašto, o zašto, zašto mene nitko ne voli, svi me mrze i nitko mi neće kupiti čokoladu :-)). Tu se ponovno teoretizira o zavjerama, o favoritima pa se zna komentirati izgled onih koji su često po naslovnicama. Oh slavo, teška li si :-)).

Evo, konkretan primjer. Moj blog :-)). Na Almost cool listi sam. Jako sam ponosna, hepi zbog toga :-)). Jesam :-)). Dugo sam tu, nije da baš redovito pišem, nije ni da zanimljivo pišem, imam jedan svoj mali krug, svih dva i pol čitatelja :-)). Ah da, ne smijem zaboraviti da mi je blog lijep :-)).

Zašto nisam na Cool listi? Ne pišem dovoljno često, teme koje «obrađujem» ili uništavam nisu zanimljive širem krugu. Kvalitetu ne želim ni spominjati, ne pada mi na pamet išta pozitivno o vlastitoj kvaliteti, osim kaj sam pismena :-)). Ili nisam ni to :-)).

Zašto moji tekstovi nisu na naslovnici? Ako jesu, onda su u Flash vijestima, kratka crtica. Usput, do sada ih je bilo tri, nije da brojim -smajlić koji skakuće od čiste sreće i ponosa- :-)). Zašto ni ovaj tekst neće biti na naslovnici, eventualno opet u Flash vijestima? Eh, sad je to malo veći problem. Naime/nanick, primjetili ste da svaki tekst na naslovnici popraćuje, predstavlja nekoliko rečenica. Nekoliko rečenica iz tog teksta, koji ga opisuju, sažimaju i o kojima ovisi hoćemo li ga pročitati u cijelosti.

Nekoliko rečenica iz teksta! Tu je problem. Nađite mi ulomak u ovom prokleto dugačkom tekstu kojim ga možete popratiti na naslovnici. Nađite te rečenice i vodim Vas na večeru :-)). Jednostavno, ne pišem tako. Ne olakšavam posao onima koji uređuju naslovnicu, ne mogu kopi/pejstati dio mog teksta, naći neku slikicu i puknuti ga gore. Uostalom, Vi koji me čitate, pokušajte smisliti tekst kojim biste saželi ovo čudo, jednako kao i bilokoje drugo čudo koje sam otipkala :-)). Nešto kratko, jasno, jezgrovito. Mission impossible :-)).

Ali, za to sam si sama kriva. Niti cendram niti prigovaram. Sretna sam, presretna svojim mjestom na Almost cool listi, svojim dijelom blog.hra, onima koje čitam, onima koji me čitaju.

No, oni koji prigovaraju, trebali bi ipak razmisliti. Pogledati te svoje tekstove koji nisu izašli na naslovnici, vidjeti ima li u njima odlomak koji netko bio plaćen ili ne, može kopi/pejstati. Po meni, to bi bilo prvo. Zatim, opet pročitati te se zapitati je l' ovo zanimljivo samo meni ili i drugima. Je l' možda opet piskaram o netu baš u vrijeme kad je ponovno neka saborska kriza ili se približava Uskrs pa će prije na naslovnici biti tekstovi o slavljenju, smislu, običajima vezanima uz taj blagdan nego moje tupljenje o kaj ja znam čemu ili opisivanje kako sam lijepo provela prošli vikend izležavajući se i lokajući domaće misno vino :-)). Dobro, zbog misnog vina, mogla bih proći, ali onda nek' to vežem uz Cvjetnicu, dodam nekaj, nekaj smislenog i pomolim se Blogovskim boginjama :-)).

Jeste shvatili što želim reći, što je nepjesnikinja time htjela reći, a posebno što je mislila dok je to pisala :-)). Ako niste, onda Vam je savršeno jasno zašto nisam na naslovnici. Jednako kao što biste morali osjetiti golemo olakšanje jer ne birate tekstove niti morate smišljati ... (ostala sam bez inspiracije) nešto :-)).

Prigovori, kritike :-)) ...
Gdje su nestale pohvale :-)) ...
Barem za trud :-)) ...

- 01:41 - Komentari (21) - Isprintajte - #

četvrtak, 04.03.2010.

Uz kupljenu knjigu, «Sartreov sudoper» na poklon :-))

Daklem, ako danas, 4. ožujka kupite u Algoritmu jednu knjigu (nije definirano mora li biti iz Algoritmove naklade) dobijete «Sartreov sudoper» Marka Cricka na poklon!

«Kafkina juha» istog autora je već prevedena u Algoritmovoj nakladi, zgodna knjižica koja nudi recepte alla Proust, Kafka, Welsh te još neki, otkrijte sami :-)).

To je bilo ono bitno, sad prelazim na nebitno :-)). Ne znam uopće od kog nebitnog bih krenula. Pokušat ću nekim redoslijedom.

Svjetski dan knjige je 23. travnja. Dan kad je i rođen i umro William Shakespeare, jednako kao i dan kad je umro Miguel de Cervantes. Prema Wikipediji, taj datum se počeo obilježavati u Španjolskoj, autoru Don Qiuxotea u čast. Kao što sami možete vidjeti na linku, Shakespeareova smrt je zabilježena prema julijanskom kalendaru, Cervantesova prema gregorijanskom. No, svejedno 1995. UNESCO je odlučio da taj dan bude svjetski dan knjige i autorskih prava.

U Velikoj Britaniji i Irskoj, prvi četvrtak u ožujku se obilježava kao svjetski dan knjige, kako ne bi onaj pravi došao u doba uskršnjih blagdana. I tim povodom danas nam Algoritam, uz kupljenu poklanja knjigu! Zašto nisu to priredili baš na 23. travnja, ne pitajte me :-)). Upravo razmišljam o majlu protesta Algoritmu. Koliko vidim 23. travnja pada u petak, tako da nema nikakvih vikendovskih zapreka. Uz to sam sentimentalno vezana za baš taj dan :-P.

Nebitno 2:
Ovaj tekst kasni nekoliko sati. Mislila sam ga otipkati prije, barem prije nekoliko sati, ali... Uvijek postoji neki ali, zar ne :-)). Ovaj puta radilo se o frendu koji me pozvao na kavu baš kad sam došla doma. Kako mi se nije dalo izlaziti, pozvala sam ga doma, uz napomenu da ne donosi nikaj jer imam kave, vina te čokolade. Frend, neposlušni je donio još jednu bocu vina. Koju smo sredili uz onu koja je već bila u fridgeu :-)).

Nadam se da vam je jasno zakaj kasnim :-)). Možete biti zajedno sa mnom sretni kaj još mogu tipkati. Da se ne radi o knjigama, išla bih spavati :-)). Usput, je l' itko zna koliko zapravo ima kalorija u vinu, crnom? Pitam to zato kaj danas/jučer nisam baš nekaj jela, a sad mi se ni ne da jesti. Pa ako je cuga dovoljno kalorična, onda ni ne moram :-)).

No, da završim u supijanom tonu :-)). Kako to ono ide, ponekad naručim piće i tako to krene. Tako smo frend i ja počeli po starim pjesmama. Odgovorno tvrdim kako mojoj generaciji ('67) oduzmi, dodaj koju godinu, kad spomenemo najljepše ljubavne pjesme, odgovor je Balašević. Moja je Lepa protina kći. No, frend je počeo sa Zbog jedne divne crne žene, prešao na Drugi način, dodao Tošu Proeskog.

Usput smo, k'o i uvijek ukrstili mačeve oko Thompsona. Rekla sam da ću ga početi slušati ako mi nađe neku njegovu ljubavnu. Nije uspio :-)). Otkrio mi je sevdalinke Josipe Lisac. No, sjetili smo se Boe, Haustora i apsolutno fantastičnog Olivera Mandića. Oliver Mandić je bio tko zna koliko ispred svog/našeg vremena.

Imate dovoljno linkova za klikanje i slušanje :-)). Ne zaboravite do Algoritma! A ja bih, kao trebala ići spavati :-)).

Al' nekad poručim piće i tako to krene :-)) ...
Odem negdje :-)) ...
Knjigama, pjesmama, vinom ponesena :-)) ...

- 02:03 - Komentari (16) - Isprintajte - #