nedjelja, 28.03.2010.

Istina i «istina» uz posljedice :-))

U kaj se ja uspijem uvaliti, to je anbilivbl :-)). Bit ću toliko uobražena pa ću spomenuti Bujoldicu, kad Ekaterin kaže Milesu da to kod njega nije CarSigov trening, nego da je on takav. Već sam jednom rekla da se osjećam k'o Miles. Nije mu lako, a ni meni :-)).

Naravno, radi se međuljudskim odnosima. Otprilike, jednom u tri god, izvedem nekaj. Napravim lom. I to trijezna :-)). Pa se pitam koji je meni. Je l' problem u meni ili u drugima? Ili, u ovom konkretnom slučaju, moram li ja biti ta koja će reći ono kaj ostali misle?

Zapravo, uvijek se radi o tome da ne mogu držati jezik ili tipke za zubima. Zašto nikad nisam grizla nokte, možda bi mi to pomoglo :-)). K vraguoflajnskom, tko me uopće ovlastio da bacam istinu u lice? Kakva si to prava uzimam? Kaj je meni? Glumatam dona Quixotea?

Međuljudski odnosi. Na netu. Najljepša i najodvratnija stvar ikad izmišljena. Svi smo mi iza monitora, možemo biti što poželimo biti. Od prelijepih, preuspješnih do, kako to uvijek biva, onakvih kakvi jesmo. Krvavi ispod kože.

Rekli su mi da kad sam napadnuta, ne reagiram obrambeno, nego napadam. Izgleda da su u pravu. Ali, kad već napadam, zašto ne stisnem šamar, flisku, onako lijepo damski. Pružila sam otpor, ne dam se maltetiram, pokazala svoje Ja. Nego moram baš nogom u lice. Svom snagom.

Da se malo branim :-)). Prvo, izgleda da uopće nisam svjesna svoje «snage». Onda to ispadne daleko gore nego kaj meni izgleda. Meni izgleda «normalno». Ono, napao si me i normalno mi je da reagiram.

Kaj je najgore, ne žalim zbog svojih reakcija. Slijepa sam, ne vidim mane. Mogu po reakcijama na svoje ispade vidjeti da sam nekoga duboko povrijedila. Jest da mi i dalje nije jasno čime. Svojim mišljenjem? Istinom? Ako uopće to što mislim stoji kao neka istina.

Istina. Ne postoji univerzalna. Zemlja se ne okreće oko Sunca. Okreće se oko Sunca koje se okreće oko središta naše galaksije koja se okreće oko središta Svemira, ako ono postoji. I gdje je tu onda istina o okretanju Zemlje oko Sunca? Gdje je bila ne tako davno, kad su ljude spaljivali zbog heretičkih izjava?

Narafski, ne pada mi na pamet da se uspoređujem sa mučenicima, ljudima koji su žrtvovali svoj život radije nego su izjavili nešto u što ne vjeruju. Želim reći da ono što mislim, nažalost i kažem, ne mora biti istina sa velikim i. To je samo moje mišljenje.

I onda mi nitko ne protuslovi. Tu je zez. Ali, bez obzira što mi se ne suprotstave, to svejedno ne znači da sam u pravu. To može značiti mali milijun stvari. Da sam nekome draga, da sam baš simpatično izvalila nekaj s čime se napola slaže pa mu se ne da osporavati drugu polovicu. Ili misli da sam slatka, malo blesava, ali nemam česte takve ispade pa zašto se sukobljavati kad možemo lijepo piti. Ili znači da sam neugodna osoba, tko će se sa mnom svađati: Daj, pojest će me živog :-)).

Još jedna bitna stvar, argumentiranost. Nažalost, svoje mišljenje mogu, naobrazba je kriva za to, obrazložiti lijepo, smisleno, na dugo i široko, ponekad i duhovito. Što može zavesti.

Ali, to sve druga strana ne vidi. Vidi da taj netko ili ti neki nisu eksplicitno stali u njihovu obranu. Kad se u to sve uplete moj slučajni pogodak u bolno mjesto, što se dogodi? Odnosno, kaj ja imam?

Imam povrijeđene. Osobe iza monitora koje sam povrijedila. A samo sam rekla ono kaj mislim. Jezik pregrizla :-)). Ne znam više kaj je tu najgore, to kaj mi nije žao što sam ih povrijedila, što bih istu stvar ponovila, jer vjerujem u svoje postupke ili to što nisu dobili potporu. Za razliku od mene. Ili je najgore to što u tim svim mojim proljevima ima dovoljno istine.

Istina boli. Ali, boli i rana kad zarasta, boli zub kad ga treba popraviti. Bol nam je prijatelj. Imala sam bolnih trenutaka istine. Ili sam to promijenila ili sam prihvatila da nisam dovoljno dobra osoba da to promijenim. Živim dalje. Ne mrzim one koji su mi priuštili tu bol. Dapače, mislim da su mi učinili uslugu. S nekima ću ostati u lijepim odnosima, s nekima neću. Utvaram si, vjerojatno potpuno pogrešno, da to ne ovisi o Istini, nego o cjelokupnom doživljaju.

No, ovo je ispovijed ili poruka. Maliganima natopljena jer in vino veritas :-)). Poruka svima onima koje sam tijekom ovih godina neta povrijedila. Koliko se sjećam, trenutno sam u trećoj takvoj gunguli. Znam da me ne čitaju, ali tko zna, možda nekim tajanstvenim putevima neta nalete pa pročitaju.

Žao mi je. Žao mi je što sam neke povrijedila. Ne ispričavam se zbog svojih postupaka i dan-danas bih isto napravila. Žao mi je što nisam vidjela koliko će to nekoga pogoditi. Žao mi je što nisam našla drugačiji, blaži način da napravim ono što mi moja j***na narav diktira. Sad se ispričavam zbog svoje naravi. Da, ispričavam se zbog nje. I ispričavam se što je ne namjeravam mijenjati :-)).

Klimava isprika :-)). Najveća isprika je onima koji su uvučeni u te sve zavrzlame. Onim, nevinim promatračima koji možda nisu reagirali, možda su čuli samo moju inačicu, možda su u šumi ... onima koji su se nagnjavili zbog svih tih priča. I koji se trenutno gnjave, a vjerojatno će se još. Dragi moji supatnici, kaj Vam reći :-)). Osim, da sam znala ... postupila bih jednako :-)). Idući puta mi stavite brnjicu na gubec, bijelu košulju zavežite na leđima i takvu me pustite u svijet bijeli, u prijevodu, posjednite pred monitor :-)).

Pravimo idola od istine, ali istina bez milosrđa nije Bog :-)) ...
Već jedino njegova slika ili idol :-)) ...
I ne smijemo joj se klanjati niti je obožavati :-)) ...

- 03:08 - Komentari (10) - Isprintajte - #