subota, 18.07.2009.

Sanjajući ratove i pljačke :-))

Znam da sam već dosadna sa Ikariamom, ali kaj ja tu mogu :-)). Jedina je sreća da sam dovoljno okupirana suigračima pa previše ne davim neigrače. Ne previše, samo malo :-)).

Ovo je bila burna noć/dan. Otočni suigrač i ja smo razljutili dovoljno njih pa su odlučili nas srediti jednom zauvijek :-)). Ili nas barem naučiti da ne pljačkamo toliko. Ali, kad su svi puni ressa koji nam baš trebaju, kako misle da se razvijamo, samo poštenim radom, neće ići :-)). Uostalom, pljačkanje je jako, jako naporno ponekad se osjećam k'o da sam svaki komad prenijela golim rukama.

I tako to krene. Našla se dvojica hrabrih koji su nas lijepo počeli napadati. Mi, pametni maknuli sve kaj se da ubiti, ukrasti i čekamo da im dosadi. Puni optimizma gledamo u novi dan. Susjed ode spavati, ja ću još malo, imam neke spremne pljačke :-)).

Kad su počeli dovoziti vojsku u naše gradove, vidjeh da je Ikariam odnio šalu. Neće nam biti lako osloboditi ih se, ne, ne my preciousssssssss. Vođa našeg dragog saveza ima rješenje, ali ... Uvijek postoji jedan ali :-)). Rješenje je zamoliti nekog s otoka da parkiramo u njegov grad vojsku pa oslobađamo grad po grad. Moj jedan, susjedovih pet. Megaloman, na kraju će zaposjesti čitav otok :-)).

Zamoliti nekoga s otoka, tu je zez. Nanick, sve smo ih redom pljačkali :-)). I sad bi nam netko od njih trebao učiniti uslugu. Kako da ne, k'o ludi su :-)).

Nikaj, nakon pomnog računanja (zašto sam poslala sve brodove u pljačku kad mi trebaju za seljenje vojske iz ostalih gradova, pohlepna jedna), nakon gledanja na sat, tempiranja, ne znam čega, uspijem si osloboditi grad ljubljeni. Suigraču pošaljem jedno more poruka, kako su mi krepanoj dolazile u primozak, tako da ujutro ima kaj čitati :-)). Cijelo vrijeme pitajući se kaj izvodim, hoću li ostati bez vojske, hoće li on moći ih sam srediti, hoćemo li morati zvati ostatak Saveza u pomoć, hoće li ... Shvatili ste dubinu moje brige :-)).

Ali, ne odustajem. Neće meni nitko okupirati grad, zločesti jedni. Lijepo mirno gledajte dok pljačkam i trpite me, mrmlj :-)). Zapravo, jedino kaj pomaže kad nekoga pljačkam jest da me fino zamoli. Onda, ja dobra dušica (kako da ne) nemam srca nastaviti pljačkati. Prijetnje, uzvratni napadi ne pomažu. Samo se odbiju o moju tvrdoglavost :-)).

No, tijekom radnog dana kojeg bih provela grizući nokte da nisam za početak zakasnila na posao pa onda bila preveć pospana za smislene radnje i na kraju imala previše posla tako da su nokti ostali cijeli, stiže sms: sve slobodno :-)).

Pa sam mirno otišla na prijeko potrebnu kavu i suvišnu cigaretu, ionako sam sinoć valjda zdimila kutiju :-)). Dođem doma, vidim da su mi protivnici poslali poruke sa čestitkama na organizaciji. Lijepo od njih, zar ne :-)). To volim, kad se sukobljeni raziđu uz smiješak.

Ponekad mi se čini da ovakve igre razvijaju tolerantnost. Uče nas gubiti i pobjeđivati bez da previše važnosti pridajemo ijednom. Jednom ti, drugi puta ja, u međuvremenu možemo normalno komunicirati :-)).

Važno je sudjelovati :-)) ...
Podjednako primiti i pobjedu i poraz :-)) ...
Te dvije varalice :-)) ...

- 00:01 - Komentari (14) - Isprintajte - #

nedjelja, 05.07.2009.

Umjerenosti :-))

Ponekad se pitam jesu li mi reakcije ok. Odnosno, ne pretjerujem li. Znam da sam sklona neumjerenim reakcijama, no tu i tamo mi se čini da jako, jako pretjerujem :-)).

O čemu se radi? Vjerovali ili ne, o knjizi :-)). (Nadam se da ćete svi unaprijed zaključiti da pretjerano reagiram i zanemariti ostatak teksta :-)).) Moja, već koju god omiljena knjiga, spada pod chick-lit, ali je najobičniji ljubić. Zapravo, nije najobičniji. Utvaram si da sam «iznad» ili «ispod» običnih ljubića, dosadni su. Ovom ne možete unaprijed pogoditi kraj, rasplet, splet likova. Uz to je autoričin stil nevjerojatan. Recimo, zašto ne treba razgovarati o svom seksualnom životu u prodavaonici sira :-)).

Daklem, roman za kojim sam tako luda da sam ga kupila prevedenog, potrošila dane tražeći original po netu. Kad sam konačno našla, skoro sam iskočila iz kože od sreće! Sitni detalj da sam morala transformirati jer je format bio za čitanje na mobu, nije me uopće dirnuo. Inače šizim kad moram mijenjati format, naći nekaj kaj konvertira (ne valutu, knjigu), skinuti to, nadati se da nije shareware ili da je već unutra crack :-)).

Ovaj puta sam sve to napravila k'o od šale, bez prigovora, presretna. Sve za knjigu :-)). Ali, uvijek postoji jedan ali. Fino sam sve priredila za dugo čitanje uz komp; kava, čokolada, vino, pepeljara, osmijeh od vuha do vuha. Kroz cijeli roman se provlači jedan film. Pa sad, kad sam već za kompom, vremena imam, zakaj ne bih potražila taj film na nekom kineskom tjubu i pogledala. Da budem upućena do kraja :-)).

Velika greška. Inače, film je iz '39, '40, bez ljubljenja, sexa, nagih tijela, psovki, dame su u šeširima, muškarci u odijelima te kravatama. Svi loču i puše k'o ludi :-)). I početna scena, on nju udara tako da padne!

Gotovo. Film je za mene mrtav, po svemu (šmrc, šmrc) sudeći i knjiga. Odgledala sam ga do kraja, ne uživajući. Pokušala dovršiti knjigu na engleskom, nisam uspjela. Da mi je knjiga opalila šamar i srušila me na pod, ne bih tako reagirala :-)).

Danima sam se svađala u vlastitoj glavi s autoricom, predbacujući joj oduševljenje filmom koji tolerira fizičko nasilje prema ženama. Kako može? Kako može roman bazirati na takvom filmu? Kako?

Obično promatram odvojeno autora i djelo. Uostalom, bitno je ono o čemu piše, a ne kakvo je ono. Prostu bez razmišljanja «opraštam» (k'o da mu imam kaj opraštati, njegov život, njegova stvar, još ću ispasti homofob) homoseksualne sklonosti, zbog kojih svi su njegovi likovi istospolnih sklonosti. Svi osim njega :-)). Ne dira me ni oštrokondža od njegove majke, koju je tako lirski opisao. Sve činjenice o Proustu mi samo povećavaju užitak čitanja.

Dok ovo ... ne, ne mogu prijeći preko udarca. Radije bih cendrala i naglas pitajući se koji mi je bio da gledam film. Mogla sam i bez toga. Ali, jesam li mogla i bez ovakve burne reakcije. Slegnuti ramenima, reći da je to davno snimano, da su danas odnosi među ljudima drugačiji (kako da ne, svako toliko čujem da netko tuče djevojku, ženu), da sam u roman bila zaljubljena godinama, gurajući ga svakome pod nos. Uostalom, u knjizi nema ni n od nasilja. Prema tome, trebala bih se vratiti obožavanju i već odavno pročitati na engleskom te uživati.

Jesam li trebala? Ili je možda ipak poželjan otklon? Dovoljno je osuditi film, ali ne knjigu? Dovoljno je reagirati umjerenije. Daleko, daleko umjerenije :-)). Samo kaj to nisam u stanju.

Svima zainteresiranima majlam knjigu, o kojoj se knjizi i filmu radi, onima koji su u Zg posudim prevedenu papirnu inačicu. Kakvog sam raspoloženja, možda mi je ni ne morate vratiti :-)).

Umjerenosti :-)) ...
Posjeti me :-)) ...
Barem povremeno :-)) ...

- 19:36 - Komentari (15) - Isprintajte - #