Znam da sam već dosadna sa Ikariamom, ali kaj ja tu mogu :-)). Jedina je sreća da sam dovoljno okupirana suigračima pa previše ne davim neigrače. Ne previše, samo malo :-)).
Ovo je bila burna noć/dan. Otočni suigrač i ja smo razljutili dovoljno njih pa su odlučili nas srediti jednom zauvijek :-)). Ili nas barem naučiti da ne pljačkamo toliko. Ali, kad su svi puni ressa koji nam baš trebaju, kako misle da se razvijamo, samo poštenim radom, neće ići :-)). Uostalom, pljačkanje je jako, jako naporno ponekad se osjećam k'o da sam svaki komad prenijela golim rukama.
I tako to krene. Našla se dvojica hrabrih koji su nas lijepo počeli napadati. Mi, pametni maknuli sve kaj se da ubiti, ukrasti i čekamo da im dosadi. Puni optimizma gledamo u novi dan. Susjed ode spavati, ja ću još malo, imam neke spremne pljačke :-)).
Kad su počeli dovoziti vojsku u naše gradove, vidjeh da je Ikariam odnio šalu. Neće nam biti lako osloboditi ih se, ne, ne my preciousssssssss. Vođa našeg dragog saveza ima rješenje, ali ... Uvijek postoji jedan ali :-)). Rješenje je zamoliti nekog s otoka da parkiramo u njegov grad vojsku pa oslobađamo grad po grad. Moj jedan, susjedovih pet. Megaloman, na kraju će zaposjesti čitav otok :-)).
Zamoliti nekoga s otoka, tu je zez. Nanick, sve smo ih redom pljačkali :-)). I sad bi nam netko od njih trebao učiniti uslugu. Kako da ne, k'o ludi su :-)).
Nikaj, nakon pomnog računanja (zašto sam poslala sve brodove u pljačku kad mi trebaju za seljenje vojske iz ostalih gradova, pohlepna jedna), nakon gledanja na sat, tempiranja, ne znam čega, uspijem si osloboditi grad ljubljeni. Suigraču pošaljem jedno more poruka, kako su mi krepanoj dolazile u primozak, tako da ujutro ima kaj čitati :-)). Cijelo vrijeme pitajući se kaj izvodim, hoću li ostati bez vojske, hoće li on moći ih sam srediti, hoćemo li morati zvati ostatak Saveza u pomoć, hoće li ... Shvatili ste dubinu moje brige :-)).
Ali, ne odustajem. Neće meni nitko okupirati grad, zločesti jedni. Lijepo mirno gledajte dok pljačkam i trpite me, mrmlj :-)). Zapravo, jedino kaj pomaže kad nekoga pljačkam jest da me fino zamoli. Onda, ja dobra dušica (kako da ne) nemam srca nastaviti pljačkati. Prijetnje, uzvratni napadi ne pomažu. Samo se odbiju o moju tvrdoglavost :-)).
No, tijekom radnog dana kojeg bih provela grizući nokte da nisam za početak zakasnila na posao pa onda bila preveć pospana za smislene radnje i na kraju imala previše posla tako da su nokti ostali cijeli, stiže sms: sve slobodno :-)).
Pa sam mirno otišla na prijeko potrebnu kavu i suvišnu cigaretu, ionako sam sinoć valjda zdimila kutiju :-)). Dođem doma, vidim da su mi protivnici poslali poruke sa čestitkama na organizaciji. Lijepo od njih, zar ne :-)). To volim, kad se sukobljeni raziđu uz smiješak.
Ponekad mi se čini da ovakve igre razvijaju tolerantnost. Uče nas gubiti i pobjeđivati bez da previše važnosti pridajemo ijednom. Jednom ti, drugi puta ja, u međuvremenu možemo normalno komunicirati :-)).
Važno je sudjelovati :-)) ...
Podjednako primiti i pobjedu i poraz :-)) ...
Te dvije varalice :-)) ...
Post je objavljen 18.07.2009. u 00:01 sati.