srijeda, 27.12.2006.

Zašto obožavam net :-))

Ovo bi moglo u više dijelova, obožavam net zbog chata, zbog chattera, zbog ... no, ono o čemu namjeravam tipkati, ako ću se uspjeti držati teme, jest Istina na netu. (Ne, nije tipfeler, namjerno napisah početnim velikim slovom, jer se radi o velikim Istinama i moram im dodijeliti počasno veliko slovo. Bilo bi još bolje kad bih cijelu riječ otipkala caps lockom, ali mrzim caps lock :-)).)

Istina na netu, kako li to gordo zvuči. O čemu se najčešće radi? O nečijom inačici Istine, pisanoj za uski krug gdje će ionako kimati glavom i pljeskati, bez obzira kaj bilo napisano, jer svi se mi znamo i «znamo» pa dobri smo si, ne :-)). Ako netko u tom uskom krugu misli «drugačije», šutjet će o tome ili tračati iza leđa.

Koje su teme tih Istina? Ukratko, vidi mene malu, slatku i kako su samo mogli biti tako grozni prema meni, trep, trep, trep. Da bih bila uvjerljivija, dodam nekoliko svojih sitnih mana, točnije svoje stvarne i ogromne mane uvučem u nekaj barem 10 brojeva manje, smetnuvši s uma da će svi šavovi popucati uz prasak :-)). I to je to, začinjeno sa gomilom osjećaja, prave nepravde i gorke sudbine.

Čemu služi takva Istina? Da se operem, prebacivši usput to blato na nekog drugog. Da nisam zmazana, zar bih se trebala javno prati. Detalj koji sam smetnula jest da nisam baš privlačan prizor pod tušem pa da bih stvarno, samo dobrog ukusa radi, trebala publiku poštedjeti takvog striptiza :-)). No, tu je ionako bilokakav ukus odavno nestao, pojela ga je moja prevelika potreba da svu svoju i tuđu krivicu svalim na nekog drugoga.

Tja, u takvim situacijama se pitam, gdje su frendovi? Oni frendovi kojima se hvalim, jadam, s kojima se smijem, koji se smiju meni. Zar oni ne će biti «prvi» na udaru? Prvi i zadnji kojima ću plakati na virtualnim ramenima i koji će suosjećati sa mnom, bez obzira jesam li prava ili kriva. Pa, frendovi su mi.

I kaj onda reći za sve te Istine po netu? Osim da ih pišu oni bez frendova. Moraju se nekome žaliti, net je idealan prostor. Priznajem, volim čitati takve Istine, posebno kad nemaju veze ni sa mnom ni sa nekim tko mi je drag. Kako se tipkanjem otkrivamo, to me iznova fascinira (upotrijebite bosanski naglasak pa se sjetite Muje i termosice :-)) ). Samo treba čitati :-)). Daleko od toga sam usamljena u čitanju, oni koji komentiraju, raspravljaju o Istini, me puno puta potaknu da pogledam neki drugi tupi kut. Točnije, slijepi, pun paučine i prašine :-)). Koju je iznosač zaboravio izbaciti zajedno sa Istinom. Ili je i to ubacio, nesvjesno.

Usput, ovo pišem, i općenito i ponukana konkretnom pričom. Nadam se da trenutni glavni Istinoljubac ne će doći do mog bloga :-)). Jer ću inače postati dio njegove Istine i obit će mi se vlastite tipke o glavu. Već ih vidim kako izlijeću iz tipkovnice, pune pravedničkog bijesa i pogađaju me direktno u čelo. Vičući kako ih zlostavljam :-)). Za svaki slučaj, mislim da bi mi bilo pametno nabaviti novu tipkovnicu, inače ću tipkati mišem, glave pune tipaka, ali doslovno :-)).

Sve u svemu, ako me ikada zateknete u Istini, znajte da su me svi frendovi napustili. I da nemam s kim tipkati, koje li tragedije. Kaj bi stvarno bila tragedija, kuc-kuc-kuc o glavu, stol i monitor. Brrrrrrrrr, zastadoh pri samoj pomisli i ukočih se. Mislim na nešto drugo, mislim na nešto drugo :-)). Sva istina i Istina neta i svijeta mi ne bi mogla pomoći u takvoj situaciji. Kaj samo pokazuje kako istina poklekne pred chatom, ups, htjela sam reći, pred frendovima :-)).

Istina i samo istina :-)) ...
I ništa osim Istine :-)) ...
Ne fala, radije chatam :-)) ...

- 00:17 - Komentari (17) - Isprintajte - #

srijeda, 13.12.2006.

Naglašavanje je nekaj kaj ne radim :-))

Tja, mojih obožavanih dva i pol čitatelja se pobunilo i želi nekaj :-)). Za prvu ruku, ovo je tekst koji objašnjava zakaj su mi tekstovi jednolični :-)). Ne znam više kada sam ga napisala, ako netko komentira moje neuokviravanje «bitnih» misli, da ga imam pri mišu. Prema tome, tko Vam je kriv kaj mi niste spočinuli jednoličnost, prije bih ga stavila. Ovako sam primorana bez nekog povoda, kako bih sačuvala čitatelje i prstiće :-)).
Nije da nikaj ne pišem, stavila sam u međuvremenu 3 teksta na Iskričin Weblog, zatim poslala priču o najromantičnijem Božiću kako bih dobila 2 kino-karte za ne znam niti sama koji film.
Bitno je sudjelovati :-)).
Tražili ste, dobili ste :-)).
I sad još čekam poslijeponoćje, kako bih bila u skladu sa naslovom bloga :-)).

Daklem, zakaj ne naglašavam dijelove teksta, osim ponekad kurzivom i zagradama (dobro, zagradama ograđujem (se :-)) ), možda i to prođe pod isticanje) i obaveznim proredima, tko će čitati tekst dulji od dvjesto, tristo riječi bez proreda. Zato jer: pod 1.) ne vjerujem u guranje svojih misli svakom raspoloživom silom, pod 2.) gdje ste vidjeli nekaj tiskano posebno izdvojenog, obojanog drugačijom bojom sa pozadinom u cvjetićima (ne zaboravite da obožavam pisanu riječ, posebno neke pisce, i ne, oni vizualno ne naglašavaju svoje važne rečenice), pod 3.) ... ovo će biti malo dulje :-)).

Pod 3.) primjetila sam da kad autor/ica posebno izdvoji svoju misao, podcrta, oboji, stavi na drugačiju pozadinu, napravi valjda sve osim da otipka golemim crvenim caps lockom, svejedno se dogodi da istu tu misao vodilju mora još najmanje jednom, i to ako ima sreće samo jednom, ponoviti odgovarajući na neki komentar.

Prema tome, koje li koristi? Mogu crtati, podcrtavati, dodati zvuk, uskličnike, svejedno neki ne će shvatiti koja je bit mog teksta. (Zanemarimo trenutno da li uopće pišem bitne, prije glasam da tipkaram bezbitne tekstove, tema ovoga je izdvajanje odnosno neizdvajanje dijelova teksta, za i protiv :-)).) Svatko od nas drugačije doživljava, svide ili ne svide nam se različite rečenice i zakaj bih tjerala čitatelje (svih Vas obožavanih dva i pol :-)) ) da obrate pažnju baš na neke dijelove. Birajte sami :-)).

Da ću ponekad (koje li ublaženice :-)) ) biti pogrešno shvaćena, pa kaj sad? K'o da ja nijedan tekst nisam pogrešno shvatila. Tu pojavu je nemoguće spriječiti, jedino da tekstove dilam u uskom krugu. Ima raznih «pogrešnih» reakcija. Neke su dobronamjerne i koliko god me znaju zabaviti, ne ismijavam ih. Netko je želio najbolje i ozbiljno me shvatio. Tja, događa se :-)). A zlonamjerne pogrešne reakcije ... postoji lijepa opcija brisanja komentara -zlobni smajlić u svoj svojoj diktatorskoj veličini-. Zapravo, to vjerojatno nisu neshvaćanja teksta, nego lovljenja za slamčicu, bez obzira kako malena i tanana bila, ali, omogućuje ružan komentar. I nikakvo boldanje, podvlačenje, uokvirivanje tu ne pomaže, samo čekič. Veliki čekič :-)).

Usput, prije koju god sam slučajno razgovarala sa glumcem koji dosta glumi u komedijama. Ispričao je kako, tijekom proba, sami glumci se smiju. Pa kad počnu prikazivati predstavu, zastajkuju baš na tim mjestima. I gle čuda, publika se nikada ne smije u tim planiranim stankama, nego im je smiješno nekaj čist' druzgega :-)). Tako da glumcima treba par predstava da se uhodaju i da zastanu na «pravim» mjestima.

Možda je tako i sa tekstovima, publika odlučuje što je bitno, što je njima važno/smiješno/zanimljivo. Ovakav «jednoličan» tekst služi tome. Upravo mi je palo na pamet da, tko zna, u neko dogledno vrijeme mi dojadi ta jednoličnost pa počnem ukrašavati. Kaj ću onda sa ovim tekstom :-)). Praviti se da ga nisam ja otipkala, nego netko sasvim drugi :-)). Zasada su mi proredi, zagrade, kurziv i navodnici sasvim dovoljni.

Na papiru čistom :-)) ...
Bez staze i puta :-)) ...
Povazdan lutam :-)) ...

- 02:24 - Komentari (17) - Isprintajte - #