srijeda, 27.12.2006.

Zašto obožavam net :-))

Ovo bi moglo u više dijelova, obožavam net zbog chata, zbog chattera, zbog ... no, ono o čemu namjeravam tipkati, ako ću se uspjeti držati teme, jest Istina na netu. (Ne, nije tipfeler, namjerno napisah početnim velikim slovom, jer se radi o velikim Istinama i moram im dodijeliti počasno veliko slovo. Bilo bi još bolje kad bih cijelu riječ otipkala caps lockom, ali mrzim caps lock :-)).)

Istina na netu, kako li to gordo zvuči. O čemu se najčešće radi? O nečijom inačici Istine, pisanoj za uski krug gdje će ionako kimati glavom i pljeskati, bez obzira kaj bilo napisano, jer svi se mi znamo i «znamo» pa dobri smo si, ne :-)). Ako netko u tom uskom krugu misli «drugačije», šutjet će o tome ili tračati iza leđa.

Koje su teme tih Istina? Ukratko, vidi mene malu, slatku i kako su samo mogli biti tako grozni prema meni, trep, trep, trep. Da bih bila uvjerljivija, dodam nekoliko svojih sitnih mana, točnije svoje stvarne i ogromne mane uvučem u nekaj barem 10 brojeva manje, smetnuvši s uma da će svi šavovi popucati uz prasak :-)). I to je to, začinjeno sa gomilom osjećaja, prave nepravde i gorke sudbine.

Čemu služi takva Istina? Da se operem, prebacivši usput to blato na nekog drugog. Da nisam zmazana, zar bih se trebala javno prati. Detalj koji sam smetnula jest da nisam baš privlačan prizor pod tušem pa da bih stvarno, samo dobrog ukusa radi, trebala publiku poštedjeti takvog striptiza :-)). No, tu je ionako bilokakav ukus odavno nestao, pojela ga je moja prevelika potreba da svu svoju i tuđu krivicu svalim na nekog drugoga.

Tja, u takvim situacijama se pitam, gdje su frendovi? Oni frendovi kojima se hvalim, jadam, s kojima se smijem, koji se smiju meni. Zar oni ne će biti «prvi» na udaru? Prvi i zadnji kojima ću plakati na virtualnim ramenima i koji će suosjećati sa mnom, bez obzira jesam li prava ili kriva. Pa, frendovi su mi.

I kaj onda reći za sve te Istine po netu? Osim da ih pišu oni bez frendova. Moraju se nekome žaliti, net je idealan prostor. Priznajem, volim čitati takve Istine, posebno kad nemaju veze ni sa mnom ni sa nekim tko mi je drag. Kako se tipkanjem otkrivamo, to me iznova fascinira (upotrijebite bosanski naglasak pa se sjetite Muje i termosice :-)) ). Samo treba čitati :-)). Daleko od toga sam usamljena u čitanju, oni koji komentiraju, raspravljaju o Istini, me puno puta potaknu da pogledam neki drugi tupi kut. Točnije, slijepi, pun paučine i prašine :-)). Koju je iznosač zaboravio izbaciti zajedno sa Istinom. Ili je i to ubacio, nesvjesno.

Usput, ovo pišem, i općenito i ponukana konkretnom pričom. Nadam se da trenutni glavni Istinoljubac ne će doći do mog bloga :-)). Jer ću inače postati dio njegove Istine i obit će mi se vlastite tipke o glavu. Već ih vidim kako izlijeću iz tipkovnice, pune pravedničkog bijesa i pogađaju me direktno u čelo. Vičući kako ih zlostavljam :-)). Za svaki slučaj, mislim da bi mi bilo pametno nabaviti novu tipkovnicu, inače ću tipkati mišem, glave pune tipaka, ali doslovno :-)).

Sve u svemu, ako me ikada zateknete u Istini, znajte da su me svi frendovi napustili. I da nemam s kim tipkati, koje li tragedije. Kaj bi stvarno bila tragedija, kuc-kuc-kuc o glavu, stol i monitor. Brrrrrrrrr, zastadoh pri samoj pomisli i ukočih se. Mislim na nešto drugo, mislim na nešto drugo :-)). Sva istina i Istina neta i svijeta mi ne bi mogla pomoći u takvoj situaciji. Kaj samo pokazuje kako istina poklekne pred chatom, ups, htjela sam reći, pred frendovima :-)).

Istina i samo istina :-)) ...
I ništa osim Istine :-)) ...
Ne fala, radije chatam :-)) ...

- 00:17 - Komentari (17) - Isprintajte - #