srijeda, 13.12.2006.

Naglašavanje je nekaj kaj ne radim :-))

Tja, mojih obožavanih dva i pol čitatelja se pobunilo i želi nekaj :-)). Za prvu ruku, ovo je tekst koji objašnjava zakaj su mi tekstovi jednolični :-)). Ne znam više kada sam ga napisala, ako netko komentira moje neuokviravanje «bitnih» misli, da ga imam pri mišu. Prema tome, tko Vam je kriv kaj mi niste spočinuli jednoličnost, prije bih ga stavila. Ovako sam primorana bez nekog povoda, kako bih sačuvala čitatelje i prstiće :-)).
Nije da nikaj ne pišem, stavila sam u međuvremenu 3 teksta na Iskričin Weblog, zatim poslala priču o najromantičnijem Božiću kako bih dobila 2 kino-karte za ne znam niti sama koji film.
Bitno je sudjelovati :-)).
Tražili ste, dobili ste :-)).
I sad još čekam poslijeponoćje, kako bih bila u skladu sa naslovom bloga :-)).

Daklem, zakaj ne naglašavam dijelove teksta, osim ponekad kurzivom i zagradama (dobro, zagradama ograđujem (se :-)) ), možda i to prođe pod isticanje) i obaveznim proredima, tko će čitati tekst dulji od dvjesto, tristo riječi bez proreda. Zato jer: pod 1.) ne vjerujem u guranje svojih misli svakom raspoloživom silom, pod 2.) gdje ste vidjeli nekaj tiskano posebno izdvojenog, obojanog drugačijom bojom sa pozadinom u cvjetićima (ne zaboravite da obožavam pisanu riječ, posebno neke pisce, i ne, oni vizualno ne naglašavaju svoje važne rečenice), pod 3.) ... ovo će biti malo dulje :-)).

Pod 3.) primjetila sam da kad autor/ica posebno izdvoji svoju misao, podcrta, oboji, stavi na drugačiju pozadinu, napravi valjda sve osim da otipka golemim crvenim caps lockom, svejedno se dogodi da istu tu misao vodilju mora još najmanje jednom, i to ako ima sreće samo jednom, ponoviti odgovarajući na neki komentar.

Prema tome, koje li koristi? Mogu crtati, podcrtavati, dodati zvuk, uskličnike, svejedno neki ne će shvatiti koja je bit mog teksta. (Zanemarimo trenutno da li uopće pišem bitne, prije glasam da tipkaram bezbitne tekstove, tema ovoga je izdvajanje odnosno neizdvajanje dijelova teksta, za i protiv :-)).) Svatko od nas drugačije doživljava, svide ili ne svide nam se različite rečenice i zakaj bih tjerala čitatelje (svih Vas obožavanih dva i pol :-)) ) da obrate pažnju baš na neke dijelove. Birajte sami :-)).

Da ću ponekad (koje li ublaženice :-)) ) biti pogrešno shvaćena, pa kaj sad? K'o da ja nijedan tekst nisam pogrešno shvatila. Tu pojavu je nemoguće spriječiti, jedino da tekstove dilam u uskom krugu. Ima raznih «pogrešnih» reakcija. Neke su dobronamjerne i koliko god me znaju zabaviti, ne ismijavam ih. Netko je želio najbolje i ozbiljno me shvatio. Tja, događa se :-)). A zlonamjerne pogrešne reakcije ... postoji lijepa opcija brisanja komentara -zlobni smajlić u svoj svojoj diktatorskoj veličini-. Zapravo, to vjerojatno nisu neshvaćanja teksta, nego lovljenja za slamčicu, bez obzira kako malena i tanana bila, ali, omogućuje ružan komentar. I nikakvo boldanje, podvlačenje, uokvirivanje tu ne pomaže, samo čekič. Veliki čekič :-)).

Usput, prije koju god sam slučajno razgovarala sa glumcem koji dosta glumi u komedijama. Ispričao je kako, tijekom proba, sami glumci se smiju. Pa kad počnu prikazivati predstavu, zastajkuju baš na tim mjestima. I gle čuda, publika se nikada ne smije u tim planiranim stankama, nego im je smiješno nekaj čist' druzgega :-)). Tako da glumcima treba par predstava da se uhodaju i da zastanu na «pravim» mjestima.

Možda je tako i sa tekstovima, publika odlučuje što je bitno, što je njima važno/smiješno/zanimljivo. Ovakav «jednoličan» tekst služi tome. Upravo mi je palo na pamet da, tko zna, u neko dogledno vrijeme mi dojadi ta jednoličnost pa počnem ukrašavati. Kaj ću onda sa ovim tekstom :-)). Praviti se da ga nisam ja otipkala, nego netko sasvim drugi :-)). Zasada su mi proredi, zagrade, kurziv i navodnici sasvim dovoljni.

Na papiru čistom :-)) ...
Bez staze i puta :-)) ...
Povazdan lutam :-)) ...

- 02:24 - Komentari (17) - Isprintajte - #