|
|
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog je za sve dobre ljude, koji imaju zanimljive zivotne price, koji su osjetili da je Bog velik, koji vole umjetnost i glazbu, koji vole mastati i sanjariti, koji imaju vjeru, nadu, ljubav, dobrotu, mir, strpljenje, radost i tak dalje........... jer zivot je lijep bez obzira na sve, vazno je samo s koje strane ga gledas............
Zivi zdravo, smij se cesto, voli puno!
Moj Isus, moj Gospod,
nepostoji nitko ko Ti,
Ti si moj Bog, slavim Te ja
zbog sveg sto si ucinio Ti.
Moj zakon i snaga,
Tebi se utjecem,
nek svaki dan i svaki sat
bude pjesma slavljenja.
Podigni glas svoj i slavi Ga sad,
nek cijela Zemlja slavu Mu da,
mora nek huce, svi poklone se
na zvuk imena Tvog.
Svim svojim srcem slavim Te ja,
sva moja radost si zauvijek Ti,
nista me nece od Tebe odvojit,
nitko me nece od Tebe odvojiti.
O ljubavi, ja pjevam,
o Isusu, mom kralju,
i za Njega cuvam najljepse rijeci:
Isuse ja volim Te!
O ljubavi ja pjevam,
o Isusu, mom kralju,
i zelim vam reci
koliko mi znaci!
On je moj Bog,
moja snaga, moje sve,
sve oblake i suze mi brise!
Aleluja...
On je moj Bog,
moja snaga, moje sve,
u vjecnosti On cuva me!
Sva moja radost
Ti si, Gospode,
sva moja radost
Ti si, Gospode,
sva moja radost
Ti si, Gospode,
sva moja radost
si Ti!
Sva moja nada
Ti si, Gospode,
sva moja nada
Ti si, Gospode,
sva moja nada
Ti si, Gospode,
sva moja nada
si Ti!
Jer samo Ti
mi darujes zivot,
samo Ti
lijecis svaku bol,
jer samo Ti
pobijeđujes tamu,
donosis svjetlo!
Kao sto srna ljubi lane,
kao sto ptica ljubi svoj gaj,
kao sto cvijece rosu ljubi,
jos vise Tebe, ja ljubim, znaj!
Ko sto je more preduboko,
ko svemir sto je u beskraj,
ko sto je nebo previsoko,
jos vise Tebe, ja ljubim, znaj!
Kad me pozoves jednoga dana
u svjetlost Svoju sjeti se tog:
da mi smo mali, tek grijesni ljudi,
a samo Ti, Ti si nas Bog!
Gospodine, Gospodine,
Gospodine, Isuse Kriste,
Isuse Kriste, o Boze moj!
Famozne SZG-ovke
Gospodine, nisam dostojna
Ljetno predvečerje
Forum.hr
Dnevnik.hr
Monitor.hr
Blog.hr
Blog servis
***
Boze, meni tako malo treba
ispod ovod svetog neba,
topla postelja
i njena oka dva.
Salji anđele cuvare svoje
jer je dusa duse moje,
brani je od zla,
Boze kad nemogu ja.
***
Brzo su nam prosle
godine, ljepota,
voljet cu te, dusa moja,
sve do kraja zivota.
Brzo su nam prosle
i vratiti se nece,
sad bi bili skupa
da je bilo samo malo srece.
***
Da li slika sam pred ljudima
ili pecat sam ti u grudima?
Da li ruza sam u kamenu
ili ljubav sam na tvom ramenu?
***
Lijevo je srce, moja ljubav, moja bol,
desno je stijena, cvrsta ruka, zivot moj.
Ovo je moja zemlja, moji svi,
ali u srcu, majko, on je jedini.
***
Nije za tebe, nije ova zemlja, golube,
nije za tebe, nije ovaj svijet, moj anđele,
nije za tebe, duso moja, bio crven poljski mak,
vec krila da te nose nebu pod oblak.
***
Nije mjesecina,
to sto sja u noci,
to su tvoje oci,
pune ljubavi.
Nije mjesecina kriva,
nego okus vina,
i tvoje usne vrele
sto me zavele.
***
Prazan je grad, a u dusi si ti,
tuzno pas me gleda,
sacuvaj bar jedan kofer za sne,
a ja srce nedam.
***
Jos si moj, i tvoja ja sam,
nek svi vide sretna da sam,
nista ljepse ne postoji.
I jos svako jutro, prvo,
za nas pokucam u drvo,
da nas nikad nista ne razdvoji.
***
Zovem da ti cujem glas,
da te podsjetim na nas,
da te pitam kako si,
sto je novo, ljubavi.
Zovem da ti kazem sve,
tvoja sam i volim te,
i da nemam nikoga,
samo tebe jednoga.
***
Anđele, jesi li sam,
tko mi te krade da znam,
bez tebe ja propadam,
propadam, dan po dan.
Anđele, nocas su sve,
zvijezde mi predaleke,
i boli me, boli sve,
anđele bez tebe,
anđele.
***
Gospe moja, obuci mi bilo,
to mi dobro stoji,
pa da sa njim budem jedno tilo,
ucini ga mojim,
molit cu se sto put, ispuni mi zelju,
samo jednu, da sam blizu njemu,
da je moj u svemu.
***
Volim osmijeh tvoj,
bas dobro ti stoji,
jos ti bolje stoje
poljubci moji,
ma kriv je meni svatko
kom smijes se ti,
moja ljubavi.
Volim osmijeh tvoj,
ti nosi ga uvijek,
smij se, samo dusu
mi grij zauvijek,
i krivi su mi svi,
i krivo mi je sve
kad sam bez tebe.
***
Ko ti to grize obraze,
ciji to trag na vratu krijes,
kom ti to ruke odlaze,
varas me mila,
ma kako smijes.
Kom si se to obecala,
od mene krala,
njemu dala,
mila, za kolko si me prodala.
***
Dal si sretnija,
sto ti drugi usne ljubi,
il nesretnija,
sto on se na mom mjestu budi,
nisam bogzna sto,
al kako sam te ludo volio.
Dal si sretnija,
tamo daleko od mene,
il nesretnija,
kad zabole te uspomene,
nisam bogzna sto,
al jednom sam te ludo volio.
***
Na pola duse zivim ja,
tu pokidat se nema sta,
na pola srca jos sam njen,
a napola umirem.
***
Pratim te,
svaki korak, svaku stopu poljubim,
svaku suzu, svaki uzdah osjetim,
tu sam da ti nadu vratim,
ako padnes da te uhvatim.
Pratim te,
i kad ne gledam po koraku te znam,
svaki drhtaj tvoga tijela osjecam,
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim,
pratim te.
***
Ima li dan za nas,
da otkrijem zasto sam ziv,
da bacim veo tuge i zla,
da potpisem da sam ja kriv.
***
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima,
trazim tebe,
trazim nas.
***
Sada sve sto pricam ne vrijedi, znam,
pusti me u srce da prespavam,
i nemoj reci, znas da boli me to,
do jucer sve sam ti bio,
a danas nisma bogzna sto.
Sad tvoje ne,
znaci mi sve,
i ne lomi moje srce,
kao preko koljena,
dajem ti rijec,
promjenit cu se,
tek sad znam
koliko si me voljela.
***
S neba padaju
dvije zvjezdice,
jedna za tebe,
a druga za mene,
preduga je noc,
sto nas razdvaja,
s drugom si ti,
a s tobom sam ja.
***
Nepobjediva,
ljubav sa dva lica,
ti si tu,
a svaka tvoja sitnica
podsjeca na osmijah kroz plac,
jer je moje srce kamen,
a tvoje mac,
nepobjediva za mene ti si ljubav.
***
Jedina,
sto si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presusila.
Jedina,
sto me nisi pustila
kad me nisi ljubila,
jedina.
***
Jer moj je zivot
igra bez granica,
umorna pica,
trganje stranica,
na kojim nista ne pise.
Jer moj je zivot
vjecito padanje,
kad zbrojim poraze
nista ne ostaje,
samo jos vucem navike,
i sve na tome ostaje.
***
Jos su ti usne umorne,
i sve sto kazes znam da nije,
jos su ti suhe cipele,
na polju znam da kisa lije,
jos su ti vreli obrazi,
u oku sjaj ne prolazi,
jos ti na licu pise cija si,
ali moja nisi.
***
I tonem u san duboki,
da nađem sebi mir,
bjezim od ruzne stvarnosti,
a vidim te tamo opet s njim
pored mene prolazis,
kao da me neznas odlazis, odlazis.
***
Sta sam to stvorio,
za sta se borio,
da njemu bolja vratis se,
on je to cekao
ni hvala nije rekao.
Sta sam to stvorio,
za sta se borio,
za poljubac i laku noc,
i da pamtim bez sna
tu nasu zadnju noc.
***
Lose ti stoji sve to,
kad se pravdas,
a cekas
da odes sa njim,
kako ti zavidim.
Jer ti ne pristaje
ni da brises o kaput
te suze za kraj,
al i dalje si preljepa znaj.
***
Obuci cu sve bijelo,
cisto bijelo,
providno uz tijelo,
a tvoje crne oci,
oci crne,
gledat ce me vrelo.
Ubrat cu dve ruze,
majske ruze,
da ti kosu zlate,
pozvat cu svirace
da nas nocas kroz grad prate.
Ni ledena, ni dosadna
ti neces biti,
do jutra ces sa usana
ti mojih piti.
***
Da te mogu pismom zvati,
ja bi piva zivot cili,
da se barem opet vrati
vrime kad smo sritni bili.
Da te mogu pismom zvati,
ja bi piva nebi staja,
da se stara ljubav vrati,
nebi pismi bilo kraja.
***
Anđeo, ti si moj anđeo,
kuda bi me poveo
da imam krila,
gdje bih bila.
Anđeo, mora da si anđeo,
znam gdje bi me poveo
da umim lice
sva u ljubavi.
***
Da li tebi umire,
srce od nostalgije,
kad o meni govore?
Da li tebi izgleda,
kao kazna Bozja,
ovaj zivot koji zivis bez mene?
***
Ledeno doba, traje, traje,
sante od bola, plove, plove,
tvoje smrznuto lice,
mada hladno, tako lijepo je,
mozda jednom opet svane proljece.
***
Podsjeti me sto to bjese ljubav,
i bar na tren biti zaljubljen,
sto to bjese, sto to bjese ljubav,
i bar na tren biti zaljubljen.
***
Da nam Bog nocas da
ljubav kao zadnju priliku,
rađe nego nego svijet
uzeo bi nju.
I nebi nitko kao ja
ovu ljubav tako cuvao,
nju sam imao,
pa izgubio.
***
Ukrao si moju srecu,
ti nemas prava na to,
kao brodolomci zarobljen,
moj je zivot postao.
Ti se sada kajes,
a tvoje rijeci bole me,
i sto vrijede suze
kad su rane ostale?
Kako da te prebolim,
kad sebi priznam kraj,
tesko je srcu, znam,
ludo sam te voljela.
Kako da ti oprostim,
kad snage nemam ja,
neka suze padaju,
reci zbogom moram sad.
Kako da te prebolim?
Izdao si nasu ljubav,
za dobro dao mi zlo,
da ces biti bolji covjek sutra
ja nevjerujem to.
Toliko sam puta rekla
sebi: gotovo je,
srce uvijek vuce k tebi,
jace je od mene.
***
Vezi me za sebe usnama,
vezi na milijun godina,
vezi me i tako nemam gdje,
u tvom srcu ja sam zarobljen.
Vezi me za sebe rukama,
vezi na milijun godina,
nek sam cijelom svijetu zabranjen,
jer sam ti u srcu zarobljen.
***
Ivana,
nisi me prepoznala,
to sam ja,
tvoja mora najgora.
Ivana,
uzalud si bjezala,
to sam ja,
tvoja mora najgora.
***
Dva srca i jedna ljubav,
to je dovoljno za srecu,
nista drugo, osim tebe,
ne trebam, ne zelim, necu.
***
Tri, sest, pet je proslo dana,
bez tebe bolje sam,
uzalud me zoves,
ja te dobro znam.
Tri, sest, pet je proslo dana,
bez tebe bolje sam,
brige iza sebe,
zauvijek ostavljam.
***
Ja oprostit cu sve,
i mrtvim i zivim,
al tebi ne,
za sve te krivim,
kazi ona il ja,
budi musko na tren,
ili ostani moj, ili postani njen.
***
Milosrđe Tvoje slavim,
Tebe hvalim ja,
to je ljubav sto me mijenja,
od milosti njene zivim ja.
***
Zivot stati nece,
ako izgubim te ja,
neka rijeka prijatelja tece,
bit ce bolje od ponedjeljka.
***
Vjeruj mi, nisam namjerno,
svaku rijec, da mogu, ja bi povuko,
ponosni dotakli smo dno,
mogu da te ne volim,
ne i da zaboravim,
neoprostivo si mi duzna zbog tog.
***
Ni ove dvije duse
sto nam je Bog povjerio, povjerio,
`mjesto da se ljube
ja sam i to iznevjerio,
izdao sam te,
izdala si me,
bolje nismo ni zasluzili,
ni ove dvije duse
to nam je Bog povjerio.
***
You`ll never now
how much I love you,
you`ll never now
how much I need you.
***
Ljubav je nesto sto se dogodi,
samo je pusti da te pogodi,
na tren i zauvijek.
***
Vezala me tuga
svojim koncima,
trazila sam ljubav
na krivim mjestima.
Sto samoca cini
ja najbolje znam,
covjek nije roden
da bi bio sam.
Zarobi me svojim usnama,
i nedaj mi da potonem do dna.
I reci da ce ovog puta biti sve sto zelim ja,
kazi da si mene cekala,
i reci kako ovog puta nema roka trajanja,
prava ljubav nije potrosna, nije potrosna.
Lomio sam grane
od zivota svog,
ko da necu umrjet,
da sam iznad tog.
I bilo me je svuda,
a sad sam kraj tebe,
ja jos vjerujem u cuda,
i u nas oboje.
***
Umirem, sto puta dnevno,
a tebi je sasvim svejedno,
znam da sam kriv,
znaju to svi,
znam da je kasno,
al trebas mi ti.
Umirem, i opet se budim,
i tako sve dok ne poludim,
znam da sam kriv,
znaju to svi,
znam da je kasno,
al trebas mi ti.
***
Neka te odvede
miljama od mene,
neka te zavede i prevari,
pa da vidis kako je
zaspati na medu,
budit se na ledu,
do preko noci svijet se srusio,
svijet se srusio.
***
Al probude me koraci,
i razdvoje nas ljudi zli,
o zabranjena moja ljubavi.
Al volim te u inat ljudima,
jer trebam te ko zrak u grudima,
i nedam te, zauvijek bit cu tu,
za tebe, znaj, u dobru i u zlu.
***
Kad se probudis tamo
gdje u ljubav vjeruju
sacuvaj mjesto za nas
na svom oblaku.
***
Igra je pri kraju,
jos samo potez ili dva,
par nevaznih figura,
kralj i kraljica.
Ispred mene ponor,
nazad vise nemogu,
i nebo je bez zvijezda
cijelu godinu.
***
Idem, jer vratit cu se sebi,
idem, sa tobom dalje nebi,
da me slomis, to si htjela, znam.
Idem, na lice pustam kisu,
idem, svi tragovi se brisu,
među slabe ne, ne pripadam.
***
Zlatne godine i duge sjene,
pomoli se za nase vrijeme,
jednu svijecu ljubavi
zapali za mene.
***
Nista ili sve,
samnom tako je,
sad ili nikada,
nista ili sve
trazim od tebe,
daj sto mi pripada.
***
Da Bog da stane cijeli svijet,
stane bar na tren,
da se opet tebi vratim,
da me zagrlis kao dijete,
pa nek glavom platim.
Ljubi me na blef,
vjeruj mi na rijec,
moj je zivot lazni sjaj,
previse za kraj,
a premalo za oprostaj.
***
Al ne gledaj mi u dlanove,
jer oni će me, znam, odati,
za jedan poljubac tvoj
sve moje tajne odmah prodati,
ma ne gledaj mi u cipele,
jer reći će ti o meni sve,
da sam baš takvu kao ti
tražio sve ove godine.
***
Cuješ li, noću, kad se
svjetla ugase, ovu bol,
srce kao da ne diše,
spavaj moja ljubavi,
samo ne zaboravi,
ja ću da te volim zauvijek.
***
Da usne tvoje poljubim
i nježno da te zagrlim,
da ti priznam ljubavi
da si moje sve,
i gdje da nađem srcu lijek
kad voljet ću te zauvijek,
kad nijedno sjećanje
nemam bez tebe.
***
Kad varas ti to prolazi,
a kad ljubim ja to ne valja,
sta sam ti u zivotu reci mi.
***
Da li je i tebi noćas hladno, voljena,
košto je hladna moja postelja,
a mene ubija bol u grudima, gorim,
uvijek kad zatvorim oči, dušo, znam
da ćeš mi ti odnijeti san.
Voljena, gori moje srce puno nemira, tebe doziva,
oprosti, onaj koji voli može i da pogriješi,
ja bi noćas svemir dao kad bi mogao, samo da još jednom
zaspim ti na grudima, opijen tvojim usnama.
Sjećanja, vjetar mi nosi samo sjećanja,
a ja se nadam, dušo, da će mi i tebe donijeti
ponovo u moj zagrljaj,
otkad si otišla ne spavam noćima.
***
Jesi li sama nocas kao ja,
gledas li zvijezde kao nekada,
svi moji gresi ljubav su ubili,
jedino Bog moze da me iskupi.
Pomozi mi jos jednom,
da se uvjerim,
da mogu opet ljubiti,
jer nista nije vrijedno,
bez tvoje ljubavi,
pomozi mi, i sve mi oprosti.
Zelim da te vidim,
da te ljubim isto kao nekada,
tvoja uvijek cu biti,
zasto sutis,
zasto mi se ne javljas.
***
Rane na usnama brojim u mukama
jer nisu od mene, a s njim nek ti krene,
prezivjet cu, suze u ocima, varas me nocima,
al' uzalud krijes i lazno se smijes, izdrzat cu.
***
Sreco, ne krivi me, javi se i ozivi me,
ne mogu cekati, zbog nas lud sam od ljubavi,
daj da ti cujem glas, molim te, spasi nas,
sreco, ne krivi me, jer ti si mi sve.
***
Srca nam puna,
i jutro nas budi
na istome uzglavlju,
i kao praznik,
tako nam počinje dan.
Poljubac, zagrljaj,
dijelimo sreću
sa osmijehom i ljubavlju.
Suviše lijepo,
naglo je prekinut san.
***
It's the hardest thing
I ever have to do,
to walk away from you
when I wanna' hold you,
it's the hardest thing
in every single day
to let you turn away,
I want you to know that,
this is the hardest thing.
***
*******
Iako je Bog nevidljiv, On je uvijek prisutan. Nikad vas nece ostaviti. On je Pomocnik i Skrbnik koji ceka otvorenih ruku, uvijek voljan da pruzi pomoc.
*******
Sve sto cinite-cinite svim srcem i svom dusom.
*******
Usudite se biti drukciji. Usudite se boriti za istinu.
*******
Ako ste iskusili tamu, vise cete cijeniti svjetlost.
*******
Svaka greska je mogucnost da se nauci nesto novo.
*******
Nikad nije uzaludno voljeti. Ljubav se uvijek stostruko vraca.
*******
Iako vam je zivot podjelio lose karte, s hrabroscu i vjerom ipak mozete odigrati dobru partiju.
*******
Vi ste kao snjezna pahuljica, jedinstveni i posebno lijepi na svoj nacin.
*******
Bolje je pokusati i pretrpjeti neuspjeh nego uopce ne pokusati.
*******
Nikada necete znati sto mozete uciniti ako to i ne pokusate.
*******
Svako iskustvo koje prozivite stvoreno je da bi vas ojacalo.
*******
Ne upiri se u samoga sebe, nego se u Boga uzdaj! Ucini sto mozes, i Bog ce pripomoci tvojoj dobroj volji.
*******
Bog je vjeran i nece dopustiti da budete kusani preko vasih snaga, nego ce vam dati sretan ishod.
*******
Bol je kao gorki badem bacen uz rub ceste. Naiđete li cestom za deset godina vidjet cete stablo u cvatu.
*******
Ako vam se nesto lose dogodi, mislite na ono sto se nije dogodilo - a moglo se. Zivot je mogao biti i gori.
*******
Pruzite Bogu priliku i On ce stvoriti nesto divno od vaseg zivota.
*******
Ljubav je bit svega lijepoga, pokretacka sila svega dobroga.
*******
Nasmijesite se. Mozda ce to biti tracak sunca kojeg netko treba u olujnom danu.
*******
Zivot nagraduje one koji ustraju.
*******
Zivot je putovanje. Nebo je krajnji cilj.
*******
Ako ne mozete preci planinu, zaobidite je. Ako je ne mozete zaobici, sjednite i upitajte se morate li zaista ici na drugu stranu. Ako je odgovor potvrdan, pocnite kopati tunel.
*******
Nikad nemojte pobrkati obican zavoj na cesti s krajem puta.
*******
Kao sto Bog velikodusno oprasta nama, tako bismo i mi trebali drugima.
*******
Covjek gleda na vanjstinu, a Bog u dusu.
*******
Ruze su pune trnja, no ipak su lijepe. Najvece zivotne radosti i zadovoljstva cesto su popraceni malim bolima.
*******
Oslobodite svoje srce okova proslosti kako biste mogli slobodno zivjeti i voljeti.
*******
Bolje je usporiti i doseci cilj, nego nikada ne stici.
*******
Bog vam zeli olaksati zivot. Uzet ce vase nevolje i zamjeniti ih radoscu - ako Mu to samo dopustite.
*******
Svijet je pun problema. Nebo je puno rjesenja.
*******
Kada osjecate da ste na ivici poraza, izdrzite jos malo.
*******
Cak ako i dvojite da cete doci do cilja, uputite se prema njemu. Napravit cete veci napredak negoli da niste nikada ni pokusali.
*******
Bog vam daje mir kad se uzdate u Njega.
*******
Tajna srece je da budete zadovoljni onim sto imate.
*******
Zelite li biti lijepi? Nosite osmijeh!
*******
Bog vas voli i osobno poznaje. On vas nikada nece iznevjeriti niti napustiti.
*******
Dobre stvari dolaze onima koji cekaju, a bolje onima koji pokusavaju.
*******
Nije toliko vazno padnete li ili ne, koliko je vazno da ustanete i pokusate jos jednom.
*******
Zelite li najboljeg psihijatra u gradu? Razgovarajte s Bogom. On vas najbolje poznaje.
*******
Ljubav nije sporedna vec glavna tocka u areni zivota.
*******
Predajte Bogu svoj zivot, svoje planove, svoje nade i snove, svoje strahove i tjeskobe, kroz svakodnevnu molitvu, i zauzvrat cete naci svoj zivotni mir.
*******
Svatko ima potencijal. Vi ga samo trebate otkriti.
*******
Optimizam nije ignoriranje problema nego vjerovanje da uvijek postoji rjesenje.
*******
Podmazite stroj svog zivota molitvom i bolje ce raditi.
*******
Nitko nije toliko beznacajan da ga Bog ne bi volio i brinuo se za nj.
*******
Gdje god je ljubav tamo je i djelic bozanstvenoga. Odvojite vrijeme za ljubav u vasem zivotu.
*******
Uspjeh je divan osjecaj, no nikada nemojte podcjeniti korisnost neuspjeha. Neuspjeh uci ljude mnogo vise nego sto uspjeh ikada moze.
*******
Kada zivot krene nizbrdo, postajete li bolji ili ogorceniji?
*******
Blagoslovi putuju ka srcima punim hvale, a zaobilaze one koji prigovaraju da nikada nemaju dosta.
*******
Smrt nije kraj zivota, vec samo pocetak.
*******
Zahvalnost je skupocjeni dar kojeg bismo trebali svuda poklanjati.
*******
Ne propustite ovaj dan a da ne ucinite korak prema ostvarenju svojih snova.
*******
Ljubav ne vidi greske drugih ljudi nego otkriva ljepotu koja prebiva u njihovim srcima.
*******
Zivot nije vrijedan zivjeti ako nije proveden u davanju.
*******
Strah je kavez u kojem ste zatvoreni. Vjera je kljuc ka slobodi.
*******
Vi ste jedinstveno i posebno Bozje stvorenje i vrjedniji ste od bilo kojeg zemaljskog blaga.
*******
Ako ljubav u narucju drzite, bez obzira kako prolazile godine i letjeli rođendani, nikada necete ostarjeti.
*******
U vasem srcu postoji posebno mjesto koje samo Bog moze ispuniti.
*******
Usporite! Odvojite vrijeme da uzivate u prirodi, porazgovarate s prijateljem ili procitate poglavlje iz dobre knjige. Zivot je vise od neprestane trke.
*******
Ljubav je Bog i Bog je ljubav.
*******
Kada vas netko povrijedi "osvetite" mu se oprostom i ucinit cete nezaboravno djelo.
*******
Ambicija je sluga ili gospodar. Vazno je znati sto je ona u vasem zivotu.
*******
Hocete li uspjeti ili ne, nije toliko vazno koliko je vazno da ucinite sve sto mozete.
*******
Ako vas problemi muce, a njihovi okovi nemilosrdno stezu, obratite se Bogu za pomoc. U narucje Svoje On ce uzeti vase teskoce, olaksati breme koje nosite i ojacati vas duh.
*******
Ispruzite svoje ruke i zagrlite svoje voljene; iskazivanje ljubavi na dobro je svima.
*******
Postoji Netko tko zna vase srce i svaku sitnicu o vama - a ipak vas voli.
*******
Istina je najbolje nacelo zivota. Postenje se uvijek isplati.
*******
Mozda ne mozete izabrati svoj zivotni put, no na vama je da odlucite kako cete ga proputovati.
*******
Covjekov izraz lica govori vise o njemu nego njegova odjeca.
*******
Trazite li odgovore? Uporno pokusavate sve sto je u vasoj moci? Ako trazite unutar sebe, mozda cete zavrstit u zabludi. Ako ruku pruzate ka drugome, mozda cete naci dusevni mir. Uprete li svoje oci prema Nebu - smjer ce vam biti jasan.
*******
Kada surfate i veliki val vam dolazi u susret - mozete ga ili "uhvatiti" ili biti preplavljeni njime. Uzdignite se iznad svojih problema i preko njih dodite do pobjede - ne dopustite im da vas preplave.
*******
Zaustavite se i odvojite pet minuta, te se opustite u svojoj stolici. Zatvorite oci i mislite o osobi koju volite. Posaljite joj svoju ljubav u obliku molitve i zamolite Boga da je blagoslovi.
*******
Zivot je skola. Oni koji nauce voljeti i pomagati drugima diplomiraju kao pocasni ucenici.
*******
Bog moze uciniti sve za vas, ako Mu to samo dopustite.
*******
U svakoj situaciji postoji trunka dobra - samo je morate potraziti.
*******
Ako zelite kljuc za srce neke osobe, jednostavno je prihvatite i volite onakvu kakva jest.
*******
Dopustiti pritisku da upravlja vasim zivotom i lisi vas svih uzitaka je kao da dopustate neprijatelju da diktira vas raspored i zabrani vam da uzivate u svojoj obitelji i prijateljima.
*******
Dok god mozete ici naprijed - niste porazeni.
*******
Najbolji nacin da se pozabavite danasnjim danom jest malo - po - malo.
*******
Ljubav je reci : "Oprosti!"
*******
Pritisak i stres su kao korov. Zamjenite ih Bozjom ljubavlju i mirom.
*******
Poznavati Bozju ljubav i oprost je najveca sreca koja postoji.
*******
Zivot je kao sladoled. Uzivajte u njemu prije nego sto se rastopi.
*******
Budite zahvalni za sve sto imate, a ne zalosni zbog onog sto nemate.
*******
Ljubav je pobjeda snova nad stvarnoscu.
*******
Mislite li da bi milijuni ljudi vjerovalo u molitvu da onda nije djelotvorna? Otkrijte moc molitve. To nije tajna - nista ne stoji. Odvazite se i pokusajte!
*******
Dusa koja voli je voljena.
*******
Kolebanje ce nestati cim ucinite prvi korak prema odredistu, a sa svakim daljnjim korakom lakse ce vam biti i ako ustrajete stici cete na cilj u trenu.
*******
Bog poznaje srce svake osobe i njene najdublje osjecaje, strahove i zelje. U Njegovoj je moci dati svakome upravo ono sto je potrebno.
*******
Prekrseno obecanje je kao samar. Odrzano obecanje je dragocjenije od bocice najskupljeg parfema.
*******
Ljubav je kljuc koji moze otvoriti i najtvrde srce.
*******
Ako su vam se planovi izjalovili, upitajte se: postoji li negdje nesto bolje sto ceka na mene?
*******
Okrenite svoj lice prema svjetlu i tama vas nikad nece moci oviti.
*******
Nedace vas nece obeshrabriti ako ih prihvatite kao vrata koja vode ka novim pocecima.
*******
Opustite se i uzivajte u zivotu. Ovaj dan se nikada nece ponoviti.
*******
Ako uprete svoj pogled prema Nebu zaboravit cete na stres.
*******
Ako samo pokazete ljubav onima koje susretnete na svom putu i ne ostvarite nista vise, ucinili ste mnogo.
*******
Smijeh je lijek za dusu.
*******
Promjenite ono sto trebate mijenjati, ostavite ono sto ne trebate mijenjati i - nadasve - zamolite Boga da vam pokaze razliku izmedu to dvoje!
*******
Ako ne mozete vidjeti zvijezde kako trepere na nocnom nebu to ne znaci da su nestale. Samo su prekrivene tmurnim oblacima i cim se taj plast rasprsi ponovno ce zasjati u punoj ljepoti.
*******
Mir, pravednost, jednakost, radost, dobrota, milost i ljubav prekrit ce cijeli svijet! Pitate se kada?! Jednog od buducih dana, kada ce covjek napokon biti slobodan.
*******
Ljudi koji zaborave na sebe su oni kojih se drugi sjecaju.
*******
Sreca je zarazna. Zapocni epidemiju jos danas.
*******
Najveci zivotni uzici su oni koje dijelimo s drugima.
*******
Vjerujmo ne samo kada je oko nas mir vec i kada nas okruzuju olujni valovi; tada nam je vjera najpotrebnija.
*******
Svaka je osoba vazna. Nije bitno svirate li violinu, flautu, celo ili bubnjeve - uvijek ste clan orkestra.
*******
Bozja nazocnost je s vama kud god krenuli i sto god cinili. On je uvijek spreman da pomogne i utjesi.
*******
Napeti ste, zabrinuti i niste sigurni kojim putem biste trebali ici? Dopustite Bogu da vas vodi. On zna put.
*******
Inspiracija i marljiv rad su kljuc uspjeha.
*******
.................ako postoji ono nesto sto me moze donekle vratiti u normalu, sto me moze rastuziti, ili razveseliti.............. nesto sto mi moze dati nadu, oraspoloziti me, u cemu se mogu uvijek pronaci, pa makar i u jednom taktu, jednom motivu ili nes slicno............ sto me moze povesti u daljine, u bolji svijet, u mastanja, vratiti u proslost, odvesti u buducnost................. ako postoji ono sto mi ide, u cemu sam dobra, nesto sto je moje, koliko sam i ja njezina.............. onda je to glazba.............. Tako prolazna, tako trajna, jer zadnji ton ostaje zauvijek u sjecanju................... Ja sam se pronasla u njoj, i ona je zauzela posebno mjesto u meni, ona je postala i bit ce zauvijek dio moga zivota..............................
Evo jos par smjesnih stvari od proslog ljeta, kad sam bila kod bake, pa da si produzujete zivot smijehom, he, he........
-uglavnom bili mi vani, i pricamo malo o mobitelima, sad se vise i ne sjecam o cemu tocno, i sad moj frend meni kaze "lako tebi ti imas onaj Seny Oricsson, ovaj Sony Ericsson" (naravno mi svi na podu od smijeha)
-nije proslo ni par minuta, promjenili mi temu, nakon ovog, naravno, i tako pricamo malo o skoli, matematici, racunanju, a kad ono jos jedan biser, opet on, naravno (a tko bi drugi kad imamo njega), "ja ti to sve oduzizmem, ovaj oduzmem" (svi ponovo na podu)
-i da se nebi reklo da je samo on bio u elementu, bila je i njegova sestra, pa je izjavila da ga sad ima u casi (flasi), zapravo u saci (he, he, he...... mi opet na podu........)
-krenuli mi ozbiljno razgovarat (mos mislit), kao kamo bi mogli van, a kad cujes mog brata, "pa mogli bi u diško............, disko sam mislio", (he, he, he.........mi gotovi..............)
-i tako smracilo se, nismo isli nigdje (u nikakav diško iliti disko), ostali smo vani, i sad moj brat sjedne na travu, a moja frendica (sestra od onog prvog bisera) kaze "valjda nema kace" (to inace znaci zmija), al on ju je cuo, da valjda nema gace (mi prasnuli u smijeh po neznam koji put taj dan)
-i dosla njena sestra (takoder moja frendica) s posla, i mi kao prepricavamo dogadaje, i mislimo da je bilo to sve za taj dan, kao bilo bi red, ipak nam je bila zadnja vecer, jer smo drugi dan isli doma, i kao trebali smo se ic spremit, i sad ja ispalim "cekajte me, moram ic pokumit stvari, ovaj, pospremit (he, he, he..... svi ponovo na podu........)
Kratko ali slatko! Taj dan smo svi bili u elementu! Bilo nam je super, a nadam se da cete se i vi nasmijati!!!!!!!!!
1. - Bez obzira na sve NIKAD ne odustajte od onog sto zelite i mislite pozitivno jer ce vam to pomoci.
2. - VJERUJTE svim srcem u nemoguce i ono ce postati moguce.
3. - NADAJTE se da ce sve ispasti dobro i tako ce i biti. Tuga ima svoje mjesto u nasim zivotima, ali kao sto je sve prolazno tako ce i ona otici.
4. - MOLITE se Bogu jer molitva ima iznimno jak utjecaj, a ako se moli i jos netko za vas onda je uspjeh zagarantiran.
5. - Uvijek nastojte misliti POZITIVNO, pa i u teskoj situaciji, jer ce te na zivot tada gledati drugacijim ocima.
6. - Ako se u zivotu ne odvija sve kako bi mi zeljeli, pustimo BOGA da ucini svoje, On sigurno ima bolji plan za nas.
7. - Budite UPORNI u cinjenju dobrih djela i vratit ce vam se sigurno, upornost se uvijek isplati, stoga ne odustajte.
Mi to MOZEMO, mi to HOCEMO, mi to ZELIMO!!!!!!!!!!
.............. uspomene su zaista lijepe, ali toliko koliko su lijepe, toliko mogu biti i tuzne. Divno je prisjecati se dana kad nam je bilo super, zabavno, kao u najljepsim snovima, bas onako kako smo mi zeljeli, ali ti dani su prosli, i ne mozemo ih vise vratiti. Bas zato uspomene mogu biti tuzne. One nas prisjecaju na te dane, ponovo kroz njih prolazimo ono sto smo prolazili tada, ali to su sad samo misli i nista vise. Sve ono sto je bilo lijepo sad je proslost. Sjecanja nas vracaju u tu proslost i kad god pozelimo mozemo tamo otici, kao nekad.... Ali nas podsjecaju da je to bilo i da nece biti nikad vise..... Lijepo je imati uspomene, kad god pozelis naci ces se tamo gdje zelis, tamo gdje si nekad bila ili bio..... Vidjet ces ponovo sve one ljude, sva ona mjesta, cuti isti onaj sum, osjetiti onaj isti miris, imati osjecaj radosti, ali sad ce biti dodana i tuga.......... tuga za onim sto je proslo................
Evo jos neke pjesmice koje nisam nikome posvetila. U vremenu kad su nastale nisam bas bila pozitivna, al sad zato jesam!!!!
*****
Kad sam gledala ocima djeteta,
sve je imalo nekog smisla,
svakakve zivotne ciljeve sam stvarala,
o njima mastala.
Al stvarnost je drugacija,
teska, nepodnosljiva,
svi planovi i ciljevi nestali su,
u vodu su pali na dno potonuli.
Povrijedila sam one najdraze,
a i oni su, nazalost, i mene,
rane, ostale su, zacjelit nikad nece,
preduboke su.
Ja patim jer boli me,
moju bol ljudi nekad probude,
ja patim i smjesim se
da moju bol ljudi oko mene ne vide.
Sve je to samo privid,
neka maska, dobra gluma,
a zivot je tako tezak
i ovaj kriz kojeg nosim.
Al postoji trenutak srece
i radosti u zivotu mom,
al postoji nada i vjera u bolji zivot,
u ljepsi zivot pun ljubavi.
*****
Kisa pada, zima je,
isto tako u srcu led,
cekam ono toplo proljece,
ljubav da ispuni moje srce.
Sve me tako podsjeca na tu bol
i osjecam je,
sreca davno moja vrata
vidjela nije.
Izdali su me oni najdrazi,
al tko sam ja da im sudim,
jedina utjeha bi mi bila
da znam da su dobri ljudi,
odmah ispunjena bih bila,
dobro u njima da im se probudi.
Al postoji ljubav koja nikada te nece izdati,
ona ce uvijek uz tebe stajati,
grijat ce te Bozja ljubav,
iskrena i prava,
ona uvijek bit ce tu
i nikad nece biti stara.
Boze daj mi nadu,
Boze daj mi vjeru,
malo dobrih ljudi
i svijet ce postat bolji.
Boze daj im nadu,
Boze daj im vjeru,
malo dobrih ljudi
i svijet ce postat bolji.
*****
Ja nosim kriz,
puna ponosa,
i uzdignute glave,
uspravno, znacajno...
Ja nosim svoj
mali kriz
uz pomoc Krista Isusa,
naseg velikog spasitelja!!!
Kada moj kriz postane tezak,
ja molim se, Boze, da ga nosis samnom Ti,
na mom trnovitom putu
prema svjetlosti, nadama, buducnosti...
Znam, ja zelim ostvarit svoj cilj,
biti skupa s Tobom u Tvom kraljestvu,
biti sa svim dobrim ljudima ovog svijeta,
uz puno srece, radosti i vjecnog blazenstva...
Moramo sad trpjeti patnje, boli
jer ovaj zivot nas je mali kriz,
i jednog dana bit cemo sretni svi,
zajedno u vjecnosti!!!
Citav zivot ima nekog smisla,
sve stvari svoje znacenje,
shvati to mali covjece
i kreni putem vjere, istine...
Pokazi mi svjetlost na mom putu zivota,
podari mi snage,
posipaj svijetu mir i dobrotu,
udjeli im spasenje!!!
Male stvari znace mnogo,
i zivot ti postane lijep,
gledaj svojim srcem i dusom,
i zavoli citav ovaj svijet!!!
*****
Zato ova na kraju pjesma odise mirom i nadom, tu pjesmu sam napisala prvu u svom zivotu. Al Bog mi je pomogao da vratim pozitivu i krenem naprijed u novi zivot pun uzbuđenja, kakav on inace jest.
Evo cetiri pjesme posvecene mom anđelu:
*****
Da, bilo je to jucer,
kad sam te srela
po neznam koji put,
na istome mjestu.
Ne poznajemo se,
ali sam osjetila
prisutnost dobre duse
u mojoj blizini.
Tvoje oci, anđeoske
i tvoj miran pogled
dali su mi nadu
da, jos uvijek, dobri ljudi postoje.
Nisam ni znala
da ces ti biti
jedina dobra stvar
koja mi se taj dan dogodila.
Ova je pjesma tebi posvecena,
ti si bio moja inspiracija,
iako nisam u tebe zaljubljena,
bas mi je drago sto sam te susrela.
*****
Setam gradom, promatram ljude,
gledam u svakom tebe,
al tebe nema, znam tu si negdje,
mozda te bas vidim ovdje.
Kad sam te ono davno srela,
kao da te poznajem od davnina,
moje je srce sad ruza uvela,
sve dok te ne vidim gdje dolazis iz daljina.
Boze, da li ja zasluzujem srecu,
mozda sam je vec pronasla,
dvije duse sada jedna prema drugoj krecu,
sudbina je nase puteve spojila.
*****
Moja svijetlost na mom putu si ti,
moja duga poslije kise,
pojavio si se ti
kad je tuga zauzimala srce sve vise.
Ti si moj anđeo,
moj dobri anđeo,
sa neba Bog te spustio
u moj zivot doveo.
Srce mi je odmah reklo
da si dobra dusa ti,
u njemu si posebno mjesto zauzeo
i ono te nikad nece zaboraviti.
*****
Osjecam da smo tako blizu,
a zapravo smo daleko miljama,
dok mi se lijepa sjecanja nizu,
vrijeme mi klize pod prstima.
A gdje si ti,
da mi ponovo sunce osvane,
da toplina srce ugrije,
da na licu pojavi se smjesak?
Gdje si ti,
tvoje oci plave,
poput svetog neba, ovog,
sto nam nadu daje?
One svud me prate,
na mojim putovima, molitvama, snovima,
ja volim te i dalje,
jer ti si moja sreca jedina.
*****
Napisala sam po redu nastajanja ove pjesme, sve su uglazbljene i tak. Mozda jednog dana i on sazna za njih............
1. srednje:
-bili mi sa zborom u Splitu na nekom natjecanju, na dan nastupa izbace nas iz soba jer je trebao doci zbor iz Varazdina
-Đekic je bio uzasno zivcan kao da on pjeva, a ne mi
-bus nas ostavi 15 minuta od kazalista, kisa je pljustila ko blesava, kako bi se reklo ko iz kabla, Martina i ja nismo imale kisobran, a Dora je imala neki mali i pokvaren, tako da smo pokisle, ali ne samo mi nego cijeli zbor
-dosli mi u kazaliste svi mokri, cijedi voda s nas, napravili im lokve u kojima su se mogli okupat, mokra odjeca na nama, mokra odjeca za nastup, a sat vremena do pocetka tog natjecanja, mi jos i prva tocka
-posusili se mi nekako, sa fenom i tako, dodemo na pozornicu, Jakopovicka nam je svirala pratnju, a ono pojacali ono pojacalo tako da smo se mi derali cijelu prvu kiticu da bi se nas uopce culo, i sjetili se oni smanjit na drugoj kitici, mislim ti refleksi ko kod mrtvog konja
-nakon natjecanja bilo je cascenje na kojem nismo htjeli ostat iz principa, bus nas je cak dosao cekat kraj kazalista, ali kisa vise nije padala, ocito je soletu kasno doslo do mozga da moze parkirat i kraj kazalista
2.srednje:
-odgovarali mi lektiru, Hamleta, kod bivse razrednice, cijeli razred pobra komad jedino se ja i Trubic nasli da odgovaramo
-on procitao ko fol prva dva cina, a ja cijelu knjigu
-i pocne on prepricavat, prvi cin je jako dobro prepricao, a kad ono na drogom Martina pocne listat knjigu i pita ona mene ma gdje je to on procitao, mulja ga mulja
- ja trebam nastavit, a neznam od kud, jer je Trubic dodao mac toga, pa onako kazem da bi nes dodala i pocnem pricat i uspjela se ja nekako izvuc
-za par dana prepricavam ja Martini lektiru i umjesto Hamleta ja kazem Hamdija, mislim taj Big Brother zaista utjece na moj mozak
-kasni Dragan na pg i uglavnom pita njega "određena" profa zasto kasni, i pocne on pa ja sam se digao, gledao Dobro jutro Hrvatska, mi se odvalili od smijeha
- vani je puhalo, pa se Dragan snasao i rekao da na Čavlima uzasno puse, pa je bura zanjela i njega i gitaru, i sporo se kretao, pa eto zato kasni
3.srednje:
-Dragan odgovara hrvatski Propast Venecije, i prica on prica, i zbilja dobro naucio gradivo, a kad je doslo na red da kaze nes o djelu pocne muljat, al mu ovaj put nije upalilo
-po njemu je dužd napisao oporuku umjesto pismo, dužd je na kraju umro, a uopce nije, pa kad je vidio da nije onda je ispalio da je puko i tako
-poslala ga nasa razrednica na mjesto da nauci za drugi put, mi se iza valjali od smijeha, cak smo i snimali njegovo odgovaranje kad smo vidjeli kamo to vodi
-na satu hrvatskog odgovarali mi lektiru "Otac Goriot", i sve je bilo onako solidno, kad razrednica pita tko je umro na kraju djela, a Dragan, naravno, ispali da je Balsac (pisac) umro, ja se nisam prestala smijat pa sam morala izac iz razreda i svi su mi pljeskali i tako...
4.srednje:
-na satu hrvatskog Dragan odlucio ispricat vic koji ide ovako nekako:
bili Amerikanac, Njemac i Bosanac, i natjecali se oni ciji ce konj skociti
vise u dalj, Amerikancu skoci 15 metara, Njemcu 10 metara, a
Bosancu konj ne zeli skocit, i sta ce on, prijatelj mu predlozi da stave
kobilu ispred, i stave oni kobilu i vidis konj skoci 20 metara,
a sudac ce ne vrijedi, ovo je bio skok sa motkom
-na istom satu hrvatskog obrađujemo mi pjesmu Antuna Branka Simica "Smrt i ja", i Jan ju cita i dođe on do kraja, i pita razrednica zasto nema interpukcijskih znakova u pjesmi i tocke na kraju pjesme, a Jan ispali zato sto je pjesnik umro, pa nije stigao napisat, razred, naravno, na podu od smijeha
-na pg-u pisemo slusni test i pusti "određena" profa Mendelssonov koncert za violinu, a Andrea napise da je to Labuđe jezero
-ispitujem ja Andreu pg i pitam je od kud je Beethovenova tema u 6. simfoniji, a ona umjesto da kaze da je to napjev gradiscanskih Hrvata "Kisa pada, trava raste", ona ispali da je to napjev "Raste trava zelena" (pjesma od Severine)
-posalje meni Andrea poruku u 22 i 30 i par minuta, jesi budna, slijedeca njezina poruka bila je mos mislit
- u 23 i par minuta ja njoj posaljem poruku, a kad ono ona ne odgovara, i tko je na kraju spavao...
-isle Iva, Sara i ja kod mene da im pokazem zamorca, dosle mi u lift, a Saru pocne hvatat panika, da ju smirim recem ja da lift dosta brzo ide, i krene lift, ali je jos uvijek bio na prizemlju, a cujes Ivu da stvarno brzo ide, vidi di je vec
-isla Sara kupit marendu, i dode ona u ducan, nije se mogla odlucit dali ce krafnu od marmelade ili cokolade, pa je rekla da zeli marmeladu od cokolade
-Sara i ja gnjavile Spoljarica da nam prizna da je dao adresu od bloga Frleti, i cujes Spoljarica: pa ja i on smo spavali skupa, mislim u istoj sobi, al nisam mu imao namjeru dati, ovaj, nisam mu dao, pa vi to shvatite kako hocete, al sve je jasno
-mi na satu zbora, i prof komentira nase pjevanje na misi posvecenoj nasoj skoli, inace on se uvijek dere kad mi buljimo u note, a ne u njega, i pita on dal je tko primjetio da mu je preskocila jedna ruka kad je dirigirao, a Sokre kaze ne, sva sreca, svi smo gledali u note
Bilo je jos puno toga, al nisam sve zapisivala, od silnog vremena sto sam imala (mos mislit). A moja senilnost jos "ide u prilog", he, he....................
Evo pa da se i vi malo nasmijete, i vidite kako zabavno mi je bilo ove 4 godine!!!!!!!!!!!
Da, bilo je to prosle godine. Nisam bila zaljubljena, bila je zima vani i zima u srcu. Isla sam ujutro u skolu i srela jednog zgodnog decka (neznam koji je to put bio). Imao je crvenu jaknu i torbu za trening. Mislila sam da je sigusno maturant. Iskrcali smo se na istoj stanici, on je skrenuo prema gimnaziji, a ja sam se nastavila penjati do glazbene. Taj dan sam svojoj dragoj frendici Sari ispricala kako sam srela jednog decka koji ima lijepe plave oci. Sara mi je uputila onaj cudan pogled i rekla da cu ga ponovo sresti, i da je mozda to moj buduci decko. Prosla je cijela godina i pocela nova skolska godina, bio je prvi tjedan skole, petak. Isla sam s bratom ujutro u skolu. Dodemo mi na stanicu, a tamo taj isti decko, i potrefilo se da sam bas ja stajala pored njega. Dosao je bus, ukrcali se, brat i ja smo sjeli negdje iza. On je isao prema zadnjem djelu busa, podigla sam glavu i vidjela na njegovom licu smjesak, zatim je sjeo iza nas na drugoj strani. Iskrcao se stanicu prije. Taj dan sam letila s Andreom sa sata, dan mi je bio koma. Drugi dan sam napisala pjesmu onom decku jer je on bio jedino dobro sto sam taj dan dobila. Sad kad se prisjecam tog dana, vise i ne mislim kako sam bila izbacena sa sata, vec kako sam vidjela njega. I tako, prosao je cijeli mjesec, moj rođendan, moj najdrazi pjevac je poginuo, bila sam sva izvan sebe, tuzna... Prosao je tjedan, pa dva, a ja sam se isto osjecala. Kad ono dosla je srijeda, dođem ja na stanicu poslije skole, a iza mene dolazi on sa nekim prijateljem i stane pored mene. Ubrzo je dosla i sestica, pa smo se ukrcali. Ja sam sjela na zadnjem djelu busa, a on isto, samo iza mene na drugoj strani. I tako sve do stanice na kojoj se oboje trebamo iskrcati. On se ustao i stao pored zadnjih vrata, ja sam skupila hrabrosti i krenula prema zadnjim vratima. Stavila sam ruku na stangu, na njegovoj strani. On to valjda nije skuzio pa se naslonio na stangu, tj. na moju ruku. Ja sam brzo izvukla ruku, on se okrenuo prema meni i rekao: "Pardon!", na sto sam se ja nasmijesila i rekla: "Nista." Bus je stao, njegova vrata su se prije otvorila nego moja, ali je on pricekao da ja prije izađem, pa je onda on izasao. Poslije toga sam ga vidjela u ponedjeljak popodne kad sam isla na folklor, on je isao iz skole, ali me nije vidio. Vidjela sam ga isto u ponedjeljak u isto vrijeme kad sam bila s bratom u busu, isli smo u glazbenu, a on je bio u drugom busu, isao je doma, i također me nije vidio. Vidjela sam ga dva puta na stanici kad sam isla iz skole, u cetvrtak, nakon sto sam imala audiciju za koncert u Guveru, i u ponedjeljak, prije koncerta u Guveru. Tad sam ga bas htjela vidjeti, ugledala sam jednog lika u crvenoj jakni, ali to nije bio on, a zatim sam pogledala i 20 metara ispred isao je taj dobar i zgodan decko. Imao je oba puta torbu za trening i isao je jedinicom, vjerojatno na trening, slusao je mp3, pogledala sam ga, a on je napravio neki cudan izraz na licu, kao da je pokusao zadrzati smjesak. Nakon koncerta sam ga zeljela vidjeti i dva dana nakon, idem s bratom doma poslije zbora i vidim tog decka s nekim prijateljem na stanici kod mrtvog kako se secu. Na kraju polugodista, predzadnji tjedan isla sam s frendom iz razreda u gimnaziju kod profesora iz tzk da mu da ispricnicu i da mu ja kazem da cu doc na testiranje slijedeci put. A kad ono na klupici kod svlacionice sjedi onaj decko s prijateljima. Frend i ja smo stali pored onog ureda od profesora da ga pricekamo tako da ga vise nisam vidjela. Vidjela sam njegove prijatelje kako odlaze i onda njega jer se ustao. Stavljao je torbu na ramena i okrenuo se prema meni, a u tom trenutku sam podigla glavu prema njemu i pogledali smo se , imao je neki cudan izraz lica, kao da pita: "Odkud ti ovdje? Tko je ovaj pored tebe?" I tako sam ja odmakla pogled, a on je otisao. Pocelo je drugo polugodiste, nisam ga vidjela mjesec i pol dana. Otisla sam se sa Sarom pomoliti, jos je bio i neki koncert, na koji nismo isle. I izasle smo iz kapelice jer je casna morala zatvoriti da bi stigla na molitvu, pa ja nisam stigla sve napisat, al nema veze, znam ja da Bog sve moje zelje i potrebe zna. Dosle smo na stanicu, cekale bus, i dolazi osmica. Ja se okrenem i ugledam od svih tih ljudi, a stvarno ih je bilo puno, bas njega. Ukrcale smo se u bus, iako Sara nije htjela kad sam joj rekla da sam ga upravo vidjela. On je stao pored nekog stupa, a nas bus je krenuo. Sari je odjednom puklo i stane ona, pa ja za njom, na vrata, bus nam stane na nekom mjestu gdje nije bila stanica, iskrcamo se mi, i trcimo prema mjestu događaja da ga ja jos jednom vidim. Dodemo mi tamo i vidim ga ja s nekim frendom, i tako, nakon toga je krenuo prema dvorani na koncert, a mi smo na kraju otisle po stubama u grad, jer bus nikako nije dolazio. Evo da nije bilo Sare, jos bi se sad pitala, s kim je bio, s kim se trebao nac. Trcala sam ja jos jednom s dragom frendicom iz razreda, Andreom, na tjelesni, u zurbi smo napisale kontrolni iz talijanskog, i dosle da ja vidim svog princa, i naravno vidjela sam ga, al sad je imao plavu jaknu. Hvala Andrei sto je trcala samnom!!!!!! Bilo je i dana kad sam pomislila, pa kad cu ga vec jednom vidjeti. Jednu vecer sam shvatila kako sam ja jedina cura u razredu koja nema decka, i svasta sam izgovorila o sebi kako sam bezvrijedna, nis koristi, nepotrebna na ovom svijetu itd. Slijedeceg kisovitog dana, ustanem se ujutro, upalim mobitel i na mobu mi pise dio grada gdje stanuje, i naravno to me je prisjetilo na njega. Dodem ja na stanicu, a kad ono on tamo, u crvenoj jakni kao prije dosta mjeseci. U tom trenutku sam u srcu osjetila posebnu radost, toplinu, Bozji dar, nesto neopisivo. Bus je jos kasnio tako da je to isli u prilog. Dode bus, skoro prazan, odem ja sjesti iza, on je kupio karticu i cvikao, pa krenuo prema straznjem djelu busa (koji je bio gotovo prazan, da ponovim). A kad ono zaustavi se on ispred mene i sjedne stolicu ispred. Zatim je stavio mp3 i tako. Bilo je lijepo voziti se s njim, tj. ici u skolu s deckom koji ti se svida. Bio mi je tako blizu, tako blizu da sam osjetila miris njegovog dobrog dezica, da sam ga pozeljela dotaknuti, reci mu hej, znas li da postoje 4 pjesme posvecene tebi, toliko toga sam mu tada htjela reci... I mi se iskrcali, ja sam isla ispred, tako da ga vise nisam vidjela. Skoro dva tjedna nakon toga srela sam ga kod Guvera, kad sam isla u skolu, a i on je takoder isao u skolu. A nakon tjedan dana sam isla s Andreom na tjelesni i vidjela sam ga. Stajao je kod ucionice, a mi smo sjele na klupicu, ali tako da je Andrea gledala na njegovu stranu. A kad ono ona mi kaze "Gleda te", u tom trenutku sam bila tako sretna, a i cijeli dan, naravno. Bilo mi je drago da mi je to netko rekao, dugo sam tako nesto zeljela cuti, to mi je bio dokaz da si ne umisljam neke stvari. Zatim je Andrea sjela na drugu stranu da ja mogu gledati prema njemu i tako. Isla sam jos jednom u gimnaziju na tzk, i to zadnji put, sa dragom frendicom Ivom i Andreom, i naravno vidjela sam ga. Ponovo se okretao prema mojoj strani, ali sad sam stajala tako da ga mogu vidjeti. Cak je i dosao do svojih frendova iz razreda koji su stajali pored nas i tak. To je bilo zadnji put da sam ga vidjela kad nam je bila skola. Slijedeci put sam ga vidjela na stanici kad sam isla doma, nije nam vise bila skola nego satovi pripreme za maturu i faks. Kad sam ga ugledala kako dolazi, pocela sam se tresti, bila sam sretna i iznenađena. Dosla je ubrzo šestica i mi se ukrcali. Sjeli smo u zadnjem djelu busa na istoj strani, ali on dva sjedala ispred. On je slusao mp3, koji stalno slusa kad god ga vidim. Kad su poceli ulaziti stariji ljudi, ustao se i stajao u sredini busa, da bi oni mogli sjesti (kako je drag i dobar). Svako malo se okretao na moju stranu, i tako, pogledali smo se. A kad smo izasli isao je prije mene, pa sam pratila dali ce uci u ulicu u kojoj smatram da zivi, i to je i ucinio, kao da sam znala. I kako Sara kaze, sv. Marta se bacila na posao, i zasukala rukave, jer dan nakon tog ponedjeljka bio je zadnji utorak, tj. deveti, za molitvu sv. Marti. Gledam ja malo, pa ja sam ga svaki put vidjela kad sam bila tuzna, kad me je bilo strah, kad mi je trebala potpora. Bog ga je dao na moj put s određenim razlogom. A mozda i mene na njegov isto zbog nekog razloga, mozda je i on mene vidio kad mu je bilo tesko, kad mu je trebala podrska. Jedino sto znam da se u mom monotonom ljubavnom zivotu napokon pojavila svijetlost, duga poslije kise! Zahvalna sam zbog toga Bogu!!!!!!!!!! A sad moram vjerovati, nadati se i moliti! Moram jos spomenuti da mi je draga frendica Karla dala godisnjak, pa sam ga tamo pronasla. Saznala sam u koju skolu ide i koji razred, zapravo je isao (jer sad je zavrsio). Kad sam imala u utorak tjelesni u gimnaziji, on je imao u ucionici do dvorane nastavu, mislim da mu je to bio prvi sat tj. predsat i da je imao likovnu umjetnost. Bas cudno kako nas puno toga spaja, neznam, mozda si ja to samo umisljam. Moram spomenuti da na gumici, koju mi je brat prosle godine dao, su napisani njegovi inicijali, i sjecam se kad sam dobila gumicu da sam rekla da ce mozda moja buduca ljubav imati bas te inicijale. I eto, ja mislim da nista nije slucajno. Moram zahvaliti i dragom frendu Ivanu koji mi je saznao neke lijepe i korisne informacijice. Sad mi preostaje da cekam dane kad cu ga negdje vidjeti. Stalno gledam ljude kako prolaze i pratim da nije mozda on negdje među njima. Od prvog dana mi je izgledao kao neki anđeo kojeg je Bog spustio na ovaj svijet, kao neki dobar decko sa prekrasnim plavim ocima. Uvijek je bio miran, imala sam dojam da je jednostavan decko. Ako i nista ne bude od toga voljela bih ga pamtiti kao dobrog i zgodnog decka sa stanice. I ja sam, mislim, stvarno napokon zaljubljena!!!!!!!!!!!!!!!!
Evo jednog dokaza da se zelje mogu ispuniti. Jedna od mojih vecih zelja u protekloj godini bila je da i ja sa svojim razredom (ili bar dijelom razreda) imam maturalnu zabavu. Kako gotovo sve skole i svi razredi organiziraju i putovanja i zabave, tako je bio red da i mi imamo tak nes, bar smo to zasluzili. Na putovanje nismo isli, zbog nekih stvarcica. Al kad je bila u pitanju zabava, to sam stvarno htjela imati i prozivjeti. Uvijek kad sam bila pozvana na neku maturalnu, bilo mi je odlicno! Mastala sam kako cu i ja jednog dana imati slicnu takvu sa svojim razredom. I nije bilo bas lako ispuniti tu zelju.
Najprije su se neki protivili, pa su se slozili, pa sve sto smo vec bili organizirali, morali smo ispocetka jer se neke pridoslice nisu s tim slagale. Onda se odlucilo da maturalne nece biti jer nemamo mi vremena za to (glavno da druge skole imaju). I tako odjednom je sve sto sam mastala palo u vodu. Al iako sam trebala biti uzasno lose zbog toga, nesto mi nije dalo, pa nisam ni previse razmisljala o tome. A odjednom doslo je do toga da ipak mozemo organizirat tu nasu zabavu. Bila sam tako sretna!!!!!!
I tako mi poceli sve organizirat oko toga (pod ovim mi, mislim na dio razreda koji se slozio s organizacijom zabave). I sve je islo kao po loju, smislili mi sva događanja, poceli radit pozivnice, djelit ih i tak....... Nista nije ljepse nego vidjeti ta sretna lica svojih prijatelja, kad im davas pozivnicu, kad nisu ocekivali niti da ce biti zabave niti da ce biti pozvani. Profesori su se stalno raspitivali kad ce biti te maturalne i tak dalje......Al kako do svega sto zelis dođes tek kad prođes trnovitim putem, tako je bilo i s ovom zeljom. Tjedan dana prije maturalne odlucili su se neki urotiti protiv nas da nam sve uniste, al nisu u tom potpuno uspjeli. Odluceno je bilo kako na zabavi ne trebaju doci profesori, osim on koji zele, kako ona nece nositi naziv maturalna nego privatna. A kad gledas sve ti je to isto, samo drugo pakiranje. Vecina ih je i zeljela da se profesori sto prije maknu kako bi oni mogli u miru tulumarit, a sto se tice naziva, nismo ga mogli izbrisat jer su sve pozivnice bile podjeljene (he, he, he). I onda novi udar odustaje jedan biser jer mora ic svirat (ostali su kao odustali jer su imali rockase, vjencanja i tak nes, a on kao nije mogao, pa imao je maturalnu, mislim stvarno). I tak mislila sam da nece vise biti nikakvih iznenadnih dogadaja, al sam se prevarila. Jednostavno kao da nam je netko sve to zelio unistiti, al mi smo bili previse uporni, previse smo to zeljeli imati, da bi nam je netko unistio. I hvala Bogu, dosao je i taj dan, dan MATURALNE zabave (za nas je bar imala taj naziv, a i za sve goste). Naravno, bojala sam se kako ce sve to izgledati, dal ce nam uopce uspjeti. Al taj dan je bilo i drugih okupacija, ono sto mi cure jako volimo, frizurica, sminkica, oblekica i tak dalje........... I u svom tom prekrasnom zanosu, dode mi poruka. Imala sam osjecaj kao da glumim glavnu ulogu u nekom teenagerskom filmu. Dobila sam poruku, od pratnje, takoder sudionikom maturalne, da nece doc jer je zavrsio u bolnici (mos mislit, ne vjerujem u to, niti nikada necu). I onda sam pocela stvarno panicariti, jer ti se nista losije nemoze dogoditi dva sata prije zabave (dobro moze, da ju otkazu). Al brzo sam se ja smirila jer sam znala da cu se morat i da se hocu snac, "pa mozda dode princ na bijelom konju", rekla sam (iako sam znala da onaj princ kojeg ja ocekujem tu istu vecer ima utakmicu, i da nece moc doc). I dosli mi u Hemingway, sredili rezervirane stolove, stavili kolace, probali izlazak, valcer, prozivku, i tak dalje. Poslusali smo i bend, za kojeg je bilo receno da ne svira bas najbolje (al tu vecer je svirao jako dobro), pogledali neku utakmicu na tv-u............ Moja draga frendica mi sredila pratnju, njenog buraza, bas super decko! Poceli dolazit gosti, i sve je od tada krenulo na bolje. Uskoro se napunila dvorana, slijedio je izlazak maturanata, valcer, pa partijanje uz bend i dj-a, zatim torta i sampanjac, svi maturanti zagrljeni, pjevaju iz svega grla (taj dio me uvijek rasplace na svim zabavama, a kako li ne na mojoj). Imala sam osjecaj kao da smo tek sad funkcionirali kao jedno, to je bio tako dobar osjecaj, neopisiv, a i znala sam da vise nikad nece biti tako, i da vise nikada necemo ovako zajedno biti niti uzivati. Nakon toga su bile karaoke, gdje smo zajedno pjevali, pa zahvala roditeljima, prijateljima i profesorima, i tako smo se super naplesali svi skupa (mislim na cijelu ekipu iz glazbene, i dalje) do ranih jutarnjih sati.............
Koliko sam samo poklona dobila taj dan, koliko lijepih dogadaja, koliko tek slikanja.......... Koliko god je bilo tesko ispuniti tu moju veliku zelju, uz trud i napor (ali i puno zivaca) se ipak ispunila! Ostalo je puno lijepih sjecanja, na noc, gdje smo se jos jednom svi zajedno zabavili i bili kao jedna velika obitelj..............
Bas kad sam jucer bila na moru, pricali mi o nekoj zanimljivoj temi, i tako odjednom meni sine ideja za ovaj post. Mozda ce vam ovo promjeniti neka razmisljanja, dati neku nadu, mozda cete shvatiti neke stvari. Ja se nadam da cete sada drugacije gledati na svoj zivot.
Mozda je netko gledao film Butterfly efect, jer ideja je vezana za taj film. Ja nisam gledala nazalost taj film, al sam cula o cemu se radi.
Uglavnom nije vazno dal ste gledali ili ne, vazno je da znate nesto. A to je da bez obzira kakav zivot imamo i zivimo, to je bas onakav zivot koji je najbolji za nas. Kad god nam je zao sto nesto nismo drugacije napravili, drugacije odlucili, otisli nekim drugim putem, zapravo bilo bi nam samo jos i gore. Cesto puta cujemo, a gdje bi ja bila da sam ovako napravila, otisla tamo ili tak nes slicno, umjesto da cijene to sto sad imaju. Jer izabrali su bas onaj put koji im je i bio namjenjen. Put kojega je Bog sastavio za svakoga od nas. Samo moramo biti hrabri, moramo biti odlucni, i moramo ga proci. Jer svatko od nas ima neku zadacu. I na nama je da je ispunimo, jer umjesto nas je nitko drugi nece ispuniti.
Zato znajte da ovaj zivot koji imate i vodite je najbolji oblik koji mozete dobiti. Cjenite to sto imate, jer uvijek moze biti i gore. Pogledajte oko sebe, i vidite da je drugima teze nego vama. Budite ustrajni i slijedite put koji je Bog namjenio samo za vas................
Bilo je to jednog divnog dana, pred koju godinu, kad sam odlucila traziti dobre duse. Tada sam gledala svijet puna negativnosti, sve je bilo crno, tuzno, naopako, krivo........... Stalno sam si govorila kako je svijet zao. Nitko me nije razumio, obracao paznju na mene, znao da i ja postojim negdje.................
Cesto sam se molila Bogu da mi posalje dobre ljude, da se pronademo, da i jednima i drugima bude lakse u ovom okrutnom svijetu koji nas okruzuje.
I tako krenula ja u srednju, i sve se odjednom promjenilo. Bog mi je poslao divne ljude, s kojima se razumijem, s kojima djelim slicna misljenja, koji su normalni, kojima su bitne male stvari koje usrecuju ljude. Napokon sam shvatila da ih ima, samo ih treba pronaci. Bog je poslao u svijet dobre duse, kako bi svijet izvukle iz propasti i bijede koja vlada. I sto sam vise koracala tim putem, sve sam vise upoznavala drage i divne ljude.
Bog mi je darovao i dvije drage prijateljice, Saru i Ivu. Koliko ljubavi, dobrote, mira, radosti, dragosti izlazi iz njih, vjerojatno nisu ni svjesne. Zrace onom toplinom, u njima je ono nesto bozansko. To su jedne prekrasne osobe!!!!!!!!! Dao mi je Bog jos takvih divnih osoba, al sad da ne nabrajam, te osobe to znaju, jer kad sam s njima uvijek mi izmame iskren osmijeh, koji dolazi iz srca.
I tako ove godine sam susrela jednog anđela. Kad sam dosla na stanicu, za ic u skolu, tamo je stajao on. Iz njega je sjala ona posebna dobrota, mir, dragost, milost, blagost........ Odmah sam znala da je to dobra dusa koju je Bog poslao i stavio bas na moj put. Bez obzira sto ga nisam poznavala, promjenio me je, neke mane pretvorio u vrline, sve oko mene postalo je ljepse, veselije, puno ljubavi i dobrote. Mogu reci da je Bog preko njega djelovao na mene. Kasnije sam cula da sam bila u pravu sto se tice njegovih dobrih osobina, i bas mi je drago. Znam i vjerujem da je on jedna divna osoba!
Jos da ispricam jednu lijepu pricu. Negdje između Bozica i Nove godine, isla sam si kupit novi sat, i tak usla u jedan ducan ( al to je definitivno bila sudbina, da me malo napuni energijom ). I pricam ja pricam s prodavacima, i kad ono, oni tako puni pozitive, one neke posebne energije koja dolazi iznutra, neke karizme. I oni traze dobre ljude. Zele da napokon dobro pobijedi to zlo, i da ispliva na povrsinu. Da se vise zlo na velica, vec unisti. Svjesni su da je to tesko, al im je drago dok sretnu dobre duse, i puni su nade da ce one to promjeniti kad tad. Jer na kraju dobro uvijek pobjedi zlo!
I zato zelim reci svim dobrim dusama, trazite jedni druge, sirite to dobro, tako cete se jedino prepoznati i uspjeti u naumu koji je Bog predodredio bas za nas! Naprijed s vjerom, nadom, ljubavlju, dobrotom, mirom, strpljenjem i pozitivom!!!!!!!!!!!!!
Eh, da to je ono gdje se mozemo maknuti od skole, ucenja, svakidasnjosti, i napokon zabaviti do maksimuma!!!!!!!!!!!!!!!
Spomenula bih predposljednju maturalnu zabavu na kojoj sam bila. Bila je u trecem mjesecu i isla sam sa svojom dragom prijateljicom, mojom sestricom.
I tako mi se nasle u gradu, kao zajedno cemo do Opatije. Uglavnom bilo je lose vrijeme, al osjecale smo da bi moglo na kraju bit super, pa smo odlucile ic. Najprije je slijedilo prepiranje, koja je zona do tamo. Otisle smo u Tisak koji se taman zatvarao, i tak, tamo je radila jedna vrlo "ljubazna" gospođa. I rekla nam je "jeste se odlucile na kraju, koju cete zonu", umjesto da nam pomogne, da rekla sam maloprije kako je "susretljiva" bila.
I tak kupile mi trecu zonu, dosao je taman bus, ukrcale se mi, bakule je naravno u deset sati po noci bilo u busu, iako je moja draga frendica mislila da je nece bit. Sjele mi u bus, i tak pocele mi sa svojim uobicajenim "glupostima". Smijale smo se tako jako, da sam pomislila da nisam nes popila, il mi ja mama stavila nes u hranu. Uglavnom slijedilo je skoro trganje kartice na pola, tak da svaka zadrzi svoj dio za uspomenu, al pametna frendica, zakljucila je da bi moglo bit jos bakule, pa smo ju odlucile postedjeti jos neko vrijeme. I tako dosao bus do Opatije, mi neznamo gdje da se iskrcamo, ljudi, ipak je bila noc, kisa, i tak. Zavrsile mi u Lovranu, vec smo vidjele da nam je krenulo, i da ce bit zanimljiva ova noc. Iskrcale se mi negdje, odlucile cekat bus, za Opatiju, al smo shvatile da nemamo vise busnu kartu, pa smo se prosverale. I napokon se iskrcale na pravoj stanici, nakon obavljenih nekih razgovora, tj. kak bi se reklo, đoker zovi. A onda je uslijedio novi izazov, naci gdje je taj disko.
I nase pametne glavice, su ga nasle, al pogodite sta, novi izazov, gdje su vrata (kao da smo konzumirale Griote, he, he, he). I presli mi i taj izazov. A onda je slijedilo ludilo, iako nismo uspjele vidjet ni izlazak ni ples maturanata, dosle smo taman na tortu i sampanjac.
I tak ja i moja draga frendica smo se tak naplesale, da su nas noge boljele. Bilo je i malo odmora uz pice, gledanje zgodnih uzvanika i dj-eva. Al od svih tih zgodnih deckiju ( moram spomenuti i jednog koji je plesao uvijek pokraj nas, imao je suncane naocale, tak da neznam dal je on uopce ista vidio, jer jedva smo mi vidjele, al dobro je cagao), neznam kako se od svih tih stvorio jedan, nebi ga opisivala, uglavnom jedva je stajao na nogama.
Dobro sto je uspio reci ako bi plesala s njim, al ja sam se drzala svoje drage frendice, jer s takvim nebi plesala ni pijana. I tako bio je tako uporan, da me pocela zezati frendica da ce me pustit. Al naravno to se nije dogodilo. I tak vrijeme je brzo prolazilo, pa smo morale napustit zagrijanu atmosferu u diskacu, i krenut kuci. Drugi dan nismo cule nista, a ni par dana poslije, to vam je tako kad je mjuza glasna. 
Al svejedno bilo nam je super, ostat ce nam zauvijek u sjecanju taj ludi provod!!!!!!!!!! I naravno ona prepolovljena kartica, i ona slamka. I sad mi je bas drago da smo isle, jer je bilo zakon!!!!!!!!!!!!!
Pa ljubav je tema, kojom su optereceni svi ljudi. Dobro, ne bi bas rekla optereceni, jer je lijepo biti sretan u ljubavi. Mnogih zanima pitanje kako dolazi do te kemije, i privlacnosti između dviju osoba, al tesko je sve to za objasnit, a mislim da se i nemoze do kraja rastumacit.
Postoje razne ljubavi, kao sto su prijateljska, obiteljska, ona između dvoje ljudi, majcinska i tak dalje..... Sto se tice ljubavi između dvoje, ona moze biti prolazna, ne kazem da ove ostale nemogu, al su trajnije. Postoji i prva ljubav i prava ljubav, a ove ostale koje vode do toga nam pomazu da naucimo, shvatimo i promjenimo neke stvari.
Kaze se da se prve ljubavi uvijek pamte, pa to je i istina. Ja cu svoju pamtiti. Bila je to jedna lijepa i prilicno duga ljubav. Prije nego sam krenula u skolu, cula sam rijeci "ja te volim". Da, to je bila djecja, iskrena i neiskvarena ljubav. Steta sto se mi mjenjamo, pa ljubav mora ispastati. Kad sam bila u osnovnoj, osjetila sam prvi put sto znaci kad ti se netko svida, kad ti nedostaje, ali i kad ga volis. To je jedan neopisiv osjecaj, koji pokrece sve u tebi. Al sve sto je lijepo, kratko traje (barem tako kazu, jer u ovom slucaju, trajalo je puno godina, al kad sad gledas, brzo je sve to proslo), i ovo je moralo zavrsiti. Al tada je bilo bolno. Imala sam osjecaj kao da traje vjecno, i kao da nikada nece proci, jer i nije tako brzo prolazilo. Al treba krenuti dalje, ne osvrcuci se, pamteci samo lijepe uspomene. I tako krenula sam dalje, bilo je tesko, ali ponovo sam se zaljubila, i iz tih ljubavi sam uvijek nesto pametno izvukla. U tome je valjda bio cilj. Inace ne zaljubljujem se cesto, jer kad se zaljubim, zaljubim se za duze vremena, pa tak da i nisam imala previse simpatija, i tak to.
I tako dok sam svima dosadivala posljednjih godina, kako su svi, makar, zaljubljeni, a ja ni to, desilo se i meni jednog lijepog dana, i ja sam se zaljubila. Tada se za mene sve preokrenulo, sav svijet postao je pun pozitive, smijeha, radosti, dobrote, ljubavi i tak dalje. Zaista sve je bilo drugacije. Ja sam postala druga osoba. Promjenila sam neke stvari za koje sam mislila da nikad necu, i drago mi je zbog toga. Na svijet sam gledala drugacijim ocima, sve je bilo super! Iz te ljubavi sam puno toga izvukla, sto jos nisam ni iz jedne do sada, pa se nadam da je ova ona prava! Bez obzira na sve, rado cu je se sjecati!!!!!!!!!!!! Ipak lijepo je biti zaljubljen!!!!!!!!!!!!!
Evo kao sto sam i obecala, odlucila sam krenut pisat. Trenutno mi je od svih tema koje sad imam u glavi ovo prvo palo na pamet.
I cak sam se sjetila i jedne poruke koju sam jednom davno primila, pa cu je podjelit s vama:
Kad si tuzna ili sama,
sjeti se da ja znam tvoje patnje, boli,
a to moze samo prijateljica koja te puno voli.
Pa da pocnem pricu, jos od mog djetinjstva. Imala sam kao mala dosta prijatelja, uvijek smo se igrali u parku, izvodili svakakve stvari. Krenula ja u osnovnu skolu, dobila nove prijatelje, i neprijatelje, i tak, uglavnom bilo je svega. Sjecam se da su me jednog lijepog, suncanog, proljetnog dana, naucili vozit biciklu, ti moji nekadasnji prijatelji, i to mi je tako puno znacilo, bili su bas pazljivi, uporni i dragi. I naucila sam ja vozit biciklu, i tak, bilo je zabavno. Uglavnom voljela sam osnovnu skolu, sve do petog razreda, kada su se ljudi oko mene poceli uzasno mijenjat. Imala sam osjecaj da sam ja drugacija od njih. A i bavila sam se glazbom, pa smo imali drugacija gledista, i jednostavno se nismo vise slagali. Moj razred vise nije bio isti, raspao se i promjenio. Moram priznat da tada i nisam imala previse prijatelja, imala sam ih par, al to su bili oni s kojima sam se slagala, bez obzira na sve, s kojima mi je bilo zabavno, i s kojima sam od tada provodila najvise vremena. Jos uvijek se cujem s nekima i vidim, bez obzira koliko daleko bili, jos smo uvijek prijatelji, i mislim da je to bilo pravo prijateljstvo, jer je ostalo.
Imala sam i jos jedno prekrasno prijateljstvo, prijatelje i prijateljice kod moje bake. Nismo se bas cesto viđali i bili smo daleko, al kad smo bili tamo bilo nam je super zajedno. S njima sam se provodila kao sto se nikad nisam i necu s nijednima. Uvijek smo nes izvodili, nikad nam nije bilo dosadno, uvijek smo imali nes za radit bez obzira dal je kisa ili sunce. Toliko lijepih prica, i smijesnih naravno, je ostalo da cu imat sta pricat unucima, a i sjecam se kad bi se vratila u svoj grad, da bi me odmah moje drustvo tada pitalo da im sve ispricam u detalje, jer su im te price bile uzasno zanimljive. Ali zaista bile su zakon, i bas mi je drago da sam toliko mogla uzivat s tim ljudima, da je i jednima i drugima bilo tako super. I jos uvijek kad dodemo tamo, prisjecamo se svakakvih dogodovstina, nista se nije zaboravilo, jos uvijek se smijemo, znamo svaki detalj, svaku pricu, a bilo ih je tako puno........
I napokon sam mislila da sam nasla prave prijatelje, daleko su, al bez obzira, nama je super, lijepo nam je zajedno...... Kad su dosli mobiteli, pocela su i dopisivanja i tak. Al onda su dosle i one lude godine, i sve je propalo, sve se promjenilo, sve sto smo nekad gradili, tada se srusilo. Kao da vise nismo pricali istim jezikom, zivjeli na istoj planeti, kao da vise nismo bili ona neiskvarena djeca od nekad, oni pravi prijatelji. Kao da smo postali stranci, kao da to vise nismo mi, koji smo se nekad razumjeli. Prestala su dopisivanja, nije vise bilo ni zajednickih tema za razgovor, vodili smo potpuno drugacije zivote, al jos uvijek smo se druzili kad smo dosli tamo, al to vise nije bilo to. Zaista ja jako volim i cjenim te ljude, i nadam se i voljela bi da jednog dana, kad budemo odrasli u glavi, zreli ljudi, da ce ponovo biti ko nekad, i da nase prijateljstvo nitko nece moci unistiti. Pod ovim ko nekad, ne mislim da ce se vrijeme vratit, al da ce nam bit bar priblizni dobro kao nekad, i da cemo i dalje imat jedni druge u srcu, jer smo zaista bili odlicni prijatelji.
I tak moram spomenuti da sam na kraju svoje osnovne skole izrazila zelju, da nadem prave prijatelje, molila sam se Bogu, i eto, kad sam krenula u srednju, naisla sam na ljude s kojima se razumijem, s kojima se zabavljam, s kojima mi je super, i koje obozavam. Bog mi je darovao prave prijatelje, i sad se mogu pohvalit da sam ih napokon dobila. Al ove vise ne zelim izgubiti, bez obzira koliko daleko bili, koliko jos ljudi i prijatelja upoznali na faksu, poslu i tak dalje. Sada cu vjerojatno upoznat nove i drage ljude na akademiji, i jedva cekam, jer sam rekla da trazim dobre ljude na ovom svijetu, pa se nadam da cu ih jos pronaci.
Prijatelj je osoba koja zna sve o tebi, a jos uvijek si mu drag. Koja je uvijek tu, spremna pomoci, utjesiti te, reci koju lijepu rijec, biti uz tebe kad ti je tesko, Pa prijatelji se prepoznaju u nevolji. I ako se jos sjecate onih prijatelja kod moje bake, o kojima sam maloprije pisala, i onih iz srednje skole, onda to mogu i potvrditi. Bili su uz mene kad mi je bilo najteze, i hvala im na tome!!!!!!!!!! Ipak sam dobila dokaz da imam prave prijatelje. Hvala Bogu sto mi ih je darovao!!!!!!!!!!!! Svi mi imamo mane i vrline, samo moramo nauciti prihvacati jedni druge takve kakvi jesmo, biti dobri, brizni i pravi prijatelji, i vjerujem da ce nam biti super zajedno, jer cemo imati nesto sto traje zauvijek........
A sad stihovi koji priblizno opisuju jednu novu pricu:
...........................
Al nije krivo more,
niti sol u kosi,
niti nebo koje
boju oka tvoga nosi.
...................
Nitko nije kriv za to
sto te volim toliko,
al osmijeh tvoj je kriv, da znas,
sto me osvajas.
.........................
Boze, meni tako malo treba,
ispod ovog svetog neba,
topla postelja,
i njena oka dva.
Salji anđele cuvare svoje,
jer je dusa duse moje,
brani je od zla,
Boze, kad nemogu ja.
....................
Pratim te,
svaki korak, svaku stopu poljubim,
svaku suzu, svaki uzdah osjetim,
tu sam da ti nadu vratim,
ako padnes da te uhvatim.
Pratim te,
i kad ne gledam, po koraku te znam,
svaki drhtaj tvoga tijela osjecam,
tu sam da ti nadu vratim,
ako padnes da te uhvatim.
..........................
Prazan je grad, a u dusi si ti,
tuzno pas me gleda,
sacuvaj bar jedan kofer za sne,
a ja srce nedam.
....................
I can´t take my eyes of you,
I know you feel the same way, too.
...........................
This could be the start of something new,
I feel so right to be hear with you,
and now looking in your eyes,
I feel in my heart the start of something new.
...................
Cous everyone is around
but you are only one I see.
...........................
You know the world can see us
in the way that different
than who we are.
......................
All right, I see everything in your eyes
............................
Everyone is special on their own way
.....................
Vezi me za sebe usnama,
vezi na milijun godina,
vezi me i tako nemam gdje,
u tvom srcu ja sam zarobljen.
Vezi me za sebe rukama,
vezi na milijun godina,
nek sam cijelom svijetu zabranjen,
jer sam ti u srcu zarobljen.
...........................
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima,
trazim tebe,
trazim nas.
...................
I tak ima sigurno jos stihova, al ovi su mi prvi pali napamet, pa eto. O ovoj prici necu vise nista reci, oni koji znaju, znaju, nes se moze i iz ovoga zakljuciti, a ja se nadam da ce sve dobro ispasti i da ce na kraju bit sve super!!!!!!!!!!!!!!!!!
Evo i jedne pjesme koja mi se ful svida, i koja mi je jednom davno znacila jako puno:
Kad procvatu u proljece jabuke,
ja se sjetim jedne divne djevojke,
znas li majko da je bila
ljepsa nego bajna vila,
kao bijeli golubi,
tako smo se voljeli.
Jednog dana setali smo livadom,
gledali se zaljubljenim pogledom,
kad je ona zaplakala,
sto mi poljubaca dala,
i od tad je otisla,
za drugog se udala.
Mili Boze, zasto si me stvorio,
sto me nisi u kamen pretvorio,
kad mi dusa krije tugu,
pa nemogu voljet drugu,
a srce mi boluje,
moram zivjeti bez nje.
O toj prici necu bas previse pricat jer je zavrsena, bilo je lijepo dok je trajalo, a bolno kad je zavrsilo, al sad je sve pet i drago mi je da je bas tako!!!!!
Evo jedna kratka, ali slatka prica. Posto sam zavrsila jedno razdoblje svoga zivota i krenula ka novome, moram se pohvalit da sam danas bila na prijemnom i da je bilo sve pet. Rezultate jos neznam, za nekoliko dana budem saznala.
Samo zelim da znate da gdje god ja bila, i gdje god ja otisla, uvijek cu vas nositi u svojem srcu!!!!!!!!!!!!!!!!! Bili ste mi sve, pravi prijatelji, braca i sestre, osobe na koje se mogu osloniti, uvijek za razgovor, uvijek spremni pomoci, dati savjet, uvijek za zabavu, uvijek za smijeh. Bog nas povezuje kako god daleko bili, On nas sve vidi, i to je neraskidiva veza!!!!!!!!!!!!!!
Hvala vam sto ste bili moji prijatelji i osobe od povjerenja!!!!!!!!!!!!!! Bas mi je drago da sam vas upoznala!!!!!!!!!!!!! Divni ste ljudi i nigdje nema takvih kao sto ste vi, vi ste posebni na svoj nacin, i nemojte to nikada zaboraviti!!!!!!!!!!!! Znam da se vrijeme vratit nemoze, ali meni je s vama bilo super!!!!!!!!!!!!!!! Cesto puta pozelim jos jednom proci koji lijepi dan, koji sam provela s vama!!!!!!!!!!!!!! Ali ostale su lijepe uspomene i rado cu se sjecati dana kad smo bili svi na okupu!!!!!!!!!!!!!!!!
Mozda jednog dana budemo i kolege, samo cemo imat drugacije uloge. Bar se vise necemo tresti, jer trebamo pisati kakav kontrolni ili ce nas netko pitati. Tada cu ponovo otvoriti ona vrata glazbene, i ponovo uci u onaj svijet gdje vise nista nije isto, gdje si zasticen od vanjskog svijeta, gdje ulazis u jedan poseban i drugaciji svijet, svijet glazbe. I onda cemo ponovo proci onim nasim hodnikom, kojim smo prolazili svaki put sa nekim drugacijim osjecajem, koji se vise nikada nece ponoviti, gdje prolazili su djeca, mladi, a sada vec odrasli ljudi...................
